U Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu održan je panel na kojem su govorili veleposlanici Hrvatske, Albanije i Makedonije, država članica Američko-jadranske povelje. Riječ je o organizaciji osnovanoj prije dvije godine, s ciljem zajedničkog pristupa u članstvo NATO saveza. Panel je bio prilika za evaluaciju napretka koji su postigle tri zemlje. O hrvatskim naporima da postane članica NATO-a govorio je veleposlanik Neven Jurica.
I veleposlanik Jurica a i njegovi kolege, albanski veleposlanik Fatos Tarifa i veleposlanik Makedonije Nikola Dimitrov, naglasak su stavili na uspjehe postignute prvenstveno u reformi vojnih snaga, ali i u društvenim, ekonomskim i političkim reformama koje su uvjet za članstvo u NATO savezu. Više je puta istaknuto da “NATO savez nema alternativu”, da je “NATO budućnost za sve zemlje regije”, te da bi “bilo skuplje ostati izvan NATO-a, nego biti u njemu”.
“Na vojnom planu, možemo reći da smo gotovo spremni za NATO, no i dalje postoje problemi u provođenju reformi na političkoj sceni, sudstvu i gospodarstvu” – ovim je riječima situaciju sažeo albanski ambasador, implicirajući da ova izjava odražava situaciju u sve tri zemlje.
Jedan od načina da se pokaže spremnost za članstvo u NATO-u je sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijima. Hrvatska sudjeluje u njih nekoliko, u organizaciji Ujedinjenih Naroda. Vojni policajci iz Hrvatske sudjeluju u misiju u Afganistanu.
Međutim – za razliku od Makedonije i Albanije – hrvatski vojnici nisu u Iraku. Predsjednik Stjepan Mesić je u nedavnom intervjuu tjedniku Nacional izjavio da se protivi sudjelovanju hrvatskih vojnika u “bilo kojoj akciji koja nije pod ingerencijom UN-a.” Svoj je stav predsjednik Mesić objasnio ovim riječima: “Zamislite da netko tijekom ljetne sezone digne neki jadranski hotel u zrak. Kako bi prošao domaći turizam?”
Upitali smo veleposlanika Juricu, da li vlada Republike Hrvatske smatra da u misijama poput Iraka trebaju sudjelovati samo zemlje koje nemaju turističku industriju.
Neven Jurica: Ne mogu komentirati izjave predsjednika moje zemlje. No, mogu reći da je Hrvatska već učinila mnogo, te da je spremna učiniti i više. Hrvatska želi biti od pomoći u operaciji 'Iračka sloboda'. Želi pomoći u izgradnji demokratskog Iraka, nakon izbora koji su održani početkom godine. Spremni smo poslati policijske instruktore, koji će obučavati iračke kolege. U zagrebačkim se bolnicama liječe djeca iz Iraka. Pripremamo se u Iraku otvoriti jedan forenzički laboratorij. Također ćemo donirati opremu iračkoj vojsci. Hrvatska je voljna pomoći na svaki način koji je potreban, kako bi se izgradio slobodni Irak. O tome pregovaramo s iračkom i američkom stranom. Također trebamo odlučiti kada ćemo otvoriti diplomatsku misiju u Iraku. Planiramo poslati i vojnog atašea, koji će utvrditi što točno Iračanima treba.
Međutim, čini se ipak da Hrvatska zaostaje za Albanijom i Makedonijom – barem kada su u pitanju suradnja s američkom vojskom na Srednjem istoku, ali i kada je u pitanju javna podrška članstvu u NATO savezu. Primjerice, Albanija je u Iraku – u pet smjena – već “rotirala” više od 400 svojih vojnika- specijalaca. Javna podrška članstvu u NATO savezu u Makedoniji, prema nedavnim anketama, iznosi 86 posto – znatno više nego u Hrvatskoj.
Veleposlanik Jurica izjavio je da će vlada pokrenuti promidžbenu kampanju o korisnosti članstva u NATO savezu “onda kada u Zagreb stigne službena pozivnica za članstvo”. “U ovom smo trenutku usredotočeni na Europsku uniju” – rekao je hrvatski veleposlanik.
Hrvatske napore u približavanju s jedne strane NATO savezu, a s druge Europskoj uniji, za Glas Amerike prokomentirao je moderator današnjeg panela, Janusz Bugajski, direktor Odjela za istočnu Europu u Centru za strateške i međunarodne studije.
Janusz Bugajski: Mislim da je dio problema u činjenici što Hrvatska nije željela stvoriti dojam da previše podržava Sjedinjene Države, u trenutku kada se nastoji približiti Europskoj uniji. Mislim da je tu Hrvatska malo pogriješila. Primjerice, Bugarska i Rumunjska snažno su podržale Washington - što uopće nije u opasnost dovelo njihovo članstvo u Europskoj uniji. Moje je mišljenje da bi Hrvatska mogla biti otvorenija kada je u pitanju podrška Sjedinjenim Državama, što prirodno ne isključuje i iskazivanje neslaganja s politikom Washingtona. Ne bi je trebalo toliko zabrinjavati da će podrška Washingtonu usporiti njezin hod k Europi. Jer, članstvo u Uniji ovisi o riješavanju nekih drugih pitanja, a ne o tome koliko je tko blizak Americi.
