Od 1986. godine, svakog trećeg ponedjeljka u siječnju u Sjedinjenim Državama se obilježava praznik, Dan Martina Luthera Kinga. Vođa pokreta za građanska prava crnaca ostao je upamćen po strategiji nenasilnog otpora i protivljenja rasizmu. No prije njegovog ubojstva u atentatu 1968., Martin Luther King dovodio je u pitanje ne samo rasnu već i ekonomsku i vanjsku politiku Sjedinjenih Država. Kao što ćemo čuti u prilogu Maure Farrelly, neki političari se boje da će taj njegov aspekt pasti u zaborav.
Trebalo je 15 godina za usvajanje prijedloga da se uspostavi savezni praznik u čast Martina Luthera Kinga. Svega četiri dana nakon Kingovog ubojstva u atentu kongresmen John Conyers iz Michigana stavio je u proceduru takav zakonski prijedlog. Predsjednik Ronald Reagan potpisao ga je 1983., a zakon o uspostavljanju novog praznika stupio je na snagu tri godine kasnije.
Obitelj Martina Luthera Kinga i njegovi sljedbenici snažno su se borili za taj praznik međutim 19 godina nakon njegovog prvog obilježavanja neki se povjesničari boje da taj praznik potkopava naslijeđe vođe za građanska prava američkih crnaca: "Daleko najveća opasnost u obilježavanju Dana Martina Luthera Kinga jest neprestano ponavljanje njegovog glasovitog govora 'I have a dream'".
David Garrow, dobitnik Pulitzerove nagrade za knjigu o Martinu Lutheru Kingu, smatra da taj govor, koji je King održao 1963. godine na stepenicama spomenika Abrahamu Lincolnu u Washingtonu, ne odražava njegove stavove. Profesor Garrow vjeruje da se na temelju tog govora može povjerovati da je King bio optimist, a to nije točno: "Bojim se da mlade generacije dobijaju pogrešnu impresiju o Kingu koja se temelji na tom vrlo optimističnom govoru, a često se uopće ne spominju njegove kritike ekonomske nejednakosti i američke vanjske politike."
Na dan ubojstva Martin Luther King je boravio u Memphisu, u Tennesseeju kako bi podržao štrajk sanitarnih djelatnika. Svega nekoliko trenutaka prije atentata napisao je propovijed naslovljenu “Zašto Amerika može otići u pakao”. Dvije godine ranije preselio se u sirotinjsku četvrt Chicaga skrećući pozornost na urbano siromaštvo te dovodeći u pitanje uvriježeno mišljenje da rasni problemi postoje samo na američkom Jugu. On je, također, bio veliki kritičar rata u Vijetnamu, a u jednoj propovjedi u New Yorku 1967. godine nazvao je Sjedinjene Države “najvećim opskrbnikom nasilja u današnjem svijetu”.
Clayborn Carson sa Sveučilišta Stanford vodi poseban projekt koji se bavi Kingovim dokumentima. "Kad se King počeo suočavati s pitanjima koja su bila istovjetna i na Sjeveru i na Jugu tada je nailazio na puno veće izazove. Vjerujem da su to izazovi s kojima se suočavamo i danas."
Postavlja se pitanje zašto se prisjećanja na Kingovo djelo fokusiraju na pitanja rase i nenasilja, a ne na njegove kritike ekonomske politike i Vijetnamskog rata. Povjesničar David Garrow kaže da je to zato što se danas veoma malo ljudi protivi Kingovim pozivima na okončanje rasne segregacije.
Omekšavanje njegove povjesne reputacije, nastavlja Garrow, bilo je neizbježno jednom kad je njegov rođendan proglašen saveznim praznikom i zbog toga je, smatra on, Dan Martina Lutera Kinga i dobar i loš. S jedne strane, on skreće pozornost na problematičnu američku povijest po pitanju rase. S druge, otežava mladim Amerikancima afričkog podrijetla, koji se bore s ekonomskom nejednakošću, da se identificiraju s vođom pokreta za građanska prava koji je ubijen davno prije njihovog rođenja.
