Proširenje Europske unije nakon prve godine potvrdjuje da se ovaj proces isplatio i da su sva proročanstva o propasti ispala tek – lošim prognozama.
Prvu je godinu članstva u EU novih deset država odradilo više nego dobro – porast nacionalnog dohotka dvostruko je viši nego u starome društvu i očekuje se da će u ovoj godini dostići pet posto i ubrzavanje u odnosu na prošle godine.
Dječje bolesti članstva, recimo prilagođavanje državnog aparata na tehnikalije poput raspodjele poljoprivrednih subvencija, uklonjene su u prvim mjesecima nakon 1. svibnja prošle godine, dana kada je svečano obilježen 'veliki prasak' proširenja Unije na 25 država – članica.
Statistika pokazuje da je uvođenje reda u sustav raspodjele značilo udvostručenje prihoda poljoprivrednicima u deset novih članica. Lani je iz sredstava solidarnosti u projekte razvoja i prilagođavanja deset novih članica standardima Unije investirano 1.3 milijarde eura. Uspkos neravnoteži u unosu i dobivanju iz Unijinog proračuna, sve su nove članice, uz nešto financijske matematike, više primale nego li ulagale u budžet, što znači da su se statističke razlike odrazile i na području solidarne potpore razvoju.
Europska je Komisija izračunala da je iz proračuna Unije u deset novih članica ušlo 2.8 milijardi eura više nego što je dobiveno - i to se smatra investicjom koja se već isplaćuje.
Izravna posljedica proširenja je više turista i intenzivnija razmjena studenata, sutradan vjerojatno i veća fluktuacija radne snage na 'američki način', sustav na kojega računaju Unijini planeri bolje ekonomske budućnosti.
Crne prognoze o 'jednakima i jednakijima' nisu se ispunile – kao ni predviđanja da će zapadni dio Europe preuzeti kulturnu dominaciju nad novodošlima. Svi koji su uvjeravali, pozivajući se na brojke, da se proširenje isplati za svih 25 država, došli su na svoje. Pojačala se trgovinska razmjena. U nove članice uloženo je lani 13,8 milijardi eura direktnih investicija – što je značajno više od sedam milijardi 2003. godine. Proširenje je, tvrde statističari, povećalo nacionalni dohodak cijele Unije za 0,7 posto. Nije se dogodio niti scenarij propasti svijeta po kojem jeftina radna snaga iz novih članica preplavljuje tržište rada – kao što niti jedan od tri raspoloživa sigurnosna mehanizma sprječavanja poremećaja na zajedničkom tržištu nije trebao biti upotrijebljen - misli se na zaustavljanje jeftine radne snage, jeftinih proizvoda i zdravstveno neispravne hrane, ili tri omiljene teme s kojima su baratali proroci propasti.
Sve u svemu, trendovi od svibnja prošle godine kopirali su one poslije proširenja Unije siromašnijim članicama Španjolskom i Portugalom. U ovome kontekstu nedavno objavljena ocjena tjednika 'Economist' da Unija Hrvatsku želi unutra 'samo radi atraktivne obale' tek je spekulacija. Proširenje se nastavlja, a da strožiji zahtjevi donose bolje rezultate, primjerice da tzv. 'benchmarking' ili napredak u pregovorima uvjetovan implementacijom prihvaćenih obaveza, predstavlja dodatan poticaj promjenama, kazuje i iskustvo novih Unijinih članica. Zahvaljujući poboljšanjima, stanje ekologije je primjerice povoljnije nego li među dobrim dijelom 'stare petnaestorice'.
K tome, praksa veli da reforme nisu nikome naškodile – kao ni proširenja. Ovo zadnje je doprinijelo da se sve glasnije spominje i Ukrajina kao buduća Unijina članica.
