Dok se slike strahovitog razaranja uragana Katrine svakodnevno prenose putem medija, dopisnik Glasa Amerike iz Bijele kuće pridružio se predsjedniku Bushu u njegovom obilasku Katrinom pogođenog područja. Priče koje slijede prikupljene su od žitelja gradova New Orleans i Biloxia - koji su bili najviše zahvaćeni silinom oluje.
Snaga uragana Katrina postala nam je svima jasna već u času slijetanja predsjednikovog zrakoplova u vojnu bazu Keesler. Porušeno drveće i dijelovi kuća su bili razbacani na sve strane. A, izvan baze - slike su još jadnije. Ulice pokrivene muljem, prevrnuti kamioni, porušene kuće, tu i tamo komadi namještaja koji su preživjeli razaranje i vlasnici ih iznijeli na sunce da se suše. A, iza ugla, od susjedstva koje je samo jedan blok kuća udaljeno od voda Meksičkog zaljeva, ostale su samo ruševine.
Bobby Lane i njegova obitelj dočekali su nalet oluje u svojoj kući. U jednom trenutku njegov je sin utrčao u spavaču sobu. "Dijete me probudilo i reklo: 'Tata, voda nam ulazi u kuću kroz vrata'. Voda je, ne samo ulazila u kuću, nego se razina te vode počela naglo povećavati. Brzo smo se povezali užetom koje smo napravili od plahti, izašli smo iz kuće i pohrlili u susjednu kuću koja je imala tavan. Proveli smo na tom tavanu sljedeća tri sata gledajući kako voda raste".
Charles Grant je bio na drugom katu Ujedinjene metodističke obalne misije u času kad se zgrada počela rušiti. "Sve se dogodilo iznenada. Cigle su počele padati po nama. Sve mi je izgledalo beznadno. Nekako sam uspio isplivati na površinu i dohvatiti se krova zgrade. Prove sam četiri sata na krovu dok je oluja divljala oko mene".
Stojeći na ruševinama skloništa za beskućnike, predsjednik Bush je izjavio kako se nitko nije mogao pripremiti za uragan ovakve razorne moći. "Bez obzira koliko slika i reportaža čovjek vidi, ni zamisliti se ne može silina razaranja dok se ne stane na mjestu na kojem je nekad bila kuća".
Gary i Valentina Stillwell sjede pod nadstrešnicom koja je nekada bila u vrtu njihove kuće izgrađene 1855 godine. Kuće sada više nema, jer je bujica otplavila u jednom komadu. Od nje je ostalo samo par stepenica. "Vozili smo se na našoj kući dva i pol bloka. Ako pažljivije pogledate na lijevu stranu, uočit ćete nešto raslinja koje nas je zaustavilo i spriječilo da otplavimo još dalje".
Kakav je to osjećaj biti u kući koja pluta ulicom? "Isprva smo promatrali kuće naših susjeda kako prolaze pokraj nas. Hej, nije li to krov Anine i Artove kuće? A onaj tamo Tedove i Sendine?"
Predsjednik Bush je preletio helikopterom preko pogođenog područja. Slike iz zraka nisu bile ništa ljepše od onih na zemlji. Brodovi u krošnjama drveća. Automobili u bazenima privatnih kuća. Željeznički vagoni razasuti pokraj tračnica. A u marini, svi čamci nabacani na jednu hrpu, baš kao da ih je dijete zgrnulo u času igre. Vatre uzrokovane izljevom nafte iz popucanih plinovoda gore na sve strane. "Teška su ovo vremena. Molim se iz sveg srca da više nikada u svom životu ne vidim ovakvu oluju".
Jedan od važnih zadataka u ovo trenutku je popraviti branu koja je trebala zaštiti grad od poplava. Kad se brana jednom popravi, otpočet će ispumpavanje vode. Tjedni će proći prije nego li se grad potpuno isuši. Predsjednik Bush je već odobrio deset bilijuna dolara pomoći za obnavljanje priobalnih područja New Orleansa, no ova suma je samo polog ukupnog iznosa koji će se trebati potroši na obnovu grada, projekt koji bi mogao trajati mjesecima, ako ne i godinama.
