Linkovi

'Glavno je da smo živi' - priča jedne obitelji iz New Orleansa


Pozornost javnosti posljednjih je dva tjedna bila koncentrirana ponajviše na žrtve uragana koje su ostale u New Orleansu. Gotovo kao da se i zaboravilo na stotine tisuća stanovnika tog grada koji su poslušali naredbu o obveznoj evakuaciji, te napustili svoje domove na vrijeme. Danas su oni, naravno, daleko od svoje kuće, bez posla. Povratak im je vrlo neizvjestan. Mnogi stanuju u hotelima, motelima i kampovima diljem američkog juga. Joshua Levs je u Atlanti susreo jednu takvu obitelj.

Selwyn i Chiquita Smith živjeli su u New Orleansu cijeli život. Riječ je o mladom paru, ranih tridesetih godina, s troje djece stare 14, 11 i 9 godina. Kada je došla naredba o obveznoj evakuaciji, njima se nije napuštao dom, no Selwzn kaže da su ipak cijelu stvar uzeli ozbiljno. Dan prije uragana, potrpali su stvari u svoj mali automobil i napustili grad.

"Nismo svi mogli stati u auto, tako da je moja mama odlučila ostati s mojom bakom, koja nije htjela ići… Čini se da je to najgora pogreška koju smo ikad u životu mogli napraviti…" - kaže nam Chiquita Smith, koja plače dok nam ovo govori. Ona, njezin suprug, troje djece i njihova nećakinja, žive danas u jednom motelu, u zapadnom pregrađu Atlante, tisuću i 200 kilometara sjeverno od New Orleansa. Jednom su telefonirali majci, koja im je opisala nevrijeme i rekla da su blokirani na tavanu njezine kuće.

"Ne znam jesu li spašeni ili ne" – kaže Chiquita Smith. Njezina nećakinja, 10-godišnja Tranetta Luque kaže da ne želi da se ikad više vrati u New Orleans. "Želim pronaći svoje, ali ne želim ići natrag – sve tamo izgleda grozno. Ne želim se vratiti u grad gdje u prljavoj vodi na ulicama plivaju leševi."

Smithovi su na televiziji vidjeli kako izgleda njihovo staro susjedstvo, kao i dio grada gdje se nalazi njihova nova kuća, u koju su se upravo namjeravali useliti. I jedno i drugo, danas je uništeno. Selwyn Smith kaže da su za skromnu jednokatnicu, u sjevernom dijelu New Orleansa, štedjeli godinama: "Upravo smo preselili namještaj, koji još uvijek stoji ispred kuće. Selidba je trajala toliko dugo, a sada kako se čini, sve moramo početi od početka."

Selwyn Smith kaže da u ovom trenutku on i njegova obitelj nemaju gotovo ništa. Nešto odjeće, te novac koji će im možda potrajati do sljedećeg tjedna, u najboljem slučaju. I motelu Comfort Inn žive stotine evakuiranih stanovnika Louisiane. Donacije za njih počele su stizati, a uprava motele je snizila cijene. Savezna vlada odnedavno podmiruje troškove hotelskog smještaja za stotine tisuća evakuiranih - izvjestio je u jučer Washington Post.

U New Orleansu, Selwyn Smith je radio u banci a njegova je supruga frizerka. I jedna i druga firma uništene su u uraganu. Gospodin Smith kaže da će uskoro morati početi tražiti drugi posao, i to u Atlanti. "U roku od dva tjedna moramo pronaći nešto. Prvo, u ovom kraju, dok nešto ne zaradimo i vratimo se bliže New Orleansu."

Bez obzira na nesigurnost, Selwyn Smith kaže da ga je ova situacija naučila što je u životu najvažnije. 'Čak da se i nikad ne vratimo u New Orleans, najvažnije je da je moja obitelj živa i sigurna. To je jedino što je važno' – rekao nam je Selwyn Smith.

U ovom trenutku, on, njegova supruga i djeca žive po načelu 'dan za danom'. Teško im je planirati budućnost; jedino se nadaju da će njihova situacija s vremenom postati lakša. A svugdje gdje idu, iz ruke ne ispuštaju mobitel, u nadi da će im se javiti mama i baka koje su ostale u New Orleansu i za sada im se ne zna sudbina.

XS
SM
MD
LG