Tokom 111 dana godine u 17 masovnih ubistava izgubljeno je 88 života. Svaki put, ubice su imale vatreno oružje. Samo 2009. godinu je obilježilo toliko tragedija u istom vremenskom periodu.
U osnovnoj školi u Nashvilleu, vatra je otvorena na djecu jednog običnog ponedjeljka. Radnici na farmi u Sjevernoj Kaliforniji izrešetani su zbog svađe na radnom mjestu. Plesači u sali nadomak Los Angelesa su masakrirani dok su slavili lunarnu novu godinu.
U roku od samo nedjelju dana, četvero mladih je ubijeno na proslavi 16. rođendana jedne djevojčice, u Dadevilleu u Alabami, a muškarac tek pušten iz zatvora usmrtio je četvero ljudi, među kojima su bili i njegovi roditelji, u Bowdoinu u Maineu, prije nego što je otvorio vatru na vozače na prometnom autoputu.
"Niko ne treba da bude šokiran", primećuje Fred Guttenberg, čija je 14-godišnja kćerka Jamie jedna od 17 osoba ubijenih u srednjoj školi u Parklandu, na Floridi 2018. godine. "Obilazim grob svoje kćerke. Riječ gnjev ne opisuje ni dijelić mojih osjećanja".
Žrtve iz Parklanda su među 2.842 ljudi koji su nastradali u masovnim pucnjavama u SAD od 2006. godine, prema bazi podataka koju održavaju AP i USA Today, u partnerstvu sa Univerzitetom Northeastern. Kao masovno ubistvo tretira se napad u kome je bilo četvero ili više poginulih, ne uključujući napadača, a isti standard koristi i FBI.
Ta krvoprolića su samo dijelić fatalnog nasilja koje se događa u Sjedinjenim Državama svake godine, ali masovna ubistva se ove godine događaju sa zapanjujućom učestalošću. U prosjeku jednom na svakih 6,53 dana, prema analizi podataka AP i USA Today.
Brojke iz 2023. dodatno odskaču kada se uporede sa bilansom ukupnih ubistava godišnje, od kada je počelo prikupljanje podataka. U SAD se dogodilo 30 ili manje masovnih ubistava godišnje, u više od polovine obrađenih godina. 17 masovnih ubistava prije nego što je prošla prva trećina godine je alarmantan podatak.
Od istočne do zapadne obale, nasilje je izbijalo iz različitih motiva. Ubistva, samoubistva i nasilje u porodici, obračuni bandi, pucnjave u školama i odmazde kolegama na radnom mjestu - sve su to incidenti u kojima je - od 1. januara - ubijeno četvero ili više ljudi istovremeno.
Pa ipak, nasilje se nastavlja, a prepreke promenama su i dalje tu. Vjerovatnoća da Kongres ponovo uvede zabranu prodaje poluautomatskog i automatskog oružja djeluje mala, a Vrhovni sud je prošle godine uveo nove standarde za razmatranje zakona o oružju, dovodeći u pitanje restrikcije prodaje i posjedovanja oružja koje su uvedene u nekim državama.
Dosadašnji tempo masovnih ubistava, međutim, ne znači da nužno slijedi novi godišnji rekord. 2009. godine, krvoproliće se usporilo i godina je završena sa 32 masovna ubistva i 172 žrtve. Te brojke su malo više od prosjeka od 31,1 masovnog ubistva i 162 žrtve godišnje, prema analizi podataka koji se vode od 2006. godine.
Sumorni rekordi su postavljeni u posljednjih deset godina. Rekord je 45 masovnih ubistava 2019. godine i 230 ubijenih u takvim tragedijama 2017. Te godine, 60 ljudi je ubijeno kada je naoružani napadač otvorio vatru na učesnike muzičkog festivala na otvorenom, u centru Las Vegasa. Taj masakr je i dalje masovna pucnjava sa najviše žrtava u savremenoj historiji Amerike.
"To je realnost: ako je neko rešen da počini masovno ubistvo, on će to uraditi", kaže Jaclyn Schildkraut, izvršna direktorica Rockefeller instituta vladinog regionalnog konzorcijuma za istraživanje oružanog nasilja. "A naša uloga kao društva je da pokušavamo da postavimo prepreke i otežamo im da ostvare tu nameru".
Međutim, nema mnogo nagovještaja bilo na državnom ili federalnom nivou - uz nekoliko izuzetaka - da su na horizontu ozbiljnije promjene politike.
Neke države su pokušale da uvedu veću kontrolu oružja unutar svojih granica. Prošle nedjelje, guvernerka Michigana Gretchen Whitmer potpisala je novi zakon kojim se nalaže obavezna provjera ljudi koji žele da kupe puške, dok je takva provjera ranije samo tražena za one koji kupuju pištolje. U srijedu, zabrana prodaje nekoliko desetina vrsta poluautomatskih pušaka je usvojena u skupštini države Washington i proslijeđena guverneru na potpis.
Druge države su izložene novim pritiscima. U konzervativnom Tennesseeu, demonstranti su se okupili oko državnog Capitola zahtijevajući veću regulaciju oružja nakon što je troje djece i troje odraslih ubijeno u pucnjavi u privatnoj osnovnoj školi u Nashvilleu prošlog mjeseca.
Na federalnom nivou, predsjednik Joe Biden je prošle godine potpisao veliki zakon o oružanom nasilju, kojim su povećane provjere biografije najmlađih kupaca oružja, uvedene restrikcije da oružje ne bi bilo dostupno ljudima osuđenim zbog nasilja u porodici, a državama pomaže da primjenjuju takovane "zakone crvene zastavice", prema kojima policija može da se obrati sudovima i zatraži oduzimanje oružja ljudima koji pokazuju znake da bi mogli da izvrše nasilje.
Uprkos sumornim naslovima u vijestima, masovna ubistva su statistički rijetka, i svake godine ih počini samo šačica ljudi u zemlji od skoro 335 miliona stanovnika. A nema načina da se predvidi da li će se ovogodišnja ubistva nastaviti ovim tempom.
Ponekad se masovna ubistva odigraju jedno za drugim, kao što je bio slučaj u januru, kada su se dvije pucnjave odigrale u Sjevernoj i Južnoj Kaliforniji u razmaku od samo dva dana - dok drugi put mjeseci prođu bez krvoprolića.
"Ne bi trebalo da očekujemo da će se ova situacija - jedno masovno ubistvo na manje od sedam dana - nastaviti", kaže kriminolog Univerziteta Northeastern James Alan Fox. "Nadajmo se da neće".
Pa opet, stručnjaci i aktivisti osuđuju proliferaciju oružja u SAD proteklih godina, uključujući rekordnu prodaju oružja na vrhuncu pandemije.
"Moramo da znamo da ovo nije život kakav treba da bude", ističe John Feinblatt, predsjednik organizacije "Svi za bezbednost oružja" (Everytown for Gun Safety). "Ne moramo da živimo ovako. I ne možemo da živimo u zemlji u kojoj je agenda oružja prisutna svuda, na svakom mestu, u svako vreme."
Nacionalno udruženje vlasnika oružja (NRA) nije odgovorilo na zahtjev AP-a za komentar.
Jaime Guttenberg bi danas imala 19 godina. Njen otac sada provodi vrijeme kao aktivista za kontrolu oružja.
"Ameriku ne bi trebalo da čudi gde se sada nalazimo", kaže Guttenberg. "Sve se vidi u brojkama. Brojevi ne lažu. Ali moramo da odmah uradimo nešto da rešimo problem".
