Linkovi

Teme

Nasilje nad ženama kroz prizmu vjere: Volja za moć kao glavni krivac

Izložba „Neću biti nijema“ umjetnika Marcio Freitasa

U mnogim društvima religije su utjecale na činjenicu da se ženama onemogući život u punini ljudskog dostojanstva i da se one ostave bez prava na izbor pa tako i u BiH. Istovremeno, ono što je okarakterizirano kao krajnje neprihvatljivo kod svake religije je nasilje nad ženama u bilo kojem obliku.

Vjernici često usljed neznanja i manipulacije, izvlačenjem poruka iz konteksta, zaboravljaju da u svom ponašanju trebaju slijediti uzore koji su im dati, a koji su duboko prezirali svaki oblik nasilja, poput Isusa i poslanika Muhammeda.

Svoje mišljenje o problemu nasilja nad ženama iz perspektive katoličkog, pravoslavnog i islamskog učenja iznijeli su prof.dr. fra Mile Babić, iguman Danilo Pavlović i teologinja i psihologinja Azra Ibrahimović.

„U tolikoj je mjeri zavladalo negativno viđenje, da je vrlo brzo postala uvriježena uzrečica da je 'žena neuspjeli muškarac', što predstavlja jedan užas nepravde prema ženama. Nisu religije krive za takve odnose, nego naša volja za moć. A takav odnos je omogućio muškarcima neprikosnovenu moć. Bit svega je da su ljudi jednaki, a svaka je prisila pogrešna – pa to sve religije zagovaraju“, kazao je fra Mile Babić.

Prof.dr. fra Mile Babić
Prof.dr. fra Mile Babić

Iguman Danilo Pavlović osvrnuo se na pogubnost tradicije odnosa prema ženama na ovim prostorima, koja je, kako je kazao, nezaobilazna kada su u pitanju ovakve teme. Istaknuo je da se u samim tekstovima od početka spominje stvorenje, te je velika odgovornost upravo na sveštenim licima mada to ponavljaju u svojim propovijedima i podsjećaju na ravnopravnost koju religija propagira. Nažalost, kako je istaknuo, mnoge crkve i vjerske zajednice nemaju adekvatne institucije za nošenje s problemom nasilja, ali kao pozitivan primjer je naveo primjer Međugorja, koje ima i svoju sigurnu kuću.

„Vjerska lica treba da izađu iz političkih retorika. Opravdavanje nasilja bilo koje vrste nema veze s vjerom, nego je to zla tradicija. Na nama je, vjerskim službenicima, da se ozbiljno prihvatimo ovog pitanja i sarađujemo na međureligijskom nivou i napravimo dugoročne planove“, poručio je iguman Pavlović.

Iguman Danilo Pavlović
Iguman Danilo Pavlović

Psihologinja Azra Ibrahimović istaknula je kako je uočila da je nasilje u porodici učestalo u našem društvu.

“Kada se dešava nasilje nad ženama - tu nikada žrtva nije samo žena, nego cijela porodica“, rekla je, te je ukazala kako sve češću pojavu vršnjačkog nasilja ne treba rješavati u školama, nego krenuti od porodice, jer upravo su djeca ta koja ponavljaju obrazac ponašanja kojem svjedoče kod kuće. Nerijetko nasilnici pronađu sebi argumente izvlačeći značenja iz ajeta i hadisa, ali se ne sjete da Poslanik nije nikada digao ruku na ženu, smatra Ibrahimović.

„Zlo se ne širi zato što je puno zlih ljudi, nego zato što oni dobri šute“, zaključila je psihologinja Ibrahimović.

Psihologinja Azra Ibrahimović
Psihologinja Azra Ibrahimović

Bitno je naglasiti da je veoma važno raditi i s muškarcima iz svih društvenih sfera kako bi oni kroz svoje djelovanje i stalne kontakte sa širokom grupom ljudi bili spremni prepoznati nasilje i adekvatno mu se suprotstaviti. Sagovornici smatraju kako ključnu ulogu u prekidanju kruga nasilja igraju svjedoci, koji svojim blagovremenim i ispravnim reakcijama mogu spasiti živote žena, ali i čitavih porodica.

Zanimljiv komentar na navedenu temu dao je fratar i profesor iz Splita Šimun Bilokapić u jednoj od svojih recenzija gdje navodi da pitanju o nasilju nad ženama valja pristupiti temeljitije, kompleksnije i razboritije.

“U svjetlu temeljne istine o stvaranju čovjeka kao muškarca i žene osuđen je svaki oblik nasilja nad ženom, a razobličena je i namjera podređivanja žene muškarcu. I jedno i drugo protivi se Božjem naumu. No, kršćanski teolog ne može olako nasjesti na takvo jednostrano poimanje religije, budući da njegovo polazište zauzima vjera, a vjera, upravo kršćanska vjera, nosi u sebi neviđenu snagu kritike svakoga zla i s njim povezanoga nasilja, bilo osobnoga, društvenoga ili strukturalnoga nasilja nad ljudskim bićima”, pojasnio je Bilokapić.

Ova tema se ne čuje često u eteru, a sve je veća potreba da se progovori o problemu koji često dovodi u negativnu konotaciju same vjerske zajednice, dok vjerska učenja bivaju pogrešno interpretirana. S obzirom na uključenost u lokalne zajednice i povezanost s lokalnim stanovništvom, upravo vjerski službenici imaju veliku šansu reagirati i spriječiti ovakve pojave te podići svijest javnosti o stavovima religija prema prema nasilju u porodici i nasilju prema ženama.

See all News Updates of the Day

COVID-19 mijenja planove ruskih vlasti

Russian President Vladimir Putin, center, wearing a protective suit visits the hospital for coronavirus patients in Kommunarka settlement, outside Moscow, Russia, Tuesday, March 24, 2020.

Pandemija mijenja život Rusa i dovodi Putinov plan za produženje njegove vladavine u pitanje.

Autorka: Julija Petrovskaja

Rusija se polako navikava na novu "korona realnost". Pandemija COVID-19 mijenja život u zemlji gotovo svakodnevno. Još početkom marta niko ne bi ni pomislio da će brzo doći do zatvaranja kafića i državnih granica, ukidanja pozorišnih predstava i poslovnih aktivnosti, a da će sredstva dezinfekcije postati najtraženiji proizvod.

Od turbulentnih 1990-ih Rusi ne pamte prazne police u trgovinama i možda nikada nisu vidjeli zaštitno staklo na kasi. I sigurno dugo godina nisu vidjeli manju gužvu u metrou.

Ljudi čekaju na testiranje u Moskvi
Ljudi čekaju na testiranje u Moskvi

U Rusiji, prema zvaničnim podacima na dan 30. marta, 1.836 ljudi je zaraženo korona virusom, a devet je umrlo. To je mnogo manje nego u Evropi, ali neki stručnjaci strahuju od "eksplozije" epidemije i italijanskog scenarija (u Italiji je umrlo više od 10.000 ljudi).

Građani mogu da prate sve relevantne informacije o situaciji sa COVID-19 u Rusiji na posebnom internet-portalu. Međutim, ponavljaju se pitanja: zašto Rusija sa 140 miliona stanovnika ima broj oboljelih kao male zemlje, poput Luksemburga ili Litvanije. Na društvenim mrežama se raspravlja da li je to pitanje transparentnosti informacija ili pouzdanosti testiranja na korona virus?

Od samog početka epidemije, ruska država kontroliše sve informacije u vezi sa COVID-19 i drži monopol na testiranje na korona virus. Kao rezultat toga, građani, pa čak ni sama vlasti ne može objektivno da procijeni ovaj problem, oslanjajući se uglavnom na statistiku zabilježenih slučajeva. A prema ovim podacima, situacija uopšte nije loša, posebno ako se poredi s Evropom.

Virus Outbreak Russia
Virus Outbreak Russia

Čekajući vrhunac epidemije

Vrhunac epidemije u Moskvi se tek očekuje, zato su vlasti proglasile i narednu sedmicu neradnom. "Duži raspust" je faktički počeo 28. marta i trajaće sve do 5. aprila.

Nije teško primjetiti da se broj ljudi na ulicama Moskve i u javnom prevozu smanjio, ali slabo ko nosi zaštitne maske i rukavice. Građani često ne poštuju fizičku distancu, a dosta njih je, uprkos brojnim apelima da ostanu u svojim domovima, iskoristilo sunčane dane za porodičnu šetnju i roštilj.

Ljudi ne žele da budu izloženi rigoroznim mjerama, neki bježe iz karantina ili kriju da su stigli iz zaraženih područja. To je učinila i jedna doktorka koja je početkom marta doputovala iz Španije sa korona virusom i odmah nastavila da predaje na Stavropolskom državnom medicinskom univerzitetu.

Sada je tri stotine ljudi koji su bili u kontaktu s njom zatvoreno u karantinu, a sama doktorka će se nakon ozdravljenja suočiti sa krivičnom istragom.

The first death by COVİD-19 in Russia
The first death by COVİD-19 in Russia

Pooštrene mjere prije svega u Moskvi

U Rusiji nije došlo do masovnog karantina ili uvođenja vanrednog stanja, jer se smatra da za to nema potrebe. Međutim, posljednjih dana pooštrena su ograničenja, prvenstveno u Moskvi, kako bi se spriječilo širenje virusa.

Zatvorene su sve trgovine, osim prodavnica hrane i apoteka, zabranjen je rad ugostiteljskih objekata, parkova, frizerskih i kozmetičkih salona, ne rade predškolske i školske ustanove. Ograničeno je kretanja za osobe starije od 65 godina sve do 14. aprila. Uvedena je zabrana okupljanja.

Od 30. marta privremeno se zatvaraju državne granice. Ukinuti su svi letovi u Rusiju i iz nje. Jedino je dozvoljeno letenje ruskih aviona koji iz drugih zemalja vraćaju ruske građane. Vlada razmatra mogućnost ograničenja kretanja širom zemlje i zaustavljanja vazdušnog i željezničkog putničkog saobraćaja.

Vojska je angažovana na gradnji 16 centara za infekcije od kojih bi osam bolnica trebalo da budu gotove do kraja aprila, a ostale do polovine maja. Za gradnju ovih centara za 1.600 pacijenata, ruska vlada izdvojila je 8,8 milijardi rubalja, odnosno oko 100 miliona eura.

Uvedene porezne olakšice za biznis

Ruski premijer Mihail Mišustin osnovao je fond od 300 milijardi rubalja, što je oko 3,3 milijardi eura, za podršku ekonomije i građana za vrijeme epidemije. Predsednik Vladimir Putin najavio je niz mjera, a među njima su porezne olakšice za biznis, dodatna isplata od 56 eura mjesečno za porodice sa malom djecom, te jednokratna pomoć penzionerima u iznosu od 45 eura.

Ali, mnogi posmatrači kritikuju ove poteze kao beznačajne ili čak štetne za rusku ekonomiju koja se posljednjih godina suočava sa ozbiljnom krizom.

Ekonomska situacija se dodatno pogoršala zbog naglog pada cijena nafte u martu. U periodu od 6. do 19. marta "Brent" je pojeftinio za 41,5 odsto (cijena je pala na 26 dolara po barelu), u isto vreme ruski rubalj prema dolaru oslabio je za 15 odsto. Zbog ove krize na tržištu Rusija rizikuje da izgubi u 2020. godini gotovo 100 milijardi dolara. Nafta, naftni proizvodi i prirodni gas čine oko 60 odsto ruskog izvoza.

Udarci na ekonomiju

Još veći rizik donosi korona virus, smatraju ruski stručnjaci. Kako je priznao ministar finansija Anton Siluanov, epidemija može dovesti do zastoja u različitim sektorima ruske ekonomije, pa čak i pad cijena nafte ima na situaciju manji uticaj.

Prema procjenama stručnjaka za finansije Andreja Movčana, u Rusiji će 20 do 25 odsto građana usljed epidemije ostati bez primanja i ušteđevine, a poslovni prihodi će se smanjiti za 50 odsto, ako mali i srednji biznis uopšte preživi.

Opera bez gledatelja u Moskvi
Opera bez gledatelja u Moskvi

Traži se 'jasan plan'

Četrnaest uglednih ruskih ekonomista objavili su zajedničku izjavu u kojoj su zatražili od vlasti da izrade jasan plan za borbu protiv epidemije i ekonomske krize. Ovi stručnjaci, između ostalog, zahtijevaju da se uvede strogi karantin umjesto „neradne sedmice", te da se obezbijedi realna podrška preduzeća, malog biznisa i građana, koji ostaju bez posla.

Takođe je zatražena zaštita medicinskih radnika čiji je broj znatno smanjen u posljednjih nekoliko godina kao rezultat neuspjele reforme zdravstvenog sistema.

Pored toga, stručnjaci traže od vlasti da se obezbijedi dostupnost hrane i lijekova za sve. Da bi se smanjila cijena osnovnih životnih namirnica, uvozne carine treba da budu ukinute, kao i "prehrambeni embargo" (odnosno zabrana uvoza u Rusiju poljoprivrednih proizvoda i sirovina iz zemalja koje su uvele sankcije protiv ruskih pravnih lica i pojedinaca zbog pripajanja Krima 2014. godine), stoji u zajedničkoj izjavi.

Nedostatak medicinske opreme

U isto vrijeme medicinski stručnjaci navode da se Rusija suočava sa nedostatkom medicinske zaštitne opreme. Ruski ljekari (za sada uglavnom kao anonimni) žale se na nepripremljenost bolnica za znatno veći broj pacijenata, a pacijenti - na bolničke uslove i tretman.

Samo na jugu Rusije, prema zvaničnim podacima, oko 840 medicinskih ustanova su u neredu, dok je nedostatak medicinskog osoblja više od 46.000 ljudi, od kojih su 50 odsto ljekari. Ovaj podatak je prije nekoliko dana iznio sekretar Savjeta bezbjednosti Nikolaj Patrušev.

Situacija u zdravstvu je jedna od bolnih tema za rusko društvo, jer mnogi su zadnjih godina, pogotovo u provinciji, faktički izgubili pristup medicinskim uslugama. Zato nije ni čudno da se na društvenim mrežama raspravlja o nastojanju ruskih vlasti da pruže pomoć Italiji i drugim zemljama, posebno u situaciji kada ruski ljekari masovno daju otkaze zbog malih plata.

Međutim, pomoć Zapadu "koji nije u stanju da se izbori sa katastrofom " je važna tema ruske propagande. Državni mediji izvještavaju da je situacija u Rusiji pod kontrolom, za razliku od najuspješnijih zapadnih zemalja, a uz to šire priče o teorijama zavjere da je virus nastao u laboratorijama CIA-e, farmakoloških kompanija i slično.

Korona virus je najnoviji izazov za Vladimira Putina, koga protivnici optužuju zbog nastojanja da zadrži svoju "krunu" po svaku cijenu i poslije 2024. godine.

Političke posljedice

Nije sasvim jasno kakve će biti političke posljedice epidemije u slučaju produbljivanja ekonomske krize i daljeg pada rejtinga Putina i "vladajuće stranke".

Ruska politička elita je posljednjih mjeseci krenula putem prekrajanja Ustava kako bi obezbijedila doživotnu vladavinu Putina. Ali, plan Krеmlja za brzo i nesmetano produženje njegovog "mandata" preko "narodnog glasanja" o ustavnim amandmanima došao je pod znak pitanja. Epidemija COVID-19 primorala je Kremlj da odloži ovo glasanje do daljeg.

Situacija je takva da kombinacija različitih negativnih faktora, kao što su epidemija, pad životnog standarda, rast cijena i rizik gubitka posla, ugrožava rezultate "narodnog glasanja" u podršci Putinu, bez obzira na administrativne mogućosti Kremlja, smatraju kritičari ustavne reforme.

Prema nezavisnim anketama, manje od polovine Rusa podržava ideju da se Putinu dozvoli "brisanje" dosadašnjih predsjedničkih mandata kako bi mogao da ostane na vlasti. Ali, Kremlj tvrdi da se ne slaže sa ovim brojkama.

Privrednici upozoravaju: Bez adekvatne pomoći svi ostajemo bez prihoda

Zajednički glas poduzetnika Izvor: Facebook

Jedna od najpoznatijih banjalučkih radnji koja se bavi prodajom nakita “Sarač” svoja vrata, poput mnogih drugih, zatvorila je 16. marta zbog epidemije izazvane korona virusom.

Vlasnica Vera Višić za Glas Amerike ističe da kao savjestan građanin i privrednik redovno ispunjava sve svoje obaveze prema državi, radniku, dobavljačima i institucijama. Ekonomska situacija, prema njenim riječima, i prije pandemije nije bila sjajna, a novonastali problemi ih stavljaju u dodatno težak položaj. Čekaju ih obaveze, a prihoda nema.

Radnja "Sarač", Banja Luka
Radnja "Sarač", Banja Luka

“Ne moram posebno objašnjavati šta to znači za poslovanje i zaposlene, jer mi spadamo u one ‘male’, koji žive dan za danom, mjesec za mjesecom. Prihod, rashod, obaveze, pa šta ostane...”, objašnjava Vera, koja dodaje da je pored nje u ovoj radnji zaposlena još jedna osoba.

“Pitam se kako ćemo prevazići ovu krizu. Stres se osjeti u svakodnevnom životu, jer pored korone brinem za egzistenciju svoje porodice, ali i porodice svoje radnice”, objašnjava ona.

Kao i svi ostali ističe da očekuje pomoć države, ali je zabrinuta, jer i kad se sve vrati na staro ostaje pitanje da li će doći do boljih ili lošijih promjena.

“Bojim se da će se kupovna moć naših građana promijeniti i da za neke branše, poput moje, dugo neće biti posla. Želim da mislim pozitivno i da sačuvam zdrav razum, a ostalo će pokazati vrijeme”, kaže ona.

Pored Vere u Republici Srpskoj mnogi su se našli u bezizlaznoj situaciji. Nisu znali kome da se obrate, a problemi su iz dana u dan rasli – troškovi stižu, obaveze čekaju, posao je svima stao.

Vlasnica malog preduzeća Vesna Kretić Krminac odlučila je da sve ove ljude poveže putem facebook grupe “Korona i privreda”, koja je u veoma kratkom roku dosegla 3000 pratilaca.

“Sa proglašenjem vanredne situacije sve je stalo. Osjetila sam potrebu da

Zajednički glas poduzetnika Izvor: Facebook
Zajednički glas poduzetnika Izvor: Facebook

napravim grupu u kojoj bi se okupili preduzetnici, ali i zaposleni, te da na jednom mjestu budemo bliži jedni drugima, da podijelimo korisne informacije, dajemo prijedloge, ideje, kao i pomoć ako je nekom potrebna. Koliko je situacija ozbiljna i koliko su svi zabrinuti govori i činjenica da se grupi naglo počeo pridruživati veliki broj ljudi usljed čega nisam stizala sama da ispoštujem sve prijeme, pitanja, sugestije, te sam napravila pojačanje sa administratorima”, priča Vesna za Glas Amerike.

Prvo su zajedno sastavili otvoreno pismo telekom operaterima, elektrio preduzeću, toplani, vodovodu, javnim i komunalnim preduzećima da im izađu u susret, a zatim su članovi grupe pismo slali sa ličnih mailova, neki su odgovore, koji su uglavnom bili uopšteni, dijelili u grupi.

“Najodgovornije se u samom početku izjasnio Eronet sa konkretnim odgovorom da neće isključivati neplaćen januar i februar, kao ni ostale mjesece. Odgovori drugih su bili uopšteni”, kaže preduzetnica Kretić Krminac.

Zanatski centar Banja Luka
Zanatski centar Banja Luka

Zorana Marjanac, takođe, jedna od administratorica grupe i vlasnica malog preduzeća ističe da dosadašnje olakšice, koje su spominjali nadležni, privrednicima djelimično nešto znače, ali ne mjenjaju situaciju.

“Već godinama imamo smanjeno poslovanje, usljed čega niko od nas nema uopšte ili dovoljno obrtnih sredstava za normalno poslovanje, pa tako mjere o odgodi plaćanja poreza i doprinosa ne znače baš mnogo. Jer i kada izađemo iz ovih okolnosti, trebaće nam mjeseci i godine da se vratimo na stari nivo poslovanja. Odgodom, ostaju obaveze, ali kako namiriti mjesece nerada? Apsolutno smo svjesni situacije u kojoj se kao država nalazimo, ali treba pronaći model koji će biti prihvatljiv za sve strane. Svakako moramo sarađivati i pronaći najbolja rješenja, jer nam je to svima u interesu”, objašnjava Zorana.

A da bi se sačuvala radna mjesta i spasila privreda, kaže ona, nadležni trebaju saslušati prijedloge preduzetnika.

“Prijedloge smo skupili u jedan dopis o kojem su se članovi izjašnjavali, a koji smo dopunjavali dodatnim prijedlozima. Prijedlozi su ono što preduzetnici mogu da ispoštuju, ali i olakšice koje traže od strane nadležnih kako bi mogli da nastave sa svojim daljim poslovanjem. Svjesni smo da nadležni neće moći u potpunosti udovoljiti našim zahtjevima, ali smo sigurni da će saslušati i našu stranu i donijeti najbolja rješenja za sve nas”, nada se Zorana.

Inicijativa preduzetnika, izvor Facebook
Inicijativa preduzetnika, izvor Facebook

I njihova koleginica Vesna Račić odmah se uključila u aktivnosti grupe, i kao administratorica, ali i kao vlasnica malog preduzeća.

U ovom trenutku solidarnost je najbitnija. Ukoliko ne bude solidarnosti, svi ćemo se naći u istom problemu. Većina ugroženih preduzeća i radnika je iz realnog, privatnog sektora.
Vesna Račić


"Ukoliko državni sektor ne podrži zahtjeve privrednika, oni će morati zatvarati preduzeća, otpuštati radnike, a onda dolazimo u situaciju da je prihod u budžet mnogo manji, što će dovesti do dugoročnog smanjenja plata i u državnom sektoru”, objašnjava za Glas Amerike preduzetnica Račić.

Ona ističe da se pažnja mora posvetiti i onim firmama koje nisu direktno pogođene ovom krizom, ali nemaju prihode.

“Direktno su pogođene firme kojima je naređeno da ne rade. Međutim, ima ogroman broj firmi kojima nije zabranjen rad, ali ne rade. Npr. privatne zdravstvene ustanove i veterinari imaju problem zbog zabrane kretanja, zbog straha od virusa. Pacijenti ne dolaze, a obaveze i dalje teku. Organizatorima događaja nije zabranjeno da rade, ali su otkazani svi događaji, pa nemaju šta da rade. Fotografima i snimateljima nije direktno zabranjeno da rade, ali su otkazane svadbe i mature, što automatski dovodi do toga da oni nemaju posla. Nema poslodavca i nema radnika koji ovom krizom nije pogođen, što direktno, što indirektno”, objašnjava ona.

Ipak, napominje da je ovo krizna situacija za koju niko nije kriv.

Desilo se. Rješenja moramo tražiti zajedno. Ukoliko ne bude pomoći privredi, doći će do gašenja preduzeća, povećanja broja nezaposlenih, smanjenja prihoda u budžetu. Kada prođe kriza zbog pandemije, ukoliko ne bude kvalitetnih mjera pomoći, možemo upasti u veliku ekonomsku krizu, iz koje ćemo se jako teško izvući.

Svi ovi ljudi jako su bitna karika u funkcionisanju cjelokupnog ekonomskog sistema, a svojim prijedlozima prema nadležnim institucijama ističu da pokušavaju da sačuvaju postojeća radna mjesta. Ono što ih raduje je da je Grad Banjaluka, na čelu sa gradonačelnikom Igorom Radojičićem, uvažio većinu zahtjeva privrednika koji su u nadležnosti grada.

Sada još ostaje da Vlada RS razmotri njihove zahtjeve. Upozoravaju da će, ukoliko se njihovi zahtjevi ne usvoje, biti prisiljeni na zatvaranje, čime će i oni i njihovi zaposleni, ali i Republika Srpska dugoročno ostati bez prihoda.

Dnevnik novinarke Glasa Amerike: Izbjeglice pate dok svijet sjedi kod kuće

Više od 11 miliona Sirijaca je raseljeno u zemlji ili inostranstvu.

Heder Murdok je dopisnik Glasa Amerike sa Bliskog istoka

Prije pet godina, u jednom stanu blizu turske granice sa Sirijom, upoznala sam Mustafu, bivšeg sirijskog pobunjenika koji je postao aktivista i upoznavao novinare sa izbjeglicama i drugim žrtvama rata. Ovog puta, kako kaže, nije siguran da želi da pomogne.

Već tri godine radim sa novinarima", objasnio je. "Mislio sam da ako svijet zna za ovdašnje patnje, stvari će se popraviti."

Znam kako se osjeća. I ja sam to nekad mislila. "Ali ništa se nije promijenilo. Svake godine, rat je sve gori i gori", nastavio je.

Bio je u pravu. Kao novinari, nismo spasili Siriju. A ako smo samo svjedočili o patnjama bez rezultata, šta smo zaista radili?

Međutim, sada, kako se međunarodne granice zatvaraju a milioni ljudi, uključujući i mene, uglavnom ostaju kod kuće u pokušaju da uspore širenje koronavirusa, postalo mi je jasnije šta smo radili tada, i, što je strašnije, postalo mi je jasno šta ne činimo sada.

Ljudima koji bježe od ratova, kastastrofa i siromaštva, život je već postao znatno teži. Osim prijetnje koronavirusa u mjestima sa desetkovanim brojem zdravstvenih radnika, dostupna humanitarna pomoć se smanjuje.

Humanitarni i vladini radnici, koji se obično nalaze u prvim borbenim redovima, brinući o nekima od najugroženijih ljudi na svijetu, sada imaju obavezu da ostanu u svojim kućama. Čak i mi, kao svjedoci, odlazimo.

Virus u vrijeme krize

Kada su prvi slučajevi koronavirusa detektovani na Bliskom istoku, tamo gde sam ja bila, odgovor vlasti bio je skoro komičan.

Raseljena sirijska deca čitaju poster sa sedam koraka za sprečavanje širenja COVID-19 u kampu za interno raseljene Sirijce blizu granice sa Turskom.
Raseljena sirijska deca čitaju poster sa sedam koraka za sprečavanje širenja COVID-19 u kampu za interno raseljene Sirijce blizu granice sa Turskom.

Radnici sa maskama su mjerili temperaturu ljudima na sirijskoj granici sa Irakom. Kriza u Siriji je dostigla vrhunac i koronavirus je izgledao kao smiješan problem u odnosu na katastrofe oko nas.

Bombe su padale na Idlib tri mjeseca a skoro milion ljudi je pobjeglo iz svojih kuća. Mnogima od njih to je bio četvrti, peti ili šesti put. Egzodus je bio bez presedana a humanitarna pomoć na raspolaganju ni blizu nije mogla da zadovolji osnovne potrebe ljudi.

Tramatizovane porodice koje žive u oronulom kompleksu koji su ranije zauzimali ekstremisti Islamske države u Raki kažu da je, što se njih tiče, to posljednji put - koliko god da je težak život izbjeglica, povratak kući više nije opcija.

Izbeglički kamp u Idlibu u Siriji.
Izbeglički kamp u Idlibu u Siriji.

"Mrtvi su srećni", kaže Ahmed Hašim, 60-godišnji Sirijac koji živi u tom kompleksu sa svojom djecom. "Ne moraju da gledaju ovo."

Nekoliko dana kasnije, 27. februara, penjemo se u mali autobus da bismo prešli sirijsku granicu sa Irakom. Pošto pređemo most preko Tigra, zastajemo pored straćare kraj puta. Čovjek sa hirurškom maskom i bijelom zaštitnom opremom mjeri nam temperaturu. Snimam fotografiju kamerom telefona svog kolege Halana i vraćam se u autobus, željna da se sretnemo sa prijateljem koji nas čeka sa iračke strane granice.

Kasnije te večeri u Erbilu, Halan je dobio SMS poruku vlasti o granici koju smo upravo prešli, glavnoj tački ulaska u sjeveroističnu Siriju za humanitarne organizacije i novinare. "Biće potpuno zatvorena do daljeg da bi se spriječilo širenje koronavirusa", rečeno je u poruci.

Lekar razgovara sa izbeglicama u kampu Atme, u severozapadnoj sirijskoj provinciji Idlib, 14. marta 2020.
Lekar razgovara sa izbeglicama u kampu Atme, u severozapadnoj sirijskoj provinciji Idlib, 14. marta 2020.

Nedjelju dana kasnije, u Istanbulu, razgovaram sa kolegom preko Fejsbuka. Radio je u Siriji blizu turske granice, sastajao sa sa porodicama iz Idliba čije su priče još jednom podigle standard patnje koju ljudi mogu da izdrže.

Patnje za koje se ne zna

"Izgleda kao da ste se vratili hiljadu godina u prošlost", napisao mi je. Još je zima, a porodice žive u pećinama ili ispod drveća. Čiste vode i hrane ima sasvim malo. Lijekovi i pribor za higijenu skoro da ne postoje. Neka djeca su umrla od posljedica smrzavanja.

Dogovaramo se da ću probati da mu se što prije pridružim na južnoj turskoj granici i da ćemo se zajedno vratiti u Siriju. Prvo ću otići do turske granice sa Grčkom, gdje najmanje 10,000 očajnih izbjeglica živi u strahovitim uslovima, nakon što im je rečeno da će moći da pređu u Evropu. Ali grčka strana nikada nije otvorila granicu.

Do trenutka kada smo pronašli neke od porodica koje pokušavaju da uđu u Grčku, već je proglašena pandemija koronavirusa. U vrijeme kada obično vlada najveća gužva, centar Istanbula je tih i uspavan, kao da je 4 sata noću. Zatvorene su sportske sale i teretane a sve više restorana služi hranu samo za ponijeti.

Grčka policija vodenim topovima pokušava da spreči migrante da probiju ogradu na granici Turske i Grčke u provinciji Edirne, 7. marta 2020.
Grčka policija vodenim topovima pokušava da spreči migrante da probiju ogradu na granici Turske i Grčke u provinciji Edirne, 7. marta 2020.

"Ljudi mnogo toga kupuju ali ne djeluju uspaničeno", kaže nam kasirka u velikoj samoposluzi u gradiću Edirne blizu granice sa Grčkom. "Svi kupuju iste stvari, na primjer - testeninu. Ne možete naći nijedno pakovanje tjestenine u ovoj radnji."

Na stolu ispred obližnje apoteke stoji flaša sa gelom za dezinfekciju ruku i znak: "Nemamo više maski."

Vozimo se ka granici ali nas zaustavljaju na nekoliko kilometara od kampa. Policija kaže da je novinarima ulaz zabranjen bez dozvole guvenera. U kabinetu guvenera, predstavnici za medije kažu da su im ruke vezane i da u posljednje vrijeme nisu izdate nikakve dozvole. "Iskreno, u posljednjih nedelju dana nijedan novinar nije ni tražio pristup", dodaju.

Ako ne možemo da u potpunosti pokrivamo krizu na granici, pitam se da li možemo da se preusmjerimo ka jugu i vratimo u Siriju. Moj kolega šalje poruku čovjeku koji je obezbijedio dozvole novinarima da uđu u Siriju iz Turske. Ta granica, kao mnoge druge širom svijeta, sada je takođe zatvorena.

Izbeglice sa Bliskog istoka, koje su se privremeno smestile kod jedne benzinske pumpe u turskoj provinciji, kažu da žele da pređu zatvorenu grčku granicu umesto da ih odvedu u Istanbul, gde bi potencijalno mogle da postanu beskućnici ili se zaraze koronavirusom. Snimljeno 17. marta 2020.
Izbeglice sa Bliskog istoka, koje su se privremeno smestile kod jedne benzinske pumpe u turskoj provinciji, kažu da žele da pređu zatvorenu grčku granicu umesto da ih odvedu u Istanbul, gde bi potencijalno mogle da postanu beskućnici ili se zaraze koronavirusom. Snimljeno 17. marta 2020.

Patnje se nastavljaju sa obje strane granice, ali niko sa strane to neće moći da vidi.

Ako svi ostanu kod kuće, ko može da pomogne?

Sljedećeg dana, tražeći male, improvizovane izbjegličke kampove, upoznajemo desetak izbjeglica kod jedne benzinske pumpe. Tu žive proteklih sedam dana.

Za njih, virus je dvostruka prijetnja. Prvo, sigurni su da ako se jedna osoba u njihovoj grupi zarazi, svi će se uskoro razboljeti. Međutim, nemaju dovoljno hrane i vode a djeca im spavaju po garažama i parkinzima. Malo je vjerovatno da bi dobili pomoć ljekara u slučaju koronavirusa.

Oko sat nakon što smo otišli odatle, Mohamad, izbeglica iz Sirije, šalje nam video snimak gužve kod benzinske pumpe. Turski vojnici su stigli i naredili ljudima da se ukrcaju u autobus za Istanbul. Većina ljudi se povinovala.

Sutradan, na autobuskoj stanici u Istanbulu, desetine izbjeglica su još tu a stotine, možda hiljade, se tek očekuju - stotine beskućnika slomljenog srca i praznog novčanika. Mnogi su bolesni a nema ljekara da im postave dijagnozu ili ih liječe.

Moje kolege su zvale neke radnike UN-a da bi ih obavijeste šta se događa. Kažu da im je naređeno da ostanu kod kuće i ništa ne preduzimaju. Upravnik autobuske stanice kaže da njegovi radnici ostaju kod kuće i da ništa ne može da uradi.

Dvoje ili troje volontera donijelo je hranu i pomoglo nekim ljudima da kupe autobuske karte do gradova gde možda imaju porodicu ili prijatelje. Nisu se mnogo plašili virusa.

"Imam 61 godinu", rekao mi je jedan od volontera. "Već sam star, tako da je u redu."

Prošle nedjelje sam otišla sa autobuske stanice i nisam se vratila. Ovdje u Turskoj nema zvaničnog naređenja da se ostaje kod kuće, ali se to snažno savjetuje i većina ljudi se pridržava.

I dalje možemo da izvještavamo od kuće, pomoću telefona i interneta, ali nismo prisutni u nekim od najtežih mjesta za život na svijetu, gdje često nema struje, interneta ili telefonskih veza. Na primjer, humanitarne organizacije upozoravaju da bi epidemija u Siriji mogla da bude najgora na svijetu. Ali ako se to dogodi u Idlibu, gdje izbjeglice već sad jedva preživljavaju, ko će biti tamo da im pomogne?

BiH: Milioni za opremu za borbu protiv koronavirusa koju je sve teže nabaviti

medical ventilator

Bosna i Hercegovina je za sprečavanje širenja i ublažavanja posljedica koronavirusa do sada izdvojila više od 50 miliona maraka, a iz različitih izvora obećano joj je nekoliko desetina miliona maraka, pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Sagovornici BIRN-a BiH kažu da je uprkos izdvojenom novcu opremu sve teže nabaviti, dok se BiH suočava s manjkom opreme za ljekare i bolnice a Agencija za javne nabavke upozorava da se proces nabavke zloupotrebljava.

U Zeničko-dobojskom kantonu (ZDK) izdvojeno je 100.000 konvertibilnih maraka (KM) za Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, za nabavku zaštitne opreme i dezinfekcionih sredstava za potrebe svih zdravstvenih ustanova u ovom kantonu.

Iz Instituta su za BIRN BiH naveli kako je nabavka samo djelimično provedena.

“Nudi se neadekvatna oprema i sredstva koja ne odgovaraju ovoj potrebi, po izuzetno visokim cijenama. Također, većina dobavljača nije u stanju isporučiti veće količine ili različita sredstva i opremu, što dodatno otežava ovu nabavku”, naveli su iz Instituta, uz objašnjenje da je do sada potrošeno nešto više od 28.000 KM jer je “stanje na tržištu ovom opremom i sredstvima, prema našim iskustvima, izuzetno teško, zbog čega i nije izvršena kompletna nabavka”.

BIRN BiH prati nabavke medicinske opreme kroz javne nabavke, ali i izdvajanja domaćih institucija za borbu protiv koronavirusa te donacije koje BiH dobija.

“Nemamo gdje nabaviti”
Najviše novca u BiH za borbu protiv virusa do sada je izdvojila Vlada Federacije BiH – 30 miliona KM za univerzitetsko-kliničke centre čiji je osnivač, a najveći dio novca bit će utrošen na nabavku respiratora.

Izvor: Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva
Izvor: Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva

Univerzitetski klinički centar u Sarajevu (UKCS) je u ugovoru potpisanom s firmom “Cubicus” za nabavku 40 respiratora sredinom marta naglasio kako će tražiti nadoknadu upravo iz ovih 30 miliona KM.

Ugovor je sklopljen za nešto više od tri miliona maraka nakon što je izvršena izmjena plana nabavki kojom je predviđena nabavka dodatnih respiratora.

BIRN BiH nije dobio zvaničnu potvrdu da li su respiratori isporučeni u nabavci za koju je ugovor potpisan 18. marta s rokom isporuke od deset dana.

Kako je u intervjuu za Depo.ba kazala Sebija Izetbegović, direktorica UKCS-a, ovaj centar ima 53 respiratora i 39 anestezioloških aparata koji se mogu koristiti kao respiratori. Iz Federalnog ministarstva zdravstva su za BIRN BiH odgovorili kako u cijeloj Federaciji ima 141 respirator.

Univerzitetski klinički centar (UKC) Tuzla od toga ima 52 respiratora, potvrdila je Dajana Čolić, ministrica zdravstva Tuzlanskog kantona (TK), navodeći kako UKC Tuzla ima i aparate za anesteziju, te 140 mjesta za 140 osoba kojima je potrebna potpomognuta ventilacija.

Vlada Tuzlanskog kantona je za nabavku novih respiratora izdvojila 108.000 maraka, a ona još uvijek nije realizirana.

“Nabavka mislim da nije realizirana, jer je potrebno vrijeme da se ona realizira. Tražimo po terenu gdje ima da bismo mogli provesti nabavku – u prevodu, nemamo gdje nabaviti”, kaže Čolić i dodaje da se traže i dodatna sredstva za nabavku.

Iz budžeta Srednjobosanskog kantona izdvojeno je ukupno 300.000 KM – po 150.000 KM za Bolnicu Travnik i Hrvatsku bolnicu “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj.

Velimir Valjan, ravnatelj Hrvatske bolnice “Dr. fra Mato Nikolić”, za BIRN BiH je kazao kako su ovim novcem naručena dva respiratora i jedan anesteziološki aparat koji se može koristiti kao respirator.

“Respiratori su već u bolnici instalirani, a za koji dan očekujemo i anasteziološki aparat”, kaže Veljan i dodaje kako je bolnica prije ovih nabavki imala četiri respiratora.

Kanton Sarajevo (KS) je za nabavku opreme izdvojio pola miliona maraka, a ovu nabavku pratit će UNDP s dodatnih 300.000 KM, navodi se u saopćenju Vlade KS-a. Nabavka ove opreme trebala bi se realizirati kroz UNDP-ov projekat “Odgovor na COVID-19”.

Kako su za BIRN BiH kazali iz UNDP-a, kroz ovaj projekat se nastoji intenzivno raditi na odgovoru na virus, kao što se radilo i na odgovoru na poplave tokom i nakon 2014. godine.

Posrednik za nabavke u ovom projektu je Agencija za javne nabavke BiH, iz koje kažu kako posreduju zbog iskustva koje imaju, te da se nabavke vrše ovako budući da UNDP ima bolju mogućnost dostupnosti opreme nego ijedan distributer u BiH.

“To je u koordinaciji s nama jer mi i dosad imamo saradnju s UNDP-om, pa to ide puno brže. Ja zovem premijere, vlade, da se donesu odluke jer su ograničeni limiti. Zato je taj vid preko UNDP-a koristan jer oni imaju stalne dobavljače”, kaže Đenan Salčin, direktor Agencije.

Sporazum s UNDP-om trebala bi potpisati i Vlada Posavskog kantona, koja je izdvojila 200.000 KM za nabavku opreme i materijala uz sufinansiranje. Dodatnih 300.000 KM izdvojila je Vlada Bosansko-podrinjskog kantona za nabavku opreme, respiratora, mobilnog RTG-a i dodatne zaštitne opreme namijenjene Kantonalnoj bolnici u Goraždu.

Ovoj bolnici Redžo Bekto i kompanija “Emka” donirali su dva respiratora. Kako je za BIRN BiH kazala direktorica ove bolnice Nermina Kamenica, ovi respiratori još uvijek nisu stigli.

“Oni još uvijek nisu stigli. Koliko sam upoznata, na granici su negdje”, kaže Kamenica i objašnjava kako je za sada jedini novac koji je prebačen ovoj bolnici 10.000 KM koje je Vlada izdvojila kao hitnu mjeru zaštite i spašavanja, za smanjenje opasnosti od pojave koronavirusa (COVID-19), za nabavku lijekova, boca kiseonika, testova na COVID-19, dezinfekcijskih sredstava u vezi sa uspostavom izolatorija.

Vlada Republike Srpske izdvojila je četiri miliona maraka Institutu za javno zdravstvo, za nabavku respiratora, maski i zaštitnih odijela u RS-u, a potom i više od 3,5 miliona maraka za kupovinu bolnice sa 500 bolničkih kreveta i cijelom pratećom opremom u površini od 6.000 kvadrata.

Za održavanje osnovnih uvjeta rada i kontinuiranog provođenja zdravstvene zaštite, iz budžeta kantonalnih vlada izdvojeno je više od 200.000 KM za nabavku dezinfekcijskih sredstava i zaštitne opreme.

Izvor: Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva
Izvor: Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva

Vlada Tuzlanskog kantona je odobrila 94.000 KM Kantonalnoj direkciji robnih rezervi za nabavku dezinfekcijskih sredstava za dezinfekciju svih ustanova kojima je osnivač kanton.

Almir Žilić, direktor Direkcije robnih rezervi Tuzlanskog kantona, za BIRN BiH je kazao kako se dezinfekcija provodi u saradnji sa Zavodom za javno zdravstvo, te kako je dosad dezinficirano oko 70 posto površina.

“Ovo nije bilo dovoljno jer nije nabavljena dezinfekcija za škole i fakultete, te je ostalo puno kvadratnih metara da se uradi, te ćemo morati u još jednu nabavku, ali tek kad Zavod za javno zdravstvo izda potrebe”, kaže Žilić.

Posavski kanton izdvojio je 40.000 KM, a Bosansko-podrinjski 12.500 KM za slične svrhe.

Federalni štab civilne zaštite je za nabavku materijala i opreme izdvojio oko 2,1 milion maraka za nabavku 100.000 zaštitnih maski, 2.000 litara dezinfekcijskog sredstva, 250.000 zaštitnih rukavica, 20 ručnih medicinskih kamera sa sistemom mjerenja tjelesne temparature, 1.000 višekratnih varenih zaštitnih odijela, 600 kreveta s madracem i posteljinom za karantenu, te 30.000 testova za detekciju COVID-19.

Dodatno je izdvojeno 7,1 milion maraka za nabavku materijala i sitnog inventara, te nabavku opreme i 170.000 testova na koronavirus.

Štab civilne zaštite u Kantonu Sarajevo izdvojio je 100.000 KM za nabavku 55.000 komada zaštitnih maski, 50.000 pari zaštitnih rukavica, te 1.000 litara dezinfekcijskih sredstava.

Ovaj štab civilne zaštite pokrenuo je dva postupka javnih nabavki prema kojem će za zaštitne maske izdvojiti 29.000 KM i kupiti dodatne rukavice.

Zbog hitnosti nabavki neke bolnice i institucije su tražile ranije da se izuzmu od primjene Zakona o javnim nabavkama, ali je Agencija za javne nabavke objasnila da postoje predviđeni postupci za bržu provedbu nabavki, da bi naknadno saopćila kako su primijećene nepravilnosti kod provođenja nekih nabavki.

Donatorska sredstva za sprečavanje širenja koronavirusa
Udruženje “Pomozi.ba” je u proteklom periodu zdravstvenim ustanovama doniralo više od 400.000 zaštitnih maski.

“Dijelili smo uglavnom domovima zdravlja širom BiH, u Tuzlanskom kantonu, Unsko-sanskom kantonu, Bosansko-podrinjskom kantonu, Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gotovo u svim dijelovima BiH”, kaže Maja Arslanagić, portparolka udruženja “Pomozi.ba”, i dodaje kako je naručeno i 1.000 vizira, koji će biti podijeljeni zdravstvenim radnicima.

Kako je kazala Arslanagić, plan za naredni period je nabavka respiratora za Bolnicu u Bihaću, ali i za druge centre.

Za nabavku respiratora i dodatne opreme, BiH je donirano 15 miliona maraka, od čega je 7,2 miliona eura najavila Evropska unija.

Milion KM donirao je “BH Telecom”, a prema odluci Vlade Federacije, od tog iznosa će se odvojiti po 200.000 KM za bolnice u Konjicu, Zenici, Goraždu, Travniku i Bihaću.

Ambasada Švicarske izdvojila je 200.000 KM, saopćeno je tokom sastanka ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića s predstavnicima diplomatskih misija i međunarodnih organizacija u BiH.

Donacije i dalje stižu za zaštitnu opremu zdravstvenim ustanovama.

Tako je Vlada SAD-a donirala sanitetsku opremu za bolnice i hitne pomoći, hranu i vodu, koja je predana pripadnicima Oružanih snaga BiH, koje će se dalje rasporediti širom države, a Turska je za “Crveni križ” u BiH donirala zaštitne maske, rukavice, zaštitna odijela i naočare.

“Caritas” iz Beča je donirao 29.000 zaštitnih rukavica i dezinfekcijskih sredstava Graničnoj policiji BiH, kao i Muris Hrnjić, koji je donirao 2.000 rukavica.

Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH, u intervjuu za TV Hayat je kazala kako se očekuje i pomoć Norveške, Belgije i Katara.

Kako zadržati duševni mir u doba koronavirusa

Kako zadržati duševni mir u doba koronavirusa
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:12 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG