Istraživanje o ranjivosti i otpornosti na nasilni ekstremizam u Bosni i Hercegovini (BiH), Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Kosovu, sprovela je fondacija Berghof, u saradnji sa lokalnim partnerima. Autori su odlučili da fokus ne bude na nacionalnom nivou, nego na zajednicama.
„Strani borci ili radikalizovani individualci dolaze iz tih zajednica, tako da smo željeli da vidimo šta se dešava u zajednicama. Posmatrali smo koji su pokretači nasilnog ekstremizma“, rekla je Engjellushe Morina iz Fondacije Berghof prilikom predstavljanja izvještaja u Washingtonu.
Istraživanje je pokazalo da postoje sličnosti sa ključnim uzrocima za pojavu nasilnog ekstremizma u drugim dijelovima svijeta, ali za Zapadni Balkan su specifični: neuspjeh u stvaranju osjećaja pripadnosti državi, snažan osjećaj nepravde među građanima i nedostatak razvoja kritičkog razmišljanja. U značajnoj mjeri je riječ o neizgrađenim društvima sa nerazvijenim ekonomijama.
„Sve četiri države su države u tranziciji već jako dugo vremena, sa slabim ekonomskim rezultatima, lošim upravljanjem, administrativnom nefunkcionalnošću“, rekla je Morina. „Postoji stvarni ili percipirani osjećaj neuspjelog građenja države, postoje problemi sa etničkim i nacionalnim tenzijama – i neriješeni problem sa identitetom. Tu je etnonacionalizam, politička radikalizacija - vidjeli smo dosta toga u proteklom periodu u Albaniji, Srbiji, na Kosovu. I postoji problem ideološkog ekstremizma.“
Procjene govore da je u Irak i Siriju otišlo da ratuje više od 900 odraslih osoba, od čega više od 230 iz BiH. To samo po sebi nije veliki broj, ali je značajan u kontekstu ukupnog broja stanovnika – jer procenat onih koji su otišli je veći nego u mnogim evropskim državama.
Istraživanje za BiH je rađeno u Zeničko-dobojskom i Sarajevskom Kantonu – kao zajednicama u kojima postoji uticaj nasilnog ekstremizma; te Bosansko-podrinjskom Kantonu, koji nije pogođen ovim problemom. Ti kantoni su izabrani na osnovu pokazatelja poput broja boraca na stranim ratištima i broja paradžemata izvan kontrole Islamske zajednice.
Istraživači su u BiH organizovali 11 fokus grupa, napravili 44 intervjua i obavili konsultacije sa 68 osoba. Takođe su analizirali 22 sudska slučaja u vezi stranih boraca, kao i Facebook i web stranice.
Prema istraživanju, veliku ulogu u pojavi nasilnog ekstremizma i u razvoju ideologije koja ga ojačava imao je ratni i postratni period. Tokom rata na području Zeničko-dobojskog kantona djelovala je El-Mujahid jedinica, što je kasnije uticalo na razvoj i širenje selefijskog pokreta.
Jedan od autora istraživanja za BiH, Sead Turčalo, koji se uključio na prezentaciju izvještaja, rekao je da je problem što se pitanju nasilnog ekstremizma ne pristupa sveobuhvatno nego je prepušteno Ministarstvu sigurnosti na državnom nivou, te entitetskim policijama.
Skender Perteshi, iz Centra za sigurnosne studije Kosovo, rekao je da postoji niz faktora koji su u regionu uticali na radikalizaciju pojedinaca i zajednica.
„Imamo jako slabe institucije u regionu. Nema vladavine prava. Nema funkcionalnih državnih vlasti. I veoma je malo povjerenja građana prema državnim i religijskim autoritetima u regionu“, rekao je Perteshi. „Kad nema vladavine prava, pojavljuje se prostor za druge aktere da utiču na zajednice i da šire različite ideologije.“
