Predsjednik Bush prekinuo je tradiciju kada je odlučio nazočiti posljednjem ispraćaju pape Ivana Pavla II. Iako niti jedan američki predsjednik nije tijekom svojeg mandata nazočio pogrebu nekog pape, predsjednik Bush kaže da su ga na to naveli poštivanje i divljenje za svetog oca. Predsjednik, koji nije katolik, često govori o konceptu "kulture života" u kontekstu osjetljivih društvenih pitanja u Sjedinjenim Državama. No, kako izvješćuje naša novinarka, pojam "kultura života" ima mnogo značenja.
Papa Ivan Pavao II skovao je frazu "kultura života" 1996. u enciklici naslovljenoj Evangelium Vitae. Sveti otac je u tom dokumentu govorio o "dramatičnoj borbi između kulture života i kulture smrti", te je pozvao vjernike diljem svijeta da se založe za dignitet čovjeka. No, što je time mislio? Austin Rose je predsjednik Zaklade za kulturu života, koja je osnovana nedavno nakon objavljivanja papine enciklike. Zakladu čine pretežito američki katolici, ali ona nije službena ruka Katoličke crkve.
Gospodin Rose kaže da je papa, kada je govorio o kulturi života, mislio na dvije stvari. "Najuža definicija kulture života podrazumijeva brigu za nerođeno dijete. Šira definicija može uključivati druga pitanja koja doprinose zdravom društvu – tj. tradicionalno shvaćanje braka. Također može podrazumijevati teška pitanja bioetike. Dakle, kultura života u široj definiciji znači pomaganje ljudima da žive svoje živote dostojanstveno".
Pobačaj, kontracepcija, istraživanja na matičnim stanicama, eutanazija – sve su to pitanja koja je papa Ivan Pavao II istaknuo kao prijetnje kulturi života. Ona također predstavljaju vrlo važne teme u istraživanjima Zaklade za kulturu života. Predsjednik Bush odlučno se protivi svim tim trendovima. No, papa je i smrtnu kaznu naveo kao praksu koja ide protiv kulture života. Zaklada za kulturu života ne zalaže se, međutim, za smrtnu kaznu, a predsjednik Bush je, dok je bio guverner Teksasa 1998. dapače odbio poziv pape da odgodi pogubljenje Karle Fay Tucker, osuđene na smrt zbog ubojstva. "U američkoj politici ima vrlo malo ljudi čiji su stavovi konzistentno u skladu sa stavovima pokojnog pape".
Scott Keeter je direktor istraživanja u Znanstvenom centru Pew. "Kada govore o "kulturi života", ljudi misle na mnogo različitih stvari. Oni biraju pitanja za koja misle da im mogu pomoći u ostvarivanju većine, a to je vrlo teško. Ukoliko želite upostaviti većinu u modernoj američkoj politici, neka ćete pitanja morati zaobići".
Konzervativci, poput predsjednika Busha, nisu jedini koji tako pristupaju papinoj "kulturi života". Internet je pun liberalnih blogova, u kojima se osuđuje predsjednikova podrška za smrtnu kaznu i za rat u Iraku, iako se također poziva na očuvanje prava na pobačaj. Čak i u samoj Republikanskoj stranci postoje neslaganja oko pitanja kulture života.
Nedavna anketa koju je provela televizijska mreža CBS pokazala je da većina republikanskih glasača vjeruje da su predsjednik i Kongres otišli predaleko kada su intervenirali u slučaju Terri Schiavo, žene s teškim oštećenjem mozga koja je umrla nakon što joj je uklonjena cjevčica za hranjenje. " U nekom smislu, kultura života obuhvaća cijeli politički spektar".
Ira Chernus je profesor vjerskih studija na Sveučilištu Colorada i autor više djela o vjeri i politici. On se slaže s ocjenom Scotta Keenera iz Centra Pew da većina Amerikanaca bira samo one dijelove papine kulture života koji im odgovaraju. No, on također dodaje da postoji skupina politički aktivnih Amerikanaca koji su u potpunosti prihvatili sve dijelove papine kulture života. "Ta je skupina mala, ali ipak postoji. To su ljudi koji su protiv rata i smrtne kazne, koji se zalažu za opću zdravstvenu zaštitu i druge oblike društvene zaštite, ali su također i protiv pobačaja i prava na smrt".
Profesor Chernus dodaje da će ta skupina vjerojatno ostati vrlo mali dio pokreta za kulturu života, jer se taj pokret manje temelji na papinoj enciklici iz 1996, a više – na politici.
