Od subote, prvog svibnja, Europska Unija ima deset novih članica, većinom zemalja iz bivšeg sovjetskog bloka. Mnogi Europljani pozdravljaju ovo proširenje Unije, no druge brinu moguće posljedice po 15 starih članica. U rubrici 'U žarištu pozornosti', podrobniji pogled na ovaj za Europu povijesni trenutak.
Europska Unija je nastala u godinama nakon Drugog svjetskog rata, prvotno kao sporazum između šest zemalja. Tijekom godina, postupno se proširila na 15 članica. Ulazak deset novih članica odjednom najveće je proširenje Unije do sada. Republika Češka, Cipar, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija u Uniju su uvele 75 milijuna novih stanovnika. I dok neki Europljani - posebice oni iz novih članica Unije - slave ovaj povijesni trenutak, drugi - ponajviše iz starih, etabliranih članica - izražavaju zabrinutost oko načina na koji će se proširenje odraziti na Uniju u cjelini.
Radek Sikorski, iz washingtonskog Instituta American Enterprise, bio je zamjenik poljskog ministra vanjskih poslova od 1998. do 2001. On kaže da zabrinutost starih članica Unije ima osnova: "Za Zapadnu Europu to je priličan izazov: u novoprimljenim državama, plaće su znatno niže, ali su niži i porezi na korporacije - u prosjeku oko 12 posto niži. Mislim da će u nekoliko slijedećih godina i kapital i radna mjesta odlaziti sa zapada prema istoku. To znači da će zapadnoeuropske zemlje morati pojačati svoju konkurentnost, morat će konačno provesti reforme svojih sustava socijalne, zdravstvene i mirovinske skrbi, jednako kao i svoje porezne propise, što se već predugo odlagalo."
I dok zapadnoeuropske zemlje izražavaju izvjesnu zabrinutost oko proširenja, Alberta Sbragia, direktorica Centra za Europsku Uniju, Sveučilišta Pittsburgh, kaže da su dugoročne koristi vrijedne privremenih poteškoća.
"Za stare članice Unije, bit će troškova, i to na raznoraznim područjima, uključujući i subvencije i regionalne fondove. Uz to, trebat će nekoliko desetljeća za nove članice da dostignu standard življenja starih članica. No, vjerujem da europski političari smatraju da će na koncu koristi biti znatno veće od troškova. Jednako kao što je Zapadna Njemačka ekonomski platila vrlo visoku cijenu kako bi se ujedinila s Istočnom Njemačkom. No, ideja je bila da će na dugu stazu to biti ulaganje koje će biti vrijedno troška," kaže gospođa Sbragia.
Stručnjaci ističu da su nove članice imale mnogo motiva za pristup Uniji - pristup na zaadnoeuropska tržišta, dostupnost relativno obilnom i učinkovitom sustavu programa financijske pomoći iz Bruxellesa, te, pristup institucionalnim i političkim pravilima igre koja, u izvjesnoj mjeri, još uvijek nedostaju u njihovim vlastitim zemljama.
No, kako kaže Alberta Sbragia, i nove članice imaju mnogo za ponuditi Uniji: "Mislim da deset novih članica daje velik doprinos jednom od najvažnijih aspekata Europske Unije, a to je stabilnost. Iz perspektive Unije, uključivanje ovih članica praktički jamči stabilnost u tom dijelu svijeta."
No, kako ističe Radek Sikorski, nove su članice pristup Uniji platile velikom cijenom: čekale su 15 godina od pada komunizma, otvorile su svoja tržišta i prihvatile zakone Unije. Sada su, pak, zemlje Srednje i Istočne Europe zabrinute zbog konkurencije zapadnih korporacija.
"Mislim da se najviše trebaju plašiti činjenice da su zapadne kompanije prisutne na tržištu znatno duže i mnogo su bolje financirane. Međutim, u cjelini gledano, vjerujem da će i novoprimljene zemlje osjetiti koristi jednako kao štu već do sada koristi imali i zapadnjaci. Dividende, koje su donijeli pad komunizma i širenje europskog tržišta, zapadnim zemljama donose koristi već 15 godina," kaže gospodin Sikorski.
Za razliku od ekonomskih učinaka proširenja, - za koje će trebati proći neko vrijeme -, politički učinci će biti vidljivi trenutno, ističe Alberta Sbragia. Novoprimljene zemlje punopravno će sudjelovat u procesu stvaranja odluka, jednako kao i Francuska, Italija ili Britanija. One, isto tako, prema nekim analitičarima, u Uniju unose i mnogo toplije odnose sa Sjedinjenim Državama, posebice nakon neslaganja nekih starih članica s ratom u Iraku. Radek Sikorski smatra da bi to moglo pomoći Sjedinjenim Državama da popravi svoj ocrnjeni ugled na starom kontinentu.
"Proširenje Unije najbolja je stvar koja se dogodila Sjedinjenim Država u posljednje vrijeme. Novopridošle zemlje otupit će oštricu antiamerikanizma, koja isijava iz najstarijih članica. No, taj učinak neće trajati vječno, ukoliko i Sjedinjene Države same ne poduzmu neke korake. Mislim da treba spašavati stara prijateljstva, te da bi Sjedinjene Države trebale pokrenuti istodobno i kampanju javne diplomacije, jednako kao i bilateralne vojne sporazume kako bi održale svoj utjecaj u Europi," kaže Radek Sikorski.
Kada je Europska Unija začeta, 1950. godine, malo ih je moglo prognozirati da će jednog dana obuhvaćati 25 zemalja, uključujući i osam koje su tada bile iza Željezne zavjese. No, s propašću komunizma i ekspanzijom slobodnih tržišta, za kontinent koji je vidio toliko nemira, krvoprolića i tiranije počinje jedno potpuno novo i jedinstveno poglavlje.
