Nedavni put predsjednika Busha u Moskvu potaknuo je nove diskusije o odnosima između Sjedinjenih Država i Rusije.
Predsjednik Bush i drugi svjetski čelnici okupili su se u Moskvi 9. svibnja kako bi obilježili 60-tu godišnjicu okončanja Drugog svjetskog rata. Stručnjak za Rusiju sa Sveučilišta Chicago, Ron Suny, kaže da je ta manifestacija naročito bila važna ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu: "Putin je jasno dao do znanja da je za njega i mnoge druge u Rusiji, pobjeda u Drugom svjetskom rau nešto kolosalno i sveto. Sovjetski savez je imao 27 milijuna poginulih. Ne zaboravimo da je Sovjetski Savez taj koji je de facto pobjedio nacističku Njemačku, jer se Crvena armija morala nositi s tri četvrtine nacističkih snaga. Sovjeti su već bili u Poljskoj kad su se Amerikanci i Britanci iskrcali u Normandiji. Proslava Dana pobjede bio je pokušaj da se još jednom oda priznanje velikom postignuću Sovjetskog Saveza u toj veličanstvenoj pobjedi."
Nazočnost predsjednika Busha proslavi u Moskvi dala mu je priliku da se osobno sastane s ruskim čelnikom. Stručnjaci kažu da je osobni prisni odnosi dvojice predsjednika ključni čimbenik u američko-ruskim odnosima. Marshal Goldman, stručnjak za Rusiju koji predaje na sveučilištu Harvard, kaže: "Dvojica čelnika imaju dogovor da će surađivati. Vjerujem da obojica razumiju da njihovi narodi imaju različite osjećaje o drugoj strani: Amerikanci su sve kritičniji prema onome što se događa u Rusiji, a Rusi se pojačavaju kritike Amerikanaca i američke vanjske politike. No dvojica čelnika pokušavaju zadržati dobre odnose na jedan izuzetan način."
Neki analitičari kažu da dobri odnosi između predsjednika Busha i Putina, premda korisni, mogu imati negativne posljedice. Jedan od njih je i Gordon Hahn. "Njihov osobni odnos je važan, ali ga ne bih htio preuveličati. Problem s bilateralnim odnosima koji se temelje na osobnim vezama mogu se ubrzano pogoršati jednom kada jedan ili obojica čelnika odu s dužnosti."
Unatoč prijateljstvu analitičari ukazuju na područja u kojima dolazi do tvrenja. Bushova administracija kritična je zbog, kako vjeruje, antidemokratskih mjera u Rusiji. Nadalje, Moskva i Washington ne slažu se oko uloge Rusije u Iranu i razvijanju iranskog nuklearnog programa, te oko odluke Moskve da proda Siriji protuzračne rakete. Također, postoji bojazan oko toga je li ruski nuklearni arsenal dovoljno siguran kako bi se izbjeglo da neko nuklearno oružje ili materijal dođe u ruke terorista.
Stručnjaci kažu da ruski predsjednik igra sve aktivniju ulogu na međunarodnoj sceni, naročito na Srednjem istoku. Nedavno je putovao u Egipat, Izrael i Zapadnu obalu. Profesor Suny kaže da to može postati potencijalni problem: "Sjedinjene Države bi htjele vidjeti stabilnu i demokratsku Rusiju. No Amerikanci nisu posebno zainteresirani za stvaranje snažne Rusije kao što je bio Sovjetski Savez: sila koja može ograničiti i dovesti u pitanje globalnu hegemoniju Sjedinjenih Država."
Tijekom nedavnog predsjednikovog posjeta Moskvi nije objavljeno da je postignut bilo kakav dogovor, niti je bilo potpisivanja službenih sporazuma. Kako kaže Marshal Goldman sa sveučilišta Harvard, sastanak je bio više upriličen kao način da se pokaže da su odnosi dobri. Stručnjaci očekuju konkretnije rezultate od sastnka u St. Petersburgu sljedeće godine kada je Rusija domaćin summita industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta.
