Crncima americkog Juga teretni je vlak cesto bio jedina spona sa Sjeverom i obecavao bijeg iz siromastva i bijeg od predrasuda Juga. Tridesetih godina 20. stoljeca, zeljeznih rucki vagona hvatale su se i ruke stotina tisuca mladih muskaraca, Crnaca i Bijelaca, medju njima i poneka zena – neki u potrazi za poslom, neki u potrazi za svojevrsnom slobodom. Rodio se lik tako karakteristican za Ameriku – hobo.
Romanticni simbol americkog ideala - slobode, hobo je dijelom dokumentirana povijest, dijelom legenda. U zemlji koja toliko cijeni uspjeh, hobo je i nesto sto bi se lako moglo otpisati kao "gubitnik", kao netko tko nije uspio svoje mjesto naci u "americkom snu". Medjutim, iz hobo-redova potekle su neke od najistaknutijih licnosti Amerike - sudac Vrhovnog suda William Douglas, naftni milijarder H.L. Hunt, novinar Eric Sevareid, dobitnik Pulitzerove nagrade za knjizevnost James Michener, takodjer knjizevnici Louis L'Amour, Jack London, Carl Sandburg, Ralph Ellison, komicar Red Skelton, country-zvijezde Roger Miller i Merle Haggard…plus tisuce drugih, od odvjetnika do radnika i mnogih koji se danas nalaze na celu Fortune 500, petsto najvecih kompanija. Slavan ili anoniman, hobo je taj kojemu Amerika moze zahvaliti na zetvi u Nebraski ili Kansasu, polaganju tracnica u drzavi Utah, sjeci stabala u Washingtonu, vadjenju nafte u Texasu, branju voca u Californiji.
Hobo se na americkoj sceni pojavio na kraju gradjanskog rata kad mnogi muskarci nisu imali ni doma ni posla kojima bi se mogli iz rata vratiti. "Riding the rails", putujuci zeljeznicom, putovali su zemljom koja je, rastuci i sireci se sve vise na zapad, trebala i sve vise radnika - na izgradnji novih pruga, na farmama, kasnije na polaganju naftovoda i plinovoda, izgradnji brana na rijekama Columbia i Missouri. Hobo je putovao od Texasa do kanadske granice, brao pamuk u juznim drzavama i kao drvosjeca radio na pacifickom Sjeverozapadu. Uvijek u pokretu, trbuhom za kruhom. Zivio u hobo-logorima - jungles, u hobo-zargonu, uvijek blizu tracnica i izvora vode i na suncanoj strani brda. U "dzunglama" su postojala izvjesna pravila - lonce je za sobom uvijek trebalo ostaviti ciste, niti jedan hobo nije smio krasti od drugoga. Kradje je, opcenito, trebalo drzati na minimumu - mozda malo povrca iz necijeg vrta ili dio odjece sa uzeta za susenje. Salica kave ili sendvic uvijek su se mogli dobiti za popravljeni par cipela ili okopani vrt. Mnogi je hobo sa sobom nosio i ponesto alata, ukljucujuci motiku, na engleskom - hoe. "Hoe-boys", zvali su te putujuce radnike. Odatle je, mozda, i potekao naziv "hobo".
Tijekom teske gospodarske krize, 30-ih godina 20. stoljeca, kad nitko nije imao para da putuje bilo kamo, jos manje da do tamo kartu plati, zeljeznicom je, u svim smjerovima, krenuo novi val hoboa. Oko milijun i pol muskaraca (i zena), medju njima samo tinejdzera vise od cetvrt milijuna! Nakon drugog svjetskog rata, broj hoboa naglo je opao. Sve do 40-ih, na jednom bi teretnom vlaku bilo i do 500 hoboa, pocetkom 50-ih, zadnjih dana parne lokomotive - jedva desetak. Ali hobo nacin zivota nije potpuno nestao. U to ce se uvjeriti svatko tko se drugog vikenda kolovoza zatekne u mjestu Britt, u drzavi Iowa. Tamo se, naime, odrzava godisnja konvencija hoboa, ove godine 101. po redu! Neki stizu tradicionalnim prijevoznim sredstvom, no buduci da danasnji zakon donekle otezava taj nacin putovanja, mnogi stizu autima, jos bolje vlastitim karavanima.
Tisuce se njih, sa svih strana Amerike, tada okupi u Brittu. U "dzungli", oko vatre, pricaju se price, pjevaju pjesme, razmjenjuju iskustva. Sa starim prijateljima pojede se zdjelica tradicionalnog "mulligan stew", popije salica kave iz limenog loncica. Svi se znaju po svojim hobo imenima - Slow Motion Shorty, Boxcar Myrtle, King David, Hobo Liberty Justice, Cinder Box Cindy, New York Maggie, Oklahoma Slim, Texas Madman. Neki su bili hobo u proslosti, neki su to danas, a neki to nikad nisu bili, ali to je o.k., jer biti hobo stanje je uma, a ne odredjeno, propisano ponasanje. U opisu hoboa, "sloboda" i "neovisnost" kljucne su rijeci. Hobo zeli imati sto vise izbora, ali ne biti vezan ni uz jedan. Za razliku od obicnih skitnica i protuha, hobo je sposoban, pouzdan i samopouzdan, vlastitu sudbinu zeli drzati u vlastitim rukama. Rado ce raditi, ali ne voli dugorocne obaveze. Nacitan je, romantican, kreativan, duhovit i dobrocudan. Hobo NIJE beskucnik. On ce se skuciti onda kad to NJEMU odgovara. Osobna sloboda za njega je najvaznija. Kako bi uvijek mogao udovoljiti svojoj zudnji za pustolovinom, uvijek bio spreman odazvati se zovu "sirokog, otvorenog puta." Jos od gradjanskog rata, njegov neukrotiv, pustolovni duh dio je americkog nasljedja. Ziv je i zdrav i danas! Nacin je to zivota koji hobo zove "drift". Krenes i ides i nikome to objasniti ne mozes, reci ce hobo. "Crveni fenjer zmirka i namiguje s teretnog vlaka, zove me i priziva njezno da svojoj dusi i slobodi dam maha".
