Linkovi

Ženska strana

Četiri istraživačke novinarke: Više nismo usamljene

Journalist Sanne Terlingen working on radio documentary on women in Eritrea/ Photo: Sanne Terlingen / VPRO Argos

Četiri novinarke koje se dugo bave istraživačkim novinarstvom za RSE govorile su o izazovima ovog posla iz rodne perspektive.

Piše: Masha Durkalić

Razotkrivanje ozbiljnih društvenih problema, nejednaka pozicija na tržištu rada, te balansiranje porodičnog i poslovnog života, uz napade i progone koji su česti i univerzalni širom svijeta bez obzira na spol novinara, sastavni su dio profesionalnog života istraživačkih novinarki širom svijeta. Geesje van Haren (Holandija), Sanne Terlingen (Holandija), Pavla Holcová (Češka) i Cecilia Anesi (Italija), četiri novinarke koje se dugo bave istraživačkim novinarstvom, za Radio Slobodna Evropa govorile su o izazovima ovog posla iz rodne perspektive.

„Kada sam studirala novinarstvo u Holandiji, jedan od profesora mi je rekao da idem raditi u ženskom magazinu. Ja sam rekla: 'Nema šanse!'. Željela sam se baviti istraživačkim novinarstvom“, kaže Geesje. Kada je počela stažirati, shvatila je da novinarskom profesijom dominiraju muškarci, te odlučila osnovati vlastitu kompaniju. Vespers.nl postoji od 2004. godine, i u pitanju je platforma u sklopu koje djeluje škola za istraživačko novinarstvo, a također rade na različitim istraživanjima. Jedno od njih je i projekt Lost in Europe, u sklopu kojeg transnacionalna mreža novinara iz Velike Britanije, Holandije, Belgije i Italije istražuje nestanak 10.000 djece izbjeglica nakon njihovog dolaska u Evropu.

Sanne Terlingen uglavnom istražuje trgovinu ljudima, seksualno zlostavljanje djece, korupciju i migraciju, i stoga često radi sa ranjivim grupama. „To je ponekad problematično, jer ljudi često komentiraju da, kao žena, previše suosjećam sa ljudima o kojima pišem, pa ne mogu imati kritičko mišljenje. Naprimjer, čim radim nešto što se tiče seksualnog zlostavljanja djece, čujem komentare poput: 'Ona se previše identificira sa temom' ili 'Previše je osjetljiva kada je u pitanju ova tema i želi zaštititi žrtve'. No, ja imam kritičko mišljenje, i uvijek provjeravam svoje priče.“ Sanne na ovim pričama radi u sklopu istraživačkog programa Argos VPRO, koji se emitira na holandskom javnom radiju NPO Radio 1, a učestvuje i u projektu Lost in Europe.

Cecilia Anesi smatra da je to što je žena bilo od velike pomoći na nekim zadacima: „Primjerice, radili smo na slučajevima silovanja, i bilo je zaista korisno imati u timu žene koje su mogle razgovarati sa žrtvama.“ Cecilia, koja je suosnivačica italijanskog Centra za istraživačko novinarstvo IRPI (Investigative Reporting Project Italy), ne primjećuje razliku između sebe i svojih muških kolega. Centar u kojem radi u posljednjih sedam godina istražuje različite priče u suradnji sa lokalnim medijima na jugu Italije, te sa uglednim novinama kao što su Il Fatto Quotidiano i La Repubblica.

Više žena na uredničkim pozicijama

Pavla Holcová, osnivačica češkog Centra za istraživačko novinarstvo (Investigaze.cz) koji postoji od 2013. godine i istražuje različite teme, od šverca oružja pa do organiziranog kriminala, kaže: „Potcjenjivanje se najčešće dešava od strane starijih bijelih muškaraca koje bismo mogli nazvati 'starom školom'. Oni često imaju skeptične komentare, u smislu da mi to ne znamo raditi kako treba, da mi to ne razumijemo, da nismo dovoljno snažne i uporne... Ali, vjerujem da mlađe generacije danas ne dijele to mišljenje.“

Primjerice, Geesje je, kao osnivačica relativno mlade kompanije, često dobivala komentare koji bi ukazivali na to da ne zna raditi svoj posao. „Ljudi iz kompanija koje postoje duže od moje su me uvijek tretirali kao djevojčicu. Ne kažu mi to u lice, ali vidim da to misle, ili kažu 'Vi ste malena kompanija, zato ne možete uraditi to i to'. Ja na to odgovorim: Gledajte me! Ali ja sam igrala fudbal kad sam bila djevojčica, tako da sam navikla da se takmičim sa muškarcima (smijeh).“ Prisustvo žena i muškaraca na menadžerskim i uredničkim pozicijama u novinarstvu još uvijek nije izjednačeno. Izvještaj o položaju žena u medijima (Global Report on the Status of Women in News Media) u izdanju Međunarodne ženske medijske fondacije (International Women's Media Foundation) iz 2011. godine donosi podatke da 73% najviših menadžerskih pozicija u novinarstvu zauzimaju muškarci, a tek 27% žene.

Na pitanje da li danas postoji više rodne jednakosti u istraživačkom novinarstvu, Geesje kaže: „Ili postoji, ili se ženama prepušta sav teški posao! (smijeh) Istina je da u današnje vrijeme učesnici panela više nisu samo muškarci, ali moramo se boriti i dalje.“ Sanne također ističe da je na uredničkim pozicijama danas mnogo više žena, ali dijeli i svoje iskustvo: „Nikada nisam naišla na problem zbog toga što sam novinarka kada sam imala 28-29 godina. No, kada sam napunila 30 i počela da apliciram na seniorske pozicije, postalo je teže.“

Pitanje sigurnosti žena u novinarstvu bitan je element obavljanja ove profesije. Sugovornice se slažu da je ugrožavanje sigurnosti novinara i novinarki univerzalno i da su prijetnje prisutne bez obzira na spol. Pavla to potvrđuje: „Ne vjerujem da bih, da sam muškarac, bila spremnija da umrem“, ali dodaje da je važno obezbijediti sigurnost na novinarskim zadacima. „Rijetko idemo na zadatke sami, i urednici znaju sve što mi znamo. Nismo više vukovi samotnjaci. Možda upravo tu postoji razlika između muškog i ženskog stava. Ne poznajem novinarku koja se bavi istraživačkim novinarstvom, a koja bi bila vuk samotnjak.“ Cecilia kaže da je korisno raditi u timovima koje čine i muškarci i žene: „Obično tako radimo, i to zaista pomaže, jer vas ljudi posmatraju kao par turista i manje su sumnjičavi.“ Također, potrebno je raditi sa ljudima koji znaju gdje trebate i gdje ne trebate ići, kako kaže Geesje. „Trebate vjerovati lokalnim kolegama i biti unaprijed pripremljeni kako biste, gdje god odete, bili sigurni“, dodaje ona.

Međusobna pomoć je važna

Tu je i dodatni rizik od seksualnog zlostavljanja, kojem su žene izloženije. Sanne tako navodi da je prijetnju od seksualnog nasilja osvijestila dok je u Djiboutiju radila priču o tome kako američki vojnici imaju seksualne odnose sa maloljetnim djevojkama izbjeglicama. Podaci govore u prilog izloženosti novinarki različitim prijetnjama – izveštaj Napadi i maltretiranja: Utjecaj na novinarke i njihovo izvještavanje (Attacks and Harassment: The Impact on Female Journalists and Their Reporting) kojeg su objavili Trollbusters i Međunarodna ženska medijska fondacija (International Women's Media Foundation), donosi podatak da je 63% žena iskusilo prijetnje i maltretiranja online; 58% njih iskusilo je prijetnje uživo; a 26% ih je bilo fizički napadnuto.

Sugovornice su na konferenciji „(Un)Covered: Investigative Journalism For Europe“ koja je 31. januara i 1. februara održana u Berlinu u organizaciji ECMPF-a (European Centre for Press & Media Freedom), predstavile istraživačke projekte na kojima trenutno rade. Ženama koje se žele baviti istraživačkim novinarstvom one savjetuju da se ne pokolebaju u svojim namjerama, iako postoje problemi i rizici koji prate ovu profesiju. Cecilia, primjerice, ističe da je trenutno jako teško baviti se istraživačkim novinarstvom na jugu Evrope, jer poslovi nisu dovoljno plaćeni. „Ako želite zasnovati porodicu, u pitanju je težak izbor. Ja trenutno ne bih mogla osnovati porodicu jer nemam dovoljno novca da je izdržavam. To nije dobro, zato što bismo trebale imati jednake mogućnosti. Ne radi se o tome da su moje muške kolege više plaćene, ali kada su u pitanju muškarci, to se ipak drugačije posmatra, i to je problem koji se tiče oba spola. U kulturi Južne Evrope se i dalje smatra da se žene ne bi trebale baviti opasnim poslovima. Ovo se mišljenje proteže na čitavo društvo, čak i na mlađe generacije.“

Geesje kaže da je situacija u svakoj zemlji drugačija, pa je teško dati univerzalnu preporuku ženama koje se žele baviti istraživačkim novinarstvom. „Ja dolazim iz zemlje u kojoj postoji sloboda štampe, dok mnogi drugi ljudi imaju problema sa sigurnošću dok obavljaju svoj posao. Nemojte dopustiti da vas uznemiravaju i ometaju u vašim ciljevima i unaprijed istražite kako da budete sigurni prije nego što krenete raditi.“ Konačno, Sanne smatra da je ključna i međusobna podrška. Ona mladim novinarkama pomaže kroz učešće u holandskoj mreži „Žene i mediji“, u sklopu svake godine mentoriše mlade novinarke, skupa sa svojim kolegicama. „Pomozite jedne drugima prije nego što ćete se takmičiti. Iskoristite prednosti koje imate. Ne pokušavajte biti muškarci, pokušajte biti ono što jeste“, kaže Sanne.

See all News Updates of the Day

Osmogodišnja Lejla i 35 medalja

Osmogodišnja Lejla i 35 medalja
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:04 0:00

BiH: Pandemija pojačala nasilje nad ženama i djevojčicama

BiH: Pandemija pojačala nasilje nad ženama i djevojčicama
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:37 0:00

SAD: Biti djevojčica - to je komplikovano

SAD: Biti djevojčica - to je komplikovano
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:56 0:00

Pandemija pogoršala položaj djevojčica širom svijeta

Djevojčice u Pakistanu

U svijetu je 11. oktobra obilježen Međunarodni dan djevojčica, a ove godine su pandemija i ekonomska kriza stvorile dodatne poteškoće za djevojčice širom svijeta.

UN su ovaj dan odredile 2011. kako bi promovisale prava djevojčica. Među problemima koje je ove godine pandemija pogoršala su obrazovanje, dječiji brakovi, nasilje u porodici, ekonomski položaj.

UN procjenjuju da će do kraja sljedeće godine 435 miliona žena i djevojčica živjeti sa manje od 2 dolara dnevno, a 47 miliona njih pandemija je gurnula u siromaštvo.

Povećano siromaštvo i manjak obrazovanja su povezani i sa porastom nasilja, a čak i prije pandemije, prema podacima UN, svaka treća žena na svijetu bila je žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja.

Dječiji brakovi

Tokom humanitarne krize, prioritet su druge stvari poput hrane i skloništa, kaže Lirik Tompson, ekspertkinja u organizaciji Međunarodni centar za istraživanja o ženama. Zbog toga je, ocjenjuje, borba protiv rodnog nasilja i dečijih brakova, slabija.

Dječiji brakovi su u porastu tokom pandemije koronavirusa. Djeca nisu išla u školu, što može da znači da su izloženija nasilju i seksualnim predatorima. Zbog pandemije, neke porodice pokušavaju da udome djevojčice u ekonomski stabilnija domaćinstva i tako olakšaju sebi teret.

Kako širom sveta žive udate devojčice?
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:06 0:00

Procjenjuje se da je pola miliona djevojčica više u opasnosti da uđe u prerani brak zbog pandemije, pokazuje oktobarski izvještaj organizacije Save the Children.

Iako su borci za prava djevojčica lobirali da se odvoje sredstva za borbu protiv dječijih brakova, većina sredstava je ove godine otišla na prevenciju i kontrolu koronavirusa.

Malo opcija

U izjbegličkim kampovima Rohinja u Bangladešu tokom pandemije je porastao broj dječjih brakova.

Jedan od stanovnika tog kampa koji je želio da ostane anoniman, rekao je za Glas Amerike da neke porodice žive u pretrpanim šatorima i da udaju ćerke koje su još djeca da bi napravili malo mjesta.

"Nijedan roditelj ne bi dao svoju ćerku drugima, ali oni to moraju da rade jer su okolnosti takve."

Devojčice u izbegličkom kampu Rohindža u Bangladešu
Devojčice u izbegličkom kampu Rohindža u Bangladešu

Vai Vai Nu, koonsnivačica i direktorka Ženske mirovne mreže rekla je za Glas Amerike da je porast dječjih brakova u izbegličkim kampovima alarmantan i da ih roditelji udaju jer vjeruju da im na taj način pružaju sigurnost.

"Vjeruju da će ih muževi štititi bolje nego oni", kaže Nu.

Rodno nasilje "pandemija u senci"

Zbog većeg društvenog distanciranja usljed pandemije, u porastu je i digitalno nasilje.

Istraživanje organizacije Plan International pokazalo je da je 32 odsto djevojčica u Indoneziji bilo zlostavljano na društvenim mrežama, dok je 55 odsto tome svjedočilo.

"U Indoneziji, djevojčice nisu žrtve samo jedne vrste rodnog nasilja, već je 395 od 500 devojčica reklo da su iskusile nekoliko formi naslja", kaže Nazla Marisa, direktorka te organzacije.

Zlostavljanje se događa u svim zemljama na svijetu. Tokom marta u SAD, maloljetnici su činili polovinu onih koji su pozivali telefon Nacionalna linije za sprječavanje seksualnog zlostavljanja. Čak 67 odsto njih je tvrdilo da je zlostavljač član porodice.

Organizacija UN za žene je opisala rodno nasilje tokom pandemije kao "pandemiju u sjenci".

Obrazovanje

Obrazovanje je još jedna oblast pogođena pandemijom. Istraživanja Malala fonda pokazuju da se čak 20 miliona djevojčica nikada neće vratiti u školu kada se kriza završi.

Školovanje devojčica u Avganistanu
Školovanje devojčica u Avganistanu

Fond Malala pokrenula je Malala Jusufzai koja je preživjela ranjavanje u glavu u Pakistanu, a upucana je zbog toga što je propagirala obrazovanje djevojčica. Ona je dobitnica Nobelove nagrade za mir 2014.

Školovanje djevojčica je ključno za postizanje rodne ravnopravnosti, prema novom izvještaju UNESCO-a. Kako se navodi, djevojčice su i dalje iza dječaka po broju onih koje se školuju, što je pandemija dodatno pogoršala.

Širom svijeta, trenutno 132 miliona djevojčica ne ide u školu, a svaka treća iz najsiromašnijih porodica, nikada nije ni počela školovanje.

Profesorica engleskog jezika, nakon nemogućnosti pronalaska posla u struci, okrenula se poljoprivredi

Profesorica engleskog jezika, nakon nemogućnosti pronalaska posla u struci, okrenula se poljoprivredi
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:26 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG