Linkovi

Puhovski: Hrvatski mediji 'papskiji od pape'

  • Slavica Lukić

Mediji u Hrvatskoj su u načinu izvještavanja o ulozi pape Ivana Pavla Drugog izgubili svaku objektivnost i bili "papskiji od pape" - tvrdi predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski.

U proteklom tjednu većina društvenih događaja u Hrvatskoj bila je utihnula, a država je živjela u znaku ispraćaja Pape Ivana Pavla Drugog koji je za katoličke vjernike u Hrvatskoj bio osoba karizmatske snage. U poplavi medijskih razgovora i komentara o njegovom dugom i plodnom pontifikatu nije se,međutim, mogao čuti ni jedan disonantan, iole kritičan ton koji bi doveo u pitanje ma koji potez kojeg je Papa Ivan Pavao Drugi kao poglavar katoličke crkve učinio.

Hrvatski su mediji bili konsternirani komentarom novinarke CNN-a Christiane Amanpour koja su u izravnom prijenosu ceremonije papinog pogreba kritički osvrnuli na njegovo proglašenje blaženim hrvatskog kardinala Alojzija Stpinca. Takav je komentar reporterske zvijezde CNN-a u vodećim hrvatskim dnevnim novinama proglašen "skandaloznim".

Usamljeni glas u hrvatskoj javnoj komunikaciji koji nešto drukčije govori - ne toliko o potezima samog Pape Ivana Drugog tijekom njegova pontifikata, već o načinu na kojeg su se hrvatski mediji i vlasti u minulom tjednu odnosili prema pontifikatu Ivana Pavla Drugog - je predsjednik HHO-a Žarko Puhovski, inače redovni profesor političke filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu

Žarko Puhovski: Dva su problema po mojem sudu se pokazala u proteklih sedam dana nakon što je kriza papinog zdravlja i smrt postala javnom činjenicom. Prvo, da su mediji u Hrvatskoj izvještavali o svemu na način koji ne omogućuje bilo kakvu primjedbu na Ivana Pavla Drugog kako da njegov veoma dugi i veoma utjecajni pontifikat nije bio ujedno i kontroverzan.Ništa nije rečeno kao što je to bio slučaj u mnogim drugim medijima u inozemstvu o njegovim recimo to tako političkim pa i vjerskim vezama s diktatorom Pinochetom, ništa nije bilo rečeno o tome kako su to u jednim engleskim novinama formulirali, omogućio da dođe do potpune diskrepance između pozicije Katoličke crkve i suvremene seksualne moralnosti, ništa o tome da je on na neki način bio kao prihvaćen kao Papa u kuriji koji se bavi ideologijom i religijom i putuje po svijetu, a ne pača se, uvjetno rečeno, u unutarnje poslove, a došao je u vrijeme potresa koji su se Vatikanu zbivali u povodu skandala s bankom Ambrozianom, i tako dalje.

Žarko Puhovski smatra posve pretjeranim i neobjektivnim način na kojeg su hrvatski mediji, govorili o ulozi Pape Ivna Pavla Drugog u procesu međunarodnog priznanja hrvatske neovisnosti, početkom devedesetih.

Žarko Puhovski: Istovremeno su hrvatski mediji na jedan način koji bi se mogao nazvati zapravo posve neukusnim o papi govorili kao o nekoj vrsti posebnog medijskog agenta u međunarodnoj zajednici koji je kao je jedan od naših neukih nacionalista rekao došao iz Poljske tj. iz Bijele Hrvatske, zato je bio i Papa Hrvata pa je zato na neki način povlačio, navlačio na hrvatsku stranu. I kolikogod on zaista bio u mnogo čemu angažiran na hrvatskoj strani , to se s jedne strane pretjeravalo pa e čak govorilo o tomu da je on sam srušio komunizam ili barem srušio komunizam u Poljskoj, da je on sam osigurao priznanje Hrvatske koje zapravo bilo rezultat djelovanja EU i slično. Sve je to dovelo do jedne vrste neugodne kombinacije politikantskog interpretiranja Pape i nacionalističkog švercanja vlastitog stajališta pod prividom rasprave, ili recimo homilije jednom veoma utjecajnom čovjeku. To je značilo pored ostalog i to da se nerijetko zabašurivalo istinu da ne kažem lagalo pa se govorilo da je Papa bio u Hrvatskoj najčešće nakon Poljske koja je njegova rodna država, iako je Papa bio po pet puta i u Meksiku i Španjolskoj, a u Hrvatskoj je bio pod navodnicima samo tri puta.To je sve, dakako bilo moguće zato što su se mediji neštedimice stavili u jednu vrstu državne službe ili svoje interpretacije državnog interesa i privatni i javni mediji. Oni su potpuno zaboravili na jednu vrstu nužne objektivnosti. Svima se činilo posve samorazumljivim da je javna televizija doslovce stotine puta u proteklih tjedan dana Ivana Pavla zove Svetim ocem što je njegova titula samo unutar crkve i samo za vjernike, a ne Papom kao da su u Hrvatskoj baš svi katolički vjernici, a to naprosto ipak nije istina koliko god visoko postotak bio.

Hrvatska je svjetovna država, što znači da su Crkva i država striktno razdvojeni. Kao profesor političke filozofije dr. Puhovski, međutim, uočava jedan detalj u hrvatskom Ustavu koji se u proteklih tjedan dana pokazao bitnim:

Žarko Puhovski: I s druge strane se opet pokazalo koliko je indikativna jedna vrsta sitnog pomaka.Naime prva tri članak hrvatskog Ustava iz 1990. su doslovce prepisana , odnosno prevedena iz francuskoga s time što je u prvom članku izgubljena jedna riječ da je država laička. To je jedina razlika u odnosu na francuski Ustav koji kaže da je Francuska laička, socijalna, demokratska jedinstvena. U hrvatskom ustavu je ostalo socijalna, demokratska i jedinstvena,a laičko je ispala. Veoma lako se događa da mediji budu papskiji od pape, kako se kaže u našoj poslovici, dapače,da sindikati budu papskiji od pape, da sindikati, ane crkva recimo traže da brojni dućani ne rade jučer is lično, to je dovelo do jedne situacije medijskog fundamentalizma koji je sasvim sigurno izazvao zapravo negativne efekte kod velikog broja ljudi, uključujući i vjernike, ali je tipičan za one konvertite koji djeluju u postkomunističkim državama koji uvijek oslikavaju da kažem to na kraju meni uvijek u pamćenju vraća na sliku jedne zlatarnice u središtu Zagreba u proljeće 90-te godine kad je došlo do prvih tranzicijskih naznaka, taj je zlatar danima imao oglas koji je glasio: "Zlatnih križeva trenutno više nemamo, uskoro ćemo dobiti novu količinu“. Tad su svi počeli kupovati zlatne križeve da se prebace u novu ideologiju i bojim se da se ovdje radi više o ideologiji nego o vjeri.

Velika većina stanovnika Hrvatske su katoličke vjeroispovijesti, pa je po strukturi stanovništva Hrvatska jedna od najkatoličkijih europskih država. Ipak, dr. Puhovskog upitali smo što to misli o činjenici da je država nakon Papine smrti proglasila tri dana žalosti:


Žarko Puhovski: Meni se čini da je to bilo nepotrebno i pretjerano. Paralele radi, reći ću da je Slovenija imala jedan dan žalosti, a Slovenija ima po podacima svega šest ili pet posto manje katolika nego Hrvatska. Irska koja ima više znatno katolika nego Hrvatska nije imala ni jedan dan žalosti kao ni Njemačka, a d druge strane je tri dana žalosti kao i Hrvatska imala Kuba koja vodi službenu jasnu i jaku antikatoličku, antireligijsku politiku i propagandu. Ovdje se radilo opet o jednoj čudnoj mješavini motiva. Ako se radi o nekomu koga se zove Svetim ocem, onda uopće nije trebalo biti ni jednog dana žalosti, onda je to stvar vjere i crkve. Ako se radilo o Papi kao poglavaru jedne makar male, ali sigurno ne neutjecajne države koja je Hrvatskoj nedvojbeno puno pomogla, onda je trebalo nešto učiniti, spustiti zastavu na pola koplja, to je stvar koja se meni čini pristojnom i neagresivnom, ali tri dana državne žalosti, odluka da se recimo jedan festival dokumentarnog filama odgodi za punih tjedan dana da ne bi ušao u te dane žalovanja, meni se čini zapravo etatiziranjem emocija, a to je naprosto nešto zbog čega su ljudi otišli iz komunizma i pristali da uđu u nekakav drugi sustav, ma kakav on bio.

XS
SM
MD
LG