Linkovi

Policijska kartoteka iz doba komunizma - ignorirati ili objaviti? (6/2/05) - 2005-02-06


Desetljeće i pol nakon pada komunizma, Poljska se pomirila s postojanjem dossiera koje je imala bivša tajna policija. Neka iznenađujuća imena pojavljuju se kao informanti u prošlosti, uključujući i neke osobe koje su igrale istaknutu ulogu u pokretu prodemokratske oporbe. Tek treba vidjeti hoće li ovo Poljskoj omogućiti sa se pomiri sa svojom prošlošću ili taj proces koriste određene skupine za ostvarenje svojih političkih ciljeva.

Za razliku od drugih zemalja bivšeg sovjetskog bloka koje su otvorile za javnost policijske dossiere odmah nakon pada komunizma, Poljska se ponašala opreznije. Otprilike 15 godina nakon što je šef sindikata Solidarnost Lech Walesa postao predsjednik, poljski dossieri tek počinju biti dostupni oku javnosti.

Andrzej Arseniuk, glasnogovornik poljskog Instituta za nacionalno sjećanje, kojima su ti dokumenti povjereni, kaže da "tek sad žrtve progona mogu dobiti informacije o agentima službe sigurnosti i njihovim suradnicima koji su ih zastrašivali zbog njihovih oporbenih aktivnosti."

Desetljećima su komunističke vlasti pratile aktivnosti bilo koga i svakoga kog su smatrali iole važnim - kaže Krzystof Bobinski, direktor proeuropske zaklade Unija i Poljska u Varšavi. "Ako ste bili radnik u brodogradilištu, oni bi vas pokušali unovačiti kao doušnika kako biste im javljali kakvo je raspoloženje u brodogradilištu. Pokušavali su unovačiti svećenike kako bi im javljali o tome što ljudi govore u crkvama."

Svaka osoba protiv koje je vođena istraga i o kojoj se izvještavalo ima pravo tražiti da vidi svoj dossier. Istraživači i novinari također mogu zatražiti uvid u njih. Lena Kolarska-Bobinska, direktorica poljskog Instituta za javna pitanja, kaže da u bliskoj budućnosti namjerava proučiti svoj dossier: "Mislim da je bolje znati što se nalazi u tim dossierima. To je povijest, dio mog života. Pogledat ću kako je tajna policija utjecala na moj osobni život."

Ti dossieri već izazivaju nemir i nelagodu ali ne za one koje se špijuniralo. Ono što izaziva zgranutost je demaskiranje bivših doušnika. Ljudi otkrivaju da su stari prijatelji, kolege, čak i članovi obitelji, imenovani kao doušnici u njihovim dossierima. Još više je uznemiravajuće što se ukazuje na čelnike poljskog anti-komunističkog pokreta kao na osobe koje su imale kontakte s tajnom policijom. Ni manje ni više, već sam Lech Walesa se navodi kao suradnik tijekom sedamdesetih godina, optužba koja se čula tijekom predsjedničke kampanje 2000. godine, ali ju je jedan pravosudni panel odbacio.

Poznavatelj prilika u Poljskoj Anthony Polonsky sa Sveučilišta Brandeis u Massachusettsu smatra da stare policijske dossiere treba promatrati s određenom dozom skepse: "Tim policijskim dossierima ne može se vjerovati nakon određene točke. Ako ste razgovarali s policajcem u civilu, tad bi on rekao svojim pretpostavljenima da osoba X radi kao policijski agent. On to mora reći svojim pretpostavljenima, jer mora pokazati da postiže uspjeh u svom radu. Dakle, tim se dossierima ne može u potpunosti vjerovati."

Glasnogovornik poljskog Instituta za nacionalno sjećanje Andrzej Arseniuk kaže da nitko ne želi pojavljivanje novog sloja žrtava kako se objavljuju ovi dossieri, ali ustraje u tome da se prošlost ne može ignorirati: "To je naša najnovija povijest. To je često teško i bolno za mnoge ljude. Međutim spoznaje o toj povijesti moraju se neprestano obnavljati."

S njim se slaže i Krzystof Bobinski, direktor Zaklade Unija i Poljska: "Mi ne znamo do koje mjere ljudi koji su bili povezani s tajnom policijom, represivnim aparatom u komunistička vremena, dakle, do koje mjere oni još uvijek funkcioniraju kao mreže. Mi uistinu moramo znati tko je tko, i tko je bio tko."

Anthony Polonsky je skeptičan, odbacujući ideju da objavljivanje policijskih dossiera uspostavlja čin nacionalnog kajanja. Po njemu, vjerojatnije je da se poljske nacionalističke političke frakcije nadaju kako će osramotiti one koji su se borili za demokraciju pod komunističkim režimom i koji danas zagovaraju europske intergacije.

Lena Kolarska Bobinska govori o tim dossierima s indignacijom: "Česi su prošli kroz taj proces na početku postkomunističke transformacije. Bivši istočni Nijemci također. Bilo je prilično bolno, ali su s time završili." Ona vjeruje da će se iz tih dossiera konstantno pojavljivati nove informacije tijekom nadolazećih godina.

XS
SM
MD
LG