Papina smrt predstavlja i pocetak vjerojatno najstarijeg izbornog procesa u povijesti. Pravila za izbor novog pape odreduje kanonsko pravo. No, kako javlja Gary Thomas, postupak je posljednjih godina ipak bio mijenjan.
Iako naizgled vrlo izravan, nacin na koji se bira novi papa prilicno je tajnovit, i obavlja se u okružju punom pompe i rituala.
Uz tonove drevnog gregorijanskog napjeva “Veni, Creator Spiritus”, kardinali ce ispuniti dvoranu Sikstinske kapele. Upravo ce ovdje, ispod nedavno obnovljenih Michelangelovih freski, biti izabran novi celnik katolicke crkve. Kardinali ce biti zatvoreni, u svojevrsnoj “karanteni”, sve dok ne odluce tko ce biti nasljednik pape Ivana Pavla Drugog. Glasanje ce se ponavljati sve dok jedan kandidat ne dobije dvije trecine glasova, plus jedan.
Pravo glasa imaju svi kardinali mladi od 80 godina, njih 120. Bilo kakva komunikacija s vanjskim svijetom, o sadržaju izbornog procesa, kažnjava se ekskomunikacijom. Odaje u kojima se odvija glasanje strogo su kontrolirane, elektronskim putem. Ovakva stroga pravila datiraju iz srednjeg vijeka, cime se nastojao sprijeciti utjecaj svjetovnih sila – prvenstveno kraljeva – na izbor pape.
Papa Ivan Pavao Drugi je 1996. godine uveo jedno novo pravilo, koje na izvjestan nacin olakšava izbor njegova nasljednika. Ako se cini da ce se glasanje ponavljati duže od dva tjedna, za izbor novog Svetog oca dopuštena je jednostavna, nadpolovicna vecina glasova.
Medutim, malo tko ocekuje da ce konklava – kako se naziva okupljanje kardinala u svrhu izbora novog pape – trajati toliko dugo, kaže Thomas Reese, urednik katolickog casopisa “America”: "Mediji cekaju vani, željni vijesti što se unutra dogada. Pritisak na konklavu je velik, da se ujedini oko jednog kandidata. Jer u protivnom, pocinju glasine o nejedinstvu, o razmiricama izmedu frakcija. Kardinali ne žele tu vrst medijske pažnje. Mislim da ce pritisak biti takav da ce izbor novog pape biti obavljen o roku od tri do pet dana."
U prošlosti je kardinala bilo znatno manje, manje od stotinu, i bili su to vecinom Talijani. Danas ih je više, sa svih strana sviejta. Monsignor Bryan Ferme, dekan Fakulteta za kanonsko pravo na Katolickom sveucilištu ovdje u Washingtonu, kaže da su se u prošlosti kardinali bolje poznavali. Zbog toga bi izbor novog pape mogao potrajati. "To je jedna od ironija novog doba. Iako živimo u vremenu razvijenih masovnih komunikacija, mislim da se kardinali medusobno ne poznaju jako dobro, barem ne onako dobro kao u prošlosti, kada ih je bilo manje" - tvrdi Bryan Ferme.
Jasno, u Vatikanu se ovih dana ne provodi nikakva izborna kampanja. Monsignor Ferme kaže da se izbor novog svetog oca temelji na raspravama i dogovaranju koje se odvijaju u tišini. Nakon što se glasovi prebroje, vec ce biti ocit trend prema odredenom kardinalu – kao izboru vecine.
Svecenik Thomas Reese, urednik katolickog casopsia “America” kaže da ce se svaki kardinali u svom odlucivanju voditi i time kako ce novi papa biti primljen u njegovoj zemlji: "Tip O’Neil, poznati kongresmen iz Bostona, rekao je da je 'sva politika – lokalna politika'. To važi i za katolicku crkvu. Pri izboru pape svaki ce kardinal razmišljati – kako ce novi papa biti primljen u mojoj zemlji?"
Ova konklava razlikuje se od posljednje, one iz 1978. i po tome što ce kardinali sljedecih tjedana u Vatikanu imati udobniji, kvalitetniji smještaj. U prošlosti – prvenstveno u ranom i srednjem vijeku – izbor novog pape se nastojao ubrzati spartanskim uvjetima života, primjerice slabom hranom koja je bila služena kardinalima. Ova je praksa posljednjih desetljeca prekinuta.
