Linkovi

Kako je Kina za vrijeme pandemije iskoristila strane medije za popravljanje imidža


FILE - A woman passes by a billboard depicting Chinese President Xi Jinping in Belgrade, Serbia, April 1, 2020. The text on the billboard reads "Thanks, brother Xi.”

"Ono što ovdje vidimo je vrlo centralno usmjerena pripovijest, bilo da se radi o inicijativi Pojas i put, bilo o koronavirusu, bilo o Ujgurima, bilo o Južnokineskom moru.", kažu u Međunarodnoj federacija novinara koja je radila istraživanje.

U prvim danima izbijanja koronavirusa Kina je pokušala blokirati vijesti o virusu koji se brzo širi, pritvorivši one koji su pokušali progovoriti.

No, u mjesecima koji su slijedili, dok je pandemija harala obiteljima i gospodarstvima širom svijeta, Peking je nastojao resetirati svoju javnu sliku putem stranih medija, pokazuje istraživanje objavljeno u srijedu od strane Međunarodne federacije novinara (IFJ).

Istraživanje od 54 novinarska sindikata u 50 zemalja utvrdilo je porast broja zemalja koje su prijavile vidljivo kinesko prisustvo u svojim medijima, sa 64% na 76% u godini. U zemljama u kojima je Kina ponudila podršku i obuku lokalnim medijima, veći postotak rekao je da je pokrivenost Pekinga povoljnija, utvrđeno je u izvješću IFJ-a.

"Kina je uspješno koristila priču o koronavirusu u proteklih 12 mjeseci kako bi stvorila pozitivniju sliku o Kini u brojnim zemljama", rekao je Jeremy Dear, zamjenik glavnog tajnika IFJ-a za VOA.

Od ispitanika u anketi zatraženo je da ocijene na skali od 1 do 10 pokrivenost Kine od početka pandemije, pri čemu je 1 najnegativniji, a 10 najpozitivniji. Istraživanje je pokazalo da je kontinent čiji je pokrivenost Kinom zabilježio najveću pozitivnu promjenu bila Europa, koja je postigla 6,3, dok je Sjeverna Amerika zabilježila najnegativniju promjenu, ocjenu 3,5.

Utjecaj Pekinga najpozitivnije je promatran u Africi, gdje ga je polovica ispitanih ocijenila korisnim, a svi su izvijestili da je Kina vidljiva u njihovim medijima.

Dearje rekao da Kina "ulaže puno više truda i sredstava u pokušaje oblikovanja medijske naracije", uključujući pritisak veleposlanika i diplomata, ponude medijske obuke ili unosnije ugovore o radu i besplatan sadržaj vijestima u ekonomskim teškoćama. Pad prihoda od oglašavanja tijekom pandemije dodatno je doprinio smanjenju redakcija na globalnoj razini.

Istodobno, Peking je nastojao ograničiti strane medije unutar Kine, uskraćujući vize novinarima ili protjerujući ih. Mjere su uslijedile kao odgovor na američke namete ograničenja viza osoblju pet prodajnih mjesta pod upravljanjem Kine, uključujući novinsku agenciju Xinhua i britanski medijski regulator Ofcom (Ured za komunikacije) koji su uklonili Kinesku globalnu televizijsku mrežu (CGTN), rekavši da licencirani vlasnik nije imao uredničku odgovornost za sadržaj mreže. Ofcom regulira TV, radio i video na zahtjev, kao i fiksne telekomunikacije i mobitele.

Unatoč tim "ponekad kontradiktornim pokušajima Kine da utječe na globalne medije", rekao je Dear "svi oni imaju svoju svrhu, pokušavajući podržati rastuću ekonomsku i političku moć Kine i ... (pričajući) jednu priču, vrlo centralno usmjerenu."

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova branilo je svoj medijski domet na brifingu 11. svibnja. Hua Chunying, glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova, rekla je da, kao drugo najveće svjetsko gospodarstvo i najveća zemlja u razvoju, "naravno da bismo trebali imati i zaslužili smo mjesto u međunarodnom medijskom krajoliku".

"SAD je pokrenuo napad dezinformacija na Kinu pod izlikom medijske slobode", rekao je Hua dodajući da Kina nikada ne cilja druge zemlje.

Hua je primijetila da SAD "odobrava izdvajanje 300 milijuna dolara za svaku fiskalnu godinu kako bi se 'globalno suprotstavio zloćudnom utjecaju Kineske komunističke partije'." Hua se pozivala na predloženi Zakon o strateškom tržišnom natjecanju iz 2021., senatski prijedlog zakona "za rješavanje pitanja koja uključuju Narodnu Republiku Kinu".

Medijski analitičari, međutim, ukazali su na razlike između državnih medija kao što je CGTN i medija koje financiraju vlade, ali urednički neovisni, poput britanskog BBC-a i njemačke Deutsche Welle. VOA i njegove sestrinske mreže, uključujući Radio Slobodna Europa / Radio Liberty (RFE / RL), financira američki Kongres, ali urednički "vatrozid" štiti ih od političkog uplitanja.

Sve zemlje u određenoj mjeri "pokušavaju koristiti meku moć, što su mediji vrlo često, kako bi poboljšale svoj politički i ekonomski položaj u svijetu", rekao je Dragi. "To je ono što Kina radi i odraz je njene rastuće ekonomske i političke moći."

Pandemija je Pekingu dala priliku "da promovira socijalistički sustav i vodstvo Komunističke partije kao superiornije od zapadnog sustava demokracije, univerzalnih vrijednosti i slobode", rekao je Dan Garrett, bivši obavještajni analitičar u Pentagonu, za VOA. "Definitivno imate aspekt trenutne informativne kampanje iz Pekinga koja je usmjerena na diskreditiranje zapadnih medija kao pristranih, rasističkih i antikineskih."

U sve zemlje, osim u tri, uključene u istraživanje IFJ, Kina je donirala pomoć za pandemiju, medicinske potrepštine i osobnu zaštitnu opremu. Izvještaj IFJ-a otkrio je da su vlade zalihe često kupovale iz Kine a u lokalnim medijima označene su kao donacije Pekinga.

U Srbiji se vlada pridružila Kini otkako ju je Peking podržao tijekom sukoba na Kosovu krajem 1990-ih i NATO bombardiranja srpskih položaja u jugoslavenskoj pokrajini Kosovo.

Početkom pandemije, srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić posjetio je Peking, rekavši, "Niste se bojali NATO bombi. Moj posjet pokazuje da se ne bojimo virusa", navodi se u izvještaju IFJ.

Kina je također osigurala zalihe i glavninu srbijanskih cjepiva. U travnju je premijerka Ana Brnabić rekla da je Srbija primila oko 2,5 milijuna doza cjepiva Sinopharm kineske proizvodnje i nešto manje od milijun cjepiva svih ostalih proizvođača zajedno.

Kineski utjecaj i njegova podrška od strane Beograda "postoje bez ikakve sumnje", rekao je Dinko Gruhonjić, glavni urednik srbijanskog medija VOICE i programski direktor Neovisnog udruženja novinara Vojvodine.

"To se jednostavno govori kao službena propaganda, tvrdeći da su Europska unija i Zapad napustili Srbiju u nevolji. I da bi zemlja bila osuđena na propast bez pomoći kineske braće koja su osiguravala sanitarni materijal, cjepiva i druga sredstva pomoći", Gruhonjić rekao za VOA.

"To je bio jedan od dominantnih narativa u većini provladinih medija, uključujući bilborde postavljene oko Beograda u znak podrške navodnom prijateljstvu između srpskog i kineskog naroda", rekao je Gruhonjić.

Bilbordi su se pojavili u Beogradu prošle godine, rekavši "Hvala, brate Xi". Navodno su ih financirale provladine tabloidne novine, navodi RFE / RL.

Vlada Srbije posjeduje ili kontrolira gotovo sve medije u zemlji, izvijestio je IFJ.

"Srpska javnost prihvaća te narative i propagandu. Većina konzumenata državnih i provladinh medija i uvjerena je da su saveznici Srbije s istoka svijeta, a neprijatelji sa zapada", rekao je Gruhonjić.

Osim što je primijetilo povećanu prisutnost Kine u njihovim medijima, više od 80% ispitanih širom svijeta izrazilo je zabrinutost zbog rastućih dezinformacija.

Garrett, iz nevladine organizacije Securing Tianxia, rekao je da se Kina, Rusija i drugi "oslanjaju na nemogućnost pojedinih građana i pojedinih čitatelja vijesti ili nedostatak vremena da sveobuhvatno pregledaju izvore medija kako bi cijelu priču dobili iz više različitih izvora".

"Mislim da je to vrlo izazovni problem za vašeg prosječnog konzumenta medija", dodao je.

Izvještaj IFJ otkrio je da se utjecaj Pekinga pozitivnije promatrao u Africi nego na bilo kojem drugom kontinentu.

Kina je ponudila medijski sadržaj, obuku i resurse nekoliko afričkih zemalja u kojima se lokalna vijesti suočavaju s ekonomskim poteškoćama.

"Kina je doista ulagala u svoje medije u Africi, posebno u Keniji, kako bi mogle imati vlastite medijske kuće za prenošenje kineskih priča", rekao je Eric Oduor, glavni tajnik Kenijskog sindikata novinara, za VOA.

Ranije izvješće IFJ-a pokazalo je da u Keniji većina najvećih medija ima poslove za razmjenu sadržaja, uključujući Kenijsku radiodifuzijsku suradnju, koja ima vrhunski studio izgrađen uz kinesko financiranje.

Državna CGTN i novinska agencija Xinhua imaju sjedište u glavnom gradu Kenije, Nairobiju, gdje razvijaju i dijele sadržaje s lokalnim medijima.

"Ne vjerujem da postoje neka očekivanja kojih bi se novinari (trebali) pridržavati", rekao je Oduor. Kad su službenici u Keniji, kao tijekom posjeta predsjednika Xi Jinpinga, "oni pokušavaju lobirati i surađivati s novinarima, kao i s menadžerima medija kako bi mogli imati prostora za vlastite priče."

Njegova saznanja za IFJ ističu važnost neovisnih vijesti i medijske pismenosti te pomažu voditeljima vijesti da razumiju etiku primanja besplatnih sadržaja iz Kine.

"Ono što ovdje vidimo je vrlo centralno usmjerena pripovijest, bilo da se radi o inicijativi Pojas i put, bilo o koronavirusu, bilo o Ujgurima, bilo o Južnokineskom moru. Sva ova pitanja koja su politički ili ekonomski važna za Kinu ", rekao je IFJ-in Dear. "Zbog toga je novinarstvo toliko važno. Ne prihvaća samo ono što bilo koja vlada kaže. Postavlja joj pitanja. Ima i druga gledišta."

XS
SM
MD
LG