Linkovi

Nagli i tragičan kraj "vječnog rata" u Afganistanu


Stotine ljudi trči duž piste pored američkog vojnog transportnog aviona C-17, dok se on kreće pistom u Kabulu, Afganistan, 16. avgusta 2021.

Završne muke 20-godišnjeg vojnog angažmana Sjedinjenih Država u Afganistanu predstavljaju garanciju da će rat, koji bi mnogi Amerikanci najradije zaboravili, umjesto toga biti utisnut u kolektivno sjećanje zemlje sa istom dugotrajnošću kao i katastrofalni pad Sajgona 1975.

Umjesto "bezbjednog i urednog" povlačenja američkih trupa i osoblja, što je obećao predsjednik Joe Biden još u julu, Amerikanci su dobili haos, pošto su talibanski pobunjenici - koje su SAD svrgnule sa vlasti 2001. - zauzimali grad za gradom za nešto više od nedelju dana, konačno ušavši u Kabul bez otpora 15. avgusta.

Dok su američke diplomate spaljivale osjetljiva dokumenta i uništavale opremu u ambasadi, američke trupe su hitno vraćene u zemlju kako bi pokušale da uspostave makar kontrolu nad aerodromom, gdje je masa afganistanskih civila pohrlila na piste, očajnički tražeći mjesto u avionima na let van zemlje. Najmanje sedam ljudi je poginulo, a neki su živote izgubili tako što si pali sa američkog transportnog aviona u polijetanju za čiju si se trup očajnički držali.

Tokom prošlog vikenda, Bidenova administracija nije artikulisala jasan plan za bezbjedan izlazak svih američkih građana iz Kabula, a još manje za desetine hiljada Afganistanaca koji su služili pored američkih vojnika u različitim svojstvima i koji se sada plaše da će oni i njihove porodice biti predmet odmazde zloglasno brutalnih talibana.

Biden se u ponedjeljak pojavio u Bijeloj kući da se pozabavi tekućom krizom. Priznao je da su se kolaps afganistanske vlade i snaga bezbjednosti "odvijali brže nego što smo očekivali".

On je potvrdio da je 6.000 američkih vojnika vraćeno u Kabul kako bi pomogli u evakuaciji američkog i savezničkog osoblja, kao i Afganistanaca, uključujući prevodioce koji ispunjavaju uslove za posebne imigrantske vize (SIV).

"U narednim danima američka vojska će pružiti pomoć za preseljenje više Afganistanaca i njihovih porodica koji ispunjavaju uslove za SIV iz Afganistana", rekao je Biden. "Takođe proširujemo pristup izbjeglicama kako bismo pokrili i druge ugrožene Afganistance koji su radili za našu ambasadu, za američke nevladine organizacije i Afganistance koji su inače u velikom riziku."

Međutim, Biden je odlučno branio svoju odluku o povlačenju i osudio civilno i vojno rukovodstvo Afganistana.

"Politički lideri Afganistana odustali su i pobjegli iz zemlje", rekao je on. "Afganistanska vojska se raspala, ponekad i bez pokušaja borbe. Ako ništa drugo, razvoj događaja od prošle nedelje potvrdio je da je prekid američkog vojnog angažmana u Afganistanu sada bila prava odluka. Američke trupe ne mogu i ne treba da se bore u ratu, da ginu u ratu, a da te afganistanske snage nisu voljne da se bore za sebe".

Potpuni kolaps afganistanske vlade i snaga bezbjednosti, koje su SAD provele dvije decenije u obnovi, izazvao je rundu ponovnih procjena sukoba.

Čak Hejgel, bivši republikanski senator iz Nebraske koji je kao sekretar za odbranu nadzirao operacije SAD u Afganistanu od 2013. do 2015. godine, rekao je u ponedjeljak u intervjuu za CNN da SAD "nisu razumjele" istoriju Afganistana od početka .

"Nikada nismo razumjeli kulturu, nikada nismo razumjeli religiju. Nikada nismo razumjeli tribalizam, svu dinamiku koja čini kulturu", rekao je Hejgel.

Krajnji rezultat je, dodao je, "nesrećan i prokleto tužan".

Strašan kraj najdužeg američkog rata

Od 2001. u sukobu je poginulo 2.448 Amerikanaca. Američki istraživači sa Univerziteta Brown procjenjuju da je u tom periodu u ratnim zonama u Pakistanu i Afganistanu ubijeno 241.000 ljudi, uključujući 71.000 civila.

SAD su uložile dvije hiljade milijardi dolara u pokušaj obnove zemlje po ugledu na zapadne demokratije, ali istraživanja javnog mnijenja sprovedena ovog ljeta pokazala su da je jasna većina Amerikanaca podržala odluku predsjednika Bidena da napusti Afganistan. Više od jednog od troje je reklo da vjeruje da se rat ne može dobiti.

"(Američkoj) javnosti odavno nije toliko stalo do ovog rata", rekao je Majkl O'Hanlon, viši saradnik i direktor istraživanja spoljne politike na Institutu Brookings za Glas Amerike u julu. "Otprilike otkako su zbačeni talibani krajem 2001. godine, ovaj rat jednostavno nije toliko bitan toliko mnogo vremena. I jedini put o kome se u predsjedničkoj politici mnogo govorilo vjerovatno su bili predsjednički izbori 2008. godine. Ali to čak nije bila tačka neslaganja".

Činilo se da je uspjeh moguć

Osmog oktobra će se navršiti punih 20 godina otkako su se Amerikanci kod svojih kuća probudili nakon naslova u novinama "SAD uzvraćaju udarac", i izvještaja o masovnim vazdušnim napadima preko noći na ciljeve pod kontrolom talibana u Afganistanu.

Prošlo je bilo manje od mjesec dana otkako su timovi terorista Al-Kaide oteli četiri američka aviona 11. septembra, udarivši sa dva u Svjetski trgovinski centar na Menhetnu, jednim u Pentagon, dok je jedan pao u polje u Pensilvaniji, ubivši ukupno 2.996 ljudi.

Tokom narednih nedelja, Amerikanci su posmatrali kako je talibanski režim u Afganistanu, koji je pružio utočište Al-Kaidi i njenom vođi Osami bin Ladenu, razoren kombinacijom američke vazdušne moći i saveza afganistanskih plemenskih milicija.

Do novembra su talibani bili protjerani iz najvećih gradova zemlje: Mazar-i-Šarifa, Herata, Kabula, Džalalabada. Petog decembra 2001. godine, uz podršku SAD, formirana je privremena vlada Afganistana, koju je predvodio Hamid Karzai. Nekoliko dana kasnije, posljednje veliko uporište talibana u gradu Kandahar na jugu zemlje predalo se, a Mula Omar, osnivač i vođa grupe, pobjegao je.

U to vrijeme se još uvek činilo mogućim zamisliti da će se poduhvat Sjedinjenih Država u Afganistanu završiti tako što će brutalni talibanski režim biti zamijenjen demokratskom državom prilagođenom Zapadu koja će ljudima poslužiti kao primjer za alternativu ekstremizmu.

Mračno poglavlje u istoriji SAD

Tokom dvije decenije koje su uslijedile nakon prve invazije SAD na Afganistan odrazila se drugačija realnost.

Od dolaska američkih vojnika u Afganistan, broj trupa u zemlji je porastao, pao, a zatim ponovo porastao u sklopu pokušaja da se uspostavi trajna, demokratski izabrana vlada, nasuprot stalnim samoubilačkim napadima i oružanom otporu talibana i međusobnim prepirkama među nominalnim saveznicima Sjedinjenih Država u regionu. Vremenom su se talibani pregrupisali, a američka strategija se razvila u dugoročne napore protiv pobunjenika.

U isto vrijeme, SAD su bile primorane da se suoče sa uznemirujućom realnošću svoje politike.

U ranoj fazi rata, SAD su izgradile zatvorski logor u zalivu Gvantanamo na Kubi, gde su američke trupe držale "neprijateljske borce" zarobljene u Afganistanu, ne pružajući im ni pravo na suuđenje niti zaštitu u skladu sa ženevskim konvencijama.

Predaja i mučenje

Tokom narednih nekoliko godina, američka javnost je dobila prve nagovještaje u kojoj mjeri su SAD koristile nezakonite metode za hvatanje i ispitivanje zatvorenika u Afganistanu i drugdje. Saznavali su iz "izvanrednih izlaganja" osumnjičenih preko "crnih stranica" iz zemalja u kojima je mučenje bilo uobičajeno, a u nekim slučajevima i sa mjesta pod američkom kontrolom, poput aerodroma Bagram, izvan Kabula.

Zatim su stigli tajni dopisi Sekretarijata za pravosuđe u kom su navodno sami američki zvaničnici odobrili da koriste tehnike kao poput "voterbordinga" (waterboarding - tehnika ispitivanja u kojoj se zatvorenik poliva vodom i ostavlja bez kiseonika), za koje se uobičajeno smatra da su vidovi mučenja, kako bi se izvukle informacije od zatvorenika.

Čak i dok su se borile da se odbrane od optužbi da su izdale sopstvene ideale, SAD su pokrenule novi rat, okupivši saveznike za invaziju na Irak i uništenje oružja za masovno uništenje, za koje je administracija predsednika Džordža Buša mlađeg pogrešno tvrdila da ga skriva irački moćnik Sadam Husein.

Afganistan kao naknadna zamisao

Kako je bjesnio irački rat, fokus američke javnosti na Afganistanu je izblijedio. Djelimično, rekao je O'Hanlon sa Brukings Instituta, to je ironična zaostavština početne popularnosti rata.

"U jesen 2001. godine postojala je ogromna podrška da se talibani strogo kazne, čak i ako nismo znali šta to znači". rekao je on.

Kao rezultat toga, bilo je relativno malo početnih argumenata o tome da li bi SAD uopšte trebalo da budu u Afganistanu, pa je stoga bilo i šire prihvaćeno mišljenje da su SAD odgovorne za održavanje tamošnje stabilnosti.

U međuvremenu, unutar Sjedinjenih Država, obračun oko zaliva Gvantanamo i američkog programa mučenja - koji je na kraju priznala Obamina administracija - trajao je godinama. Na Gvantanamu se i danas drži 40 zatvorenika.

Borba više administracija

Četvorica američkih predsjednika - Buš, Barrack Obama, Donald Trump i sada Biden - pokušali su da demokratski izabranoj afganistanskoj vladi daju alate koji su joj potrebni da zadrži pobunu koja se pojavljivala.

Nakon što je republikanski predsjednik Buš napustio dužnost 2009. godine, Obama, demokrata, u svom prvom mandatu doveo je trupe i ugovorce u zemlju, podigavši američko prisustvo na više od 100.000 ljudi prije nego što je godinama kasnije najavio povlačenje, što je smanjilo snage u toj zemlji na jednu desetinu.

Trump, republikanac, vodio je kampanju za izvlačenje Sjedinjenih Država iz njihovih "vječitih ratova" i u početku je rekao da će sve američke snage dovesti kući. Međutim, nedugo nakon što je postao predsjednik, on je preokrenuo te planove iz straha da će zemlja postati "vakuum" koji će privući terorističke grupe. U govoru 22. avgusta 2017. rekao je: "Brzim povlačenjem stvorio bi se vakuum koji bi teroristi, uključujući ISIL i Al-Kaidu, trenutno popunili, baš kao što se dogodilo prije 11. septembra".

Međutim, u proljeće 2020. godine Trump je pregovarao o sporazumu sa talibanima koji je obećao da će povući sve američke borbene trupe iz zemlje do proljeća 2021. godine, što je obećanje koje je ispoštovala Bidenova administracija.

Povratak kući

U aprilu ove godine, demokrata Biden najavio je da će praktično sve preostale američke trupe biti vraćene iz Afganistana kući prije 11. septembra 2021. godine, na 20. godišnjicu napada koji su pokrenuli rat.

Ton Bidenovih komentara kada je najavljivao povlačenje trupa bio je daleko od trijumfalnog.

"Ne možemo da nastavimo ciklus produženja ili proširenja našeg vojnog prisustva u Afganistanu, nadajući se da ćemo stvoriti idealne uslove za povlačenje i da očekujemo drugačije rezultate", rekao je on. "Sada sam četvrti predsjednik Sjedinjenih Država koji predsjedava dok su američke trupe prisutne u Afganistanu: dvojca republikanca, dvojica demokrata. Neću ovu odgovornost prenijeti na petog".

Talibani dobili energiju

Nakon što je Biden potvrdio odlazak američkih trupa, talibani su počeli mobilizaciju, postavljajući kontrolne punktove u regionima zemlje u kojima SAD više nisu bile prisutne. Do kraja maja grupa je napadala na više frontova širom zemlje, prijeteći glavnim gradovima pokrajina.

Početkom jula, uprkos dokazima o napretku talibana u dijelovima Afganistana, predsjednik Bajden je uvjerio SAD da se povlačenje borbenih trupa nastavlja i rekao da je mogućnost da "talibani pregaze sve i zaposjednu celu zemlju" ipak "malo vjerovatna".

"Neće biti okolnosti pod kojima vidite ljude kako se evakuišu sa krova ambasade", zarekao se Biden pozivajući se na snimke evakuacije SAD iz Vijetnama na kraju tog rata 1975. godine, kada su helikopteri prevozili ljude sa krova Ambasade SAD u Sajgonu.

Ipak, do 6. avgusta grupa je preuzela kontrolu nad glavnim gradom pokrajine Nimruz na jugozapadu. Narednih 10 dana obilježilo je nekontrolisano napredovanje talibana širom zemlje.

Do 13. avgusta, drugi i treći po veličini gradovi u Afganistanu, Kandahar i Herat, pali su, zajedno sa brojnim drugim gradovima. 14. avgusta talibani su zauzeli Džalalabad na krajnjem istoku zemlje i bili su spremni da uđu u Kabul, što su i učinili narednog dana, čak i kada su afganistanski predsjednik Ašraf Gani i veći dio njegovog kabineta napustili zemlju.

XS
SM
MD
LG