Pregovarač koji ne može napraviti dogovor
Donald Trump izabran je za predsjednika dijelom jer je uvjerio američki narod da "on to može sam riješiti," no upravo dvije godine nakon početka njegovog predsjedničkog mandata, vlada ne samo da je slomljena - ona je u krizi, a Trump se bori sa stvarnošću da on to sam ne može riješiti, piše The Washington post.
Djelimično zatvaranje vlade -- koje traje već mjesec dana, najduže je u američkoj historiji i počelo je uticati na svakodnevne živote miliona Amerikanaca -- definiše drugu polovinu Trumpovog mandata i postaje temelj za predizbornu kampanju za 2020. godinu, navodi list. Ispitivanje javnog mnijenja pokazuje da Trump gubi političku borbu. Na primjer, istraživanje Washington posta - ABC News od 13. januara pokazalo je da je više Amerikanaca koji za zatvaranje vlade okrivljuju Trumpa (53 posto), dok 29 posto njih odgovornim za to smatraju demokrate.
Pojedini analitičari upozoravaju kako je rano za donošenje ocjene o uticaju zatvaranja vlade na Trumpov reizbor na mjesto predsjednika države, naglašavajući da je "novembar 2020. virtualna vječnost u odnosu na sadašnjost“. "Ovo bi moglo biti zaboravljeno za nedjelju dana ako i kada se dogovorimo, kada se vlada otvori i zid bude izgrađen", rekao je republikanski istraživač Neil Newhouse. "Niko ne zna kako će to ispasti dok ne dobijemo rješenje", rekao je on.
Trump je u subotu dao novu ponudu za okončanje zatvaranja predlažući tri godine zaštite od deportacije za neke imigrante, uključujući mlade ljude poznate kao "sanjare" (Dreamers), u zamjenu za finansiranje graničnog zida prema Meksiku - što su demokrate odbacile. Dan poslije, Trump je optužio demokrate da su neosjetljivi na opasnosti od ilegalne imigracije. "Oni ne vide zločin i drogu, oni vide samo 2020. - što neće osvojiti."
Washington post također piše kako nije isključeno da će Republikanci za glavnog predsjedničkog kandidata imenovati nekog drugog, ističući kako je porastao interes javnosti za Larry Hogana , nedavno re-izabranog republikanskog guvernera Marylanda nakon njegovog anti-trumpovskog govora na inauguraciji. "Ako Hogan uskoči u utrku i počne da se kreće u anketama, možda će i drugi uslijediti", piše WP i dodaje kako ovo nije predviđanje da bi Trump mogao biti opozvan i uklonjen, jer su mu republikanci odani.
No, mogućnost da neće biti ponovo nominiran za predsjedničkog kandidata je veća nego bilo kada za vrijeme njegovog mandata, zaključuje Washington post: "Zaista, izbori 2020. svakim danom izgledaju kao izbori 1976. godine, poslije afere Watergate. Sada zamislite 1976.-u i da je Nixon još uvijek na vlasti.“
Pogledi sa demokratske strane
Obzirom na povratak demokrata u Predstavnički dom SAD-a, te predsjedničku utrku 2020. godine, Foreign Policy je od onih koji su radili u administraciji bivšeg predsjednika Baraka Obame (Barack Obama), zatražio kratku analizu dosadašnjeg mandata predsjednika Trumpa, te preporuke Demokratskoj stranci za period koji slijedi.
Tako je Derek Šole (Derek Chollet), koji je šest godina radio na visokim položajima u Bijeloj kući, Stejt Dipartmentu (State Departmentu) i Pentagonu, poručio demokratama da trebaju pažljivo proučiti ponašanje republikanaca u protekloj deceniji "i raditi suprotno“.
"Kada je Obama bio predsjednik, gotovo cijeli njihov dnevni red bio je oko blokiranja i podrivanja Obame i od 2016. godine poništavaju sve što je učinio. Demokrate moraju uvijek ponuditi pozitivnu viziju za budućnost - pokazujući kako, nakon Trumpa, namjeravaju poništiti štetu i sve obnoviti", napisao je Šole.
Amanda Sloat, koja je u Obaminoj administraciji radila, između ostalog, kao zamjenik pomoćnika državnog sekretara za pitanja južne Evrope i istočnog Mediterana, kaže kako su izbori 2018. donijeli nova lica i različite perspektive Kongresu, uključujući više žena, manjina i stručnjaka za nacionalnu sigurnost, te da se ti članovi s pravom zalažu za alternativne politike.
"Glavna pukotina u Demokratskoj stranci, između onih koji traže centristički pristup i onih koji se udvostručuju na progresivne ciljeve, već je jasna. U ovom takmičenju ideja, nadam se da je stranka i dalje fokusirana na veće zajedničke ciljeve - odbrane političkih institucija zemlje, protiv podjela zemlje i ohrabrivanja međunarodnih saveznika", napisala je Sloat.
Smanjenje imigracije, opterećenje ekonomije
Baveći se isključivo ekonomskim temama, CNN piše da iako su Trumpove odluke o ekonomskoj politici u prvoj polovini njegovog mandata ubrzale rast u 2018. godini, treća godina predsjednikovog mandata započinje zatvaranjem savezne vlade i usporavanjem ekonomskog rasta.
"Ponekad ne morate da imate zvaničnu ekonomsku politiku da biste imali ekonomski efekat - sve što vam treba su tvitovi", piše CNN i naglašava kako je Trumpova retorika i borba protiv imigranata i posjetilaca - počevši od ranog, haotičnog uvođenja zabrane putovanja za posjetioce iz nekih većinskih muslimanskih naroda - odvratila strane turiste i međunarodne studente.
"Ograničenja i kašnjenja u zahtjevima za izdavanje viza i pasoša smanjili su imigraciju", kaže Greg Dako (Greg Daco) iz Oxford Economics-a. "Iz ekonomske perspektive imigracija je pozitivna, tako da je smanjenje imigracije opteretilo ekonomiju."
Strane direktne investicije u SAD naglo su opale u 2017. godini u odnosu na prethodne dvije godine i zapravo su postale negativne u drugom kvartalu 2018. To znači da su strane kompanije manje zainteresovane za izgradnju fabrika i kupovinu kompanija u SAD, navodi CNN.
Konfuzna vanjska politika
Analizirajući spoljnu politiku Amerike, britanski Guardian ističe kako u trumpovskoj eri postoji jedna definisana crta – konfuzija. Naime, Trump je insistirao na vraćanju američkih vojnika iz Sirije i Afganistana, ali je povremeno šokirao svoje savjetnike sa ratobornim stavovima, posebno prema Iranu, riskirajući pokretanje novih ratova. Prijetio je "vatrom i bijesom" protiv Sjeverne Koreje, ali je onda tvrdio da se "zaljubio" u Kim Jong-un, iako mladi diktator tek treba pokazati sklonost da uništi svoj nuklearni arsenal, piše Guardian.
"No, postoje određene teme koje vanjsku politiku u doba Trumpa čine prilično drugačijom od bilo koje prethodne uprave. Jedna od njih je personalizacija odnosa sa stranim vladama. Trump očigledno više vjeruje svojim instinktima, nego savjetima američke spoljne politike i bezbjednosnog establišmenta, i ti instinkti ga privlače više prema autokratima, nego tradicionalniim demokratskim saveznicima."
Nepovjerenje u multilateralne sporazume i institucije je treća uporna tema, ističe Guardian, i dodaje kako Trumpov šablon za sklapanje poslova zapravo izgleda kao dva moćna čovjeka koji se suočavaju za stolom, te da ga okrugli stolovi sa raznim glasovima frustriraju, prisiljavajući ga da sluša manje moćne strance različitih stanovišta.
Guardian je, analizirajući rad Donalda Trumpa u protekle dvije godine, pisao i o odnosu američkog predsjednika prema pitanju očuvanja životne sredine i problema globalnog zagrijavanja, podsjećajući kako je u oktobru prošle godine, značajan izvještaj UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama upozorio da je preostalo još samo desetak godina kako bi se spriječili poremećaji globalnih temperatura iznad tačke u kojoj suše, poplave, ekstremne vrućine i siromaštvo postaju mnogo gori.
"Kao odgovor, Trump je rekao da 'ne vjeruje u to', tvrdeći da ima 'prirodni instinkt za nauku' jer je njegov ujak John Trump bio profesor inženjerstva na Tehnološkom institutu u Masačusetsu, te da se klima 'vraća naprijed-nazad, nazad i naprijed'."
