Američki povjesničari godinama pokušavaju naći pravi način za prezentaciju školskog gradiva o ratu u Vijetnamu. Međutim, na 30. obljetnicu američkog povlačenja iz Sajgona, koja je obilježena prekjučer, najveći problem više nije objektivnost, već zaborav. Iz jedne američke srednje škole javila se novinarka Glasa Amerike Maura Farrelly.
Jim Cullen predaje povijest u jednoj privatnoj srednjoj školi u Bronxu u New Yorku. Uža specijalnost mu je američka povijest 20. stoljeća i velik dio svojih predavanja posvećuje upravo ratu u Vijetnamu. Kaže da kada je počeo predavati prije 17 godina, "nije bilo lako govoriti o Vijetnamu". Roditelji mnogih učenika bili su u Vijetnamu kao vojnici. Roditelji nekih učenika bili su aktivni u anti-ratnim prosvjedima.
Međutim, za današnje generacije učenika, "rat u Vijetnamu zaista je dio prošlosti" – kaže Jim Cullen. "Danas mi je o tome lakše govoriti, jer je taj rat za moje učenike i njihove roditelje postao dio povijesti. Mislim da je većina mojih studenata svjesna tog rata, ali im osobno nije važan."
Negativni strasti u vezi s ratom u Vijetnamu osjećale su se u američkoj pop kulturi čak i tijekom osamdesetih. No, današnji tinejdžeri ne čuju više mnogo toga o Vijetnamu kroz pop kulturu. Zato Jim Cullen kaže da mu više nije teško biti objektivan, već da mu je teško naći način da učenike uopće zainteresira za proučavanje tog rata: "Vijetnamski je rat dobro dokumentiran kroz medije. Učenicima uvijek mogu pokazati CNN-ov dokumentarac o Vijetnamu, u kojem ima mnogih stvari koje ne vidite u modernim ratovima. Na primjer, vojnici razgovaraju s novinarima usred bitke i otvoreno govore o svojoj gorčini i nezadovoljstvu zbog tog rata."
Jim Cullen ponekad učenicima daje u zadatak da pročitaju memoare o tom ratu, na primjer sjećanja senatora Johna McCaina, koji je proveo pet i pol godina kao ratni zarobljenik u Hanoju. "Mislim da je McCain odličan primjer. Prije svega, on je moderni političar kojega učenici poznaju. Nadalje, njegova je priča tako dramatična i podsjeća nas na riječi koje smo gotovo zaboravili – "hrabrost", "čast" – zbog cinizma koji je taj rat izazvao."
Cinizam rođen u Vijetnamu možda je aspekt koji najviše pogađa mlade generacije. 17-godišnja Julia Selzer kaže da je njena generacije definitivno cinična – dijelom upravo zbog rata u Vijetnamu: "Mislim da se to jasno vidi u stavu naše generacije prema Iraku. Mi smo prema tom ratu prilično cinični – i to – vjerujem – s razlogom. Vijetnam nam je pokazao koju moć ima vlada i koliko rat doista košta našu zemlju."
No, cinizam ipak ne priječi mnoge mlade da budu ponosni na američki angažman u Vijetnamu. Otac 17-godišnjeg Johna Egendorfa služio je u Vijetnamu kao vojnik. "Ponosan sam da mi je otac to iskusio. On o tome dosta zna, on je ozbiljan čovjek. Stvarno sam ponosan da mi je tata sudjelovao u tom ratu" - kaže John Egendorf.
Jim Cullen dodaje da su dokumentarni filmovi i biografije o ratu u Vijetnamu posebno važni, kako bi se naraštaji koji dolaze s njim upoznali na što objektivniji način.
