U rubrici 'U žarištu', danas – udžbenici povijesti. Neposredni povod su nedavni prosvjedi u Kini koji su izbili zbog navodnog iskrivljavanja povijesti u japanskim školskim udžbenicima. Japanski su tekstovi navodno umanjivali ratne zločine koje je u drugom svjetskom ratu počinila japanska vojska. Tekstovi iz kojih uče mladi širom svijeta česti su povod prijepora, i među povjesničarima, a i među političarima. No, neke su zemlje ipak postigle istinski napredak u objektivnom prikazivanju 'nezgodnih' događaja iz vlastite povijesti.
Najnoviji udžbenik japanske povijesti, jedan od mnogih koje je odobrilo tamošnje ministarstvo obrazovanja, prikazuje imperijalni Japan iz tridesetih godina prošlog stoljeća kao «osloboditelja Azije» od europskih kolonizatora. Ratni zločini koje su Japanci počinili u Kini i drugim azijskim zemljama tek se nakratko i ovlaš spominju.
Kina i druge zemlje opravdano su nezadovoljne, tvrdi Derek Mitchell stručnjak za Aziju u washingtonskom Centru za strateška i međunarodna istraživanja. No, on napominje da je u Japanu u opticaju mnogo povijesnih udžbenika, te da svaki školski okrug slobodno izabire tekst koji će koristiti. Većina japanskih udžbenika je objektivna, no svakih par godina 'iskoči' neki koji se odlikuje desničarskim nacionalizmom – kaže Derek Mitchell. "Ekstremna desnica vrši jak pritisak na predsjednika vlade i druge političare da – kako kažu – očuvaju čast Japana, da previše ne kritiziraju vlastitu zemlju… Tvrdi se da je japanski angažman u drugog svjetkom ratu bio patriotski, te da su Japanci zapravo bili žrtve" - kaže Derek Mitchell.
Većina stručnjaka ukazuje na ovaj trend - da se zemlje koje su bile agresori u pravilu žele prikazati kao žrtve. Američki povjesničar Peter Utgaard analizirao je austrijske udžbenike povijesti neposredno nakon drugog svjetskog rata. "Austrijska je vlada podržavala takozvani 'mit žrtve', prema kojem je Austrija bila zapravo prva žrtva nacističke agresije. Sudjelovanje Austrijanaca u ratu na strani nacista, kao i podrška Austrijanaca Hitlerovom režimu, bili su ili posve ignorirani ili pak umanjivani" - tvrdi ovaj američki povjesničar.
Na autore udžbenika – bez obzira o kojem se nastavnom predmetu radi - pritisak vrše i političari i razne lobističke skupine, a i roditelji učenika. Claudia Schneider, iz njemačkog Instituta Georg Eckart koji analizira sadržaj školskih udžbenika, kaže da su tekstovi iz povijesti uvijek najkontroverzniji: "Udžbenici – posebno oni iz povijesti – dio su politike. Svaka vlada nastoji da se na izvjestan način u njima prezentira verzija događaja koja će biti pozitivna, pohvalna prema dotičnoj naciji. Udžbenici povijesti su vjerojatno najnadziranija i najpolitiziranija kategorija tekstova – zbog toga što oni odgajaju buduće građane neke konkretne zemlje."
Zbog toga, učenici u raznim zemljama nauče često različite verzije istog događaja. Primjerice, kineski udžbenici slave komunističku revoluciju, dok je na Tajvanu – oštro kritiziraju.
Posljednjih desetljeća sve su jači pritisci, i na domaćem, a i na globalnom planu, da se povijest predaje na objektivniji način. Julian Dierkes, profesor azijske povijesti na kanadskom Sveučilištu Britanske Columbije, kaže međutim da je napredak u vezi s tim vrlo spor. 'Činjenice o pokolju više stotina tisuća Kineza u Nankingu, koji je za vrijeme drugog svjetskog rata izvela japanska vojska, u japanskim su se udžbenicima pojavile tek krajem sedamdesetih godina' - kaže ovaj povjesničar.
On dodaje da je poslijeratna Njemačka primjer svima, kao zemlja koja je uložila istinski napor da mladim generacijama na istinit način objasni događaje iz prve polovice dvadesetog stoljeća. Njemački su udžbenici povijesti, kaže Julian Dierkes, plod zajedničkog rada domaćih i stranih povjesničara i pedagoga: "Vjerojatno je najuspješnija njemačko-poljska suradnja na tom planu, koja traje već više od trideset godina. Zbog nje je učenicima prezentirana istina u Njemačkoj kao agresoru i počinitelju zločina za vrijeme drugog svjetskog rata.'
Julian Dierkes kaže da udžbenici povijesti često 'perpetuiraju konflikt' i zbog toga što se većinim koncentriraju na ratove, invazije i statistike o poginulima i ranjenima. Duga razdoblja mira među narodima koji žive jedni pored drugih često se ignoriraju. Ovaj kanadski povjesničar smatra da bi zemlje s 'teškom, zajedničkom poviješću' - poput Japana i Kine – trebale zajednički raditi na školskim udžbenicima, kako bi se povijest prezentirala na što točniji način.
