Dan nakon Vijeca sigurnosti UN-a, u New Yorku, glavna tužiteljica haaškog Tribunala Carla del Ponte posjetila je Washington, gdje je gostovala u americkom Institutu za mir. Vecina njezina izlaganja odnosila se na – kako se tužiteljica nada – 'skoru predaju Ratka Mladica', o cemu je danas pisao i dnevnik Washington Post. No, u odgovorima na pitanja iz publike, tribunalova tužiteljica govorila je i o slucaju Gotovina te o suradnji sa Zagrebom.
Upitana na temelju cega ce za nekoliko mjeseci prosuditi da li vlada u Zagrebu u potpunosti suraduje u potrazi za Gotovinom, te da li ispunjava svoj Akcijski plan, tužiteljica del Ponte je rekla: 'Ukoliko hrvatske vlasti pokažu neophodnu odlucnost - ili ce Gotovina biti doveden u hašku sudnicu ili ce hrvatske vlasti osigurati sve podrobne informacije koje bi dovele do njegovog uhicenja'. "Iz mojih prošlih istraga mafije, svjesna sam da ponekada nije lako uhvatiti nekoga tko bježi. No, ako obavite solidnu istragu, znat cete recimo je li Gotovina bio prije dva mjeseca u Zagrebu ili Zadru… Dobro obavljene istražne radnje dat ce vam podatke o kretanju bjegunca" - rekla je Carla del Ponte.
Iako je u opcem smislu izrazila optimizam u vezi Akcijskog plana - odnosno da ce 'Hrvatska u tri ili cetiri mjeseca biti sposobna locirati Gotovinu' - tužiteljica del Ponte je rekla da ju uznemiruje sljedeca cinjenica: "U ovom trenutku, u Hrvatskoj nitko ne zna gdje se Gotovina u prošlosti kretao… Cak nitko ne zna je li taj covjek uopce više postoji. 'Možda je otišao na neki drugi planet?' – upitala sam nedavno premijera Sanadera. Uglavnom, nitko ništa ne zna o Anti Gotovini, gdje se taj covjek kretao posljednjih nekoliko godina… Vjerujem da cemo u sljedeca tri-cetiri mjeseca o tome ipak nešto saznati."
Predstavnik Nacionalne federacije Amerikanaca hrvatskog podrijetla Tony Margan upitao je tužiteljicu zbog cega izjednacava Antu Gotovinu, Ratka Mladica i Radovana Karadžica. Tužiteljica je rekla da tu trojicu spominje zajedno zbog toga što rezolucija Vijeca sigurnosti te tri osobe spominje zajedno, kao 'bjegunce od pravde' koji se moraju pojaviti u Haagu. 'Jedino zato; ja ne izjednacujem zlocine za koje su optuženi' – rekla je gospoda del Ponte.
Nakon toga, Carla del Ponte je, vrlo emocionalno, izjavila: "Ono što ja ne mogu prihvatiti je cinjenica da se gospodin general Gotovina, kojeg se u Hrvatskoj smatra herojem, da se taj covjek boji – on se boji! – doci u Haag da bi se obranio od optužbi. I to je junak? To je herojsko ponašanje jednog generala? Po mom mišljenju, heroj – i uz to još general - se tako ne ponaša. Vec sam to rekla nebrojeno puta, cak i u legalnoj akciji moguce je da su se zlocini dogodili i osoba koja je za njih odgovorna treba doci na sud i braniti se."
Povijesni kontekst dugogodišnje nesuradnje i opstruiranja Tribunala od strane Beograda i Zagreba – zbog cega danas Hrvatska i Srbija kasne s ulaskom u Europu - ponudio je americki diplomat Jacques Klein, bivši civilni upravitelj Istocne Slavonije, koji je bio u publici. 'Buduci da sam ja svojevremeno izvršio obveze u slucaju prve zapecacene optužnice, i uhitio Slavka Dokmanovica, nitko me ne može optužiti da sam protiv Hrvata, ili protiv bilo kog drugog naroda' – rekao je Klein.
Kao ilustraciju sustavnog blokiranja rada Tribunala, sredinom devedesetih, Klein je prepricao ovaj dogadaj: "Sjecam se jednog susreta s Franjom Tudmanom. Rekao sam mu da se na podrucju gdje ja imam mandat, u istocnoj Slavoniji, nalazi Goran Hadžic. Rekao sam Tudmanu – 'vi imate dokaze, dokumente, dajte mi ih i Hadžic ce biti u Haagu za cas, kao što je i Dokmanovic otišao.' Odgovor Franje Tudmana je bio – 'to bi Tribunalu dalo kredibilitet, to bi dalo kredibilitet procesu…Mi to ne želimo'. Slicno sam cuo i od Miloševica, koji se stalno žalio da Tribunal progoni samo Srbe. Ali kad sam mu rekao da mi da dokaze protiv jednog Hrvata kojeg sam mogao uhvatiti i poslati u Haag, Miloševic to nije htio uciniti – iz istog razloga kao i Tudman."
Glavna tužiteljica Carla del Ponte izjavila je na kraju svog izlaganja u Institutu za mir u Washingtonu da se nada da ce 'istinsko naslijede Tribunala biti ako lokalni sudovi u regiji – i kad Tribunal prestane s radom – nastave s procesuiranjem ratnih zlocina.'
