Linkovi

Militanti IDIL-a vraćaju se kući, kako će ih prihvatiti BiH i Kosovo?


U kamionu su ljudi identifikovani kao članovi Islamske države koji su se predali Sirijskim demokratskim snagama (SDF), 20. februar 2019.

Zemlje Zapada pokušavaju donijeti odluku što učiniti sa stotinama boraca IDIL-a te civila koji su zarobljeni ili su se predali u Siriji i Iraku.

Prije nekoliko godina militanti "Islamske države" (IDIL) držali su teritorij od sirijskog Alepa na istoku do iračkoga grada Mosula na zapadu na kojem je živjelo nekoliko miliona stanovnika i veličine Velike Britanije.

U prijestolnicama zemalja Zapada ovih dana pokušavaju se donijeti odluke što sa stotinama boraca IDIL-a te civila - žena i djece koji su zarobljeni ili su se predali u Siriji i Iraku.

​Američki predsjednik Donald Trump pozvao je evropske države da od kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF), koje podržava SAD, preuzmu nekoliko stotina tih stranih boraca i civila.

Kurdi navode da ih neće tek tako osloboditi, ali i da bi se "moglo dogoditi da pobjegnu".

Posebno je pitanje što će se dogoditi s njima ako svoju vojsku na kurdske snage u Siriji pošalje Turska, koja ih smatra terorističkom organizacijom.

Ankara želi uspostaviti 30-ak kilometara širok "sigurnosni koridor" duž svoje granice, ali unutar sirijskog teritorija i ponegdje je već rasporedila svoju vojsku, a upravo na tom koridoru nalaze se i zatvori u kojima su zarobljeni militanti IDIL-a.

Kurdi kažu da se u njihovim zatvorima ili kampovima nalazi oko 800 stranih boraca, oko 700 žena i oko 1.500 njihove djece, a novi samo pristižu.

Ove zatvore su neki komentatori prozvali i "novim Guantanamom", aludirajući na američki zatvor na Kubi u kojem su poslije terorističkih napada 11. septembra 2001. i NATO intervencije u Afganistanu i kasnije u Iraku bile smještene stotine osumnjičenih za terorizam, od kojih većini nikad nije suđeno. Njih nije nijedna zemlja, uključujući ni njihove, nije željela olako primiti.

Zemlje Zapada pravdale su se do sad da je dodatna komplikacija to što njihovi diplomati ne mogu djelovati na teritoriji koji drži kurdski SDF, budući da on nije međunarodno priznat. Uz to, većina zemalja Zapada zatvorila je i svoja diplomatska predstavništva u Damasku budući da ne priznaju ni Bašara al-Asada kao sirijskog predsjednika. Zbog toga traže više vremena od SAD-a, čijih je oko 2.000 vojnika u tom području, a koje je predsjednik Trump najavio uskoro povući.

Bosanska djeca u Siriji u kampu Roj, decembar 2018.
Bosanska djeca u Siriji u kampu Roj, decembar 2018.

Teško do zajedničkog rješenja

Bilo kako bilo, kurdske vlasti odavno pozivaju zemlje Europe da preuzmu svoje državljane, ali su one to ignorirale sve do trenutka kad je to u svom stilu, preko Twittera, uradio i američki predsjednik. Fenar Kyet, glasnogovornik sirijskih Kurda, poručio je zemljama Europe da su “spremni sutra prevesti žene i djecu porijeklom iz Europe do granice s Turskom”, kako ga je citirao nizozemski list Trouw.

Što se tiče Evropske unije (EU), šefovi diplomacija su prethodnih dana pokušavali doći do prijedloga nekog zajedničkog rješenja, no ono bi moglo doživjeti sudbinu slično sporazumu o raspodjeli izbjeglica i migranata koji nije nikad u potpunosti zaživio.

Mađarska se, između ostalih, oštro protivi povratku stranih boraca i njihovih žena i djece, britanske vlasti razmišljaju o oduzimanju državljanstva takvim osobama, njemačke vlasti nisu izričito protiv, ali su za povratak "uz određene uvjete", u Belgiji je sud morao narediti vlastima da mora raditi na povratku žena i djece koja su belgijski državljani koje su se žalile na tu odluku.

Iz Francuske, Nizozemske, Švicarske i nekih drugih zemalja stižu mišljenja da bi se "stranim" borcima koji su počinili ratne i druge zločine trebalo suditi tamo gdje su ih i počinili – u Siriji i Iraku gdje su deseci uhapšenih IDIL-ovaca već "po kratkom postupku" osuđeni i na smrtne kazne vješanjem.

U istočnoj Siriji IDIL drži samo još Baguz, selo površine nekoliko kvadratnih kilometara, iz kojeg se svakodnevno evakuira na desetke civila. Kako izvještavaju reporteri iz okolice Baguza, koji su okružile kurdske Sirijske demokratske snage, svakodnevno se Kurdima predaju deseci žena i djece, a među njima i brojni strani državljani, a koje mahom kažu da nemaju veze s IDIL-om i da su im muževi bili biznismeni, dok rijetki muškarci koji se predaju skoro po pravilu tvrde da su "bili kuhari, a ne borci".

Prema podacima Europske policijske agencije Europol, oko 5.000 Europljana – najviše iz Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Belgije – otišlo se boriti Siriji i Iraku, a vratilo se oko 1.500.

Prema podacima nadležnih službi, iz Bosne i Hercegovine je u rat u Siriji i Iraku otišlo oko 260 ljudi, od čega oko 180 muškaraca, a ostalo su žene i djeca.

Poginulo je oko 70 državljana BiH, a vratilo se između 50 i 60, od čega u BiH oko 40 i većina ih je ili procesuirana ili čekaju suđenja, dok ostali imaju dvojna državljanstva, uglavnom austrijsko ili njemačko, i oni su se vratili u druge zemlje.

Dodatni problem je što je Bosna i Hercegovina u procesu formiranja zakonodavnih i izvršnih vlasti, mjesecima nakon izbora održanih 7. oktobra 2018., te je nejasno hoće li se (politički) stav ove zemlje prema svojim državljanima koji su eventualno u zatvorima ili kampovima u Siriji ili Iraku promijeniti. Do sad je na adrese nadležnih ministarstava vanjskih poslova, sigurnosti i pravosuđa iz Sirije stiglo deset imena, ali je samo za dva utvrđeno da su državljani BiH.

Arhiv - Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH
Arhiv - Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH

"Takve osobe će po povratku u zemlju morati snositi zakonske posljedice za svoje postupke. Ne može se dopustiti da u BiH dolazi ko god to poželi, ali je jasno da zemlja svoje državljane mora da prihvati. Ne možemo mi biti rezervna opcija kome god padne na pamet da dođe u BiH", kazao je na ovu temu 19. februara 2019. ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.

​Naime, prema Ustavu BiH i važećim zakonima, BiH je obvezna primiti svakog svog državljanina, uključujući i one koji su u inozemstvu počinili kaznena djela pa i sudjelovali u terorističkim aktivnostima.

Najsvježiji primjer je iz oktobra 2019. kad su njemačke vlasti deportirale u BiH Izudina Jakupovića (29). Jakupović je rođen u Tuzli, a studirao je na katarskom univerzitetu El Azhar. Godinama je živio u Njemačkoj gdje je kao "daija" (islamski misionar, propovjednik) sakupljao donacije u džamijama "za narod Sirije". Međutim, osuđen je jer je sakupljao i slao novac te nabavljao određena vozila koja su isporučena terorističkoj skupini "Junud el Sham" (Vojnici Sirije).

Jakupovića su u BiH, po dogovoru s kolegama iz Njemačke, dočekali istražitelji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i obavili informativni razgovor s njim, nakon čega je pušten, jer u BiH, kako je priopćeno iz SIPA-e, ne postoji pravna osnova za njegovo zadržavanje.

Zbog sumnje da je od jula 2013. bio pripadnik terorističkih organizacija Al Nusra Front i Islamska država (IS), na sarajevskom aerodromu je 22. novembra 2018. uhapšen Munib Ahmetspahić zvani Ebu Davud.

Munib Ahmetspahić u sudnici Suda BiH
Munib Ahmetspahić u sudnici Suda BiH

Sigurnosne agencije iz BiH su ovog 24-godišnjaka rođenog u Zenici, između ostalog, opisale kao poznanika Mevlida Jašarevića. Jašarević je 2013. godine pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora za teroristički napad na zgradu američke ambasade u Sarajevu koji je izveo 28. oktobra 2011.

Munibu Ahmetspahiću je potvrđena optužnica na Sudu BiH. Munib je prvo s bratom Mevludinom zvanim Davud Abdul Sadik sa sarajevskog aerodroma za Istanbul otputovao u maju 2013. godine, ali su se vratili desetak dana kasnije. Munib je, prema optužnici, mjesec dana kasnije ponovno otputovao za Istanbul s Jasminom Jašarevićem (31) i Adnanom Ćatićem (30). Borio se, navodi se u optužnici, u jedinici Bejtul u sirijskom gradu Haritan. Njegov brat Mevludin, prema dostupnim podacima, poginuo je u zračnom udaru savezničkih snaga kod grada Kobane u sirijskoj pokrajini Alep.

Jasmin Jašarević je pred Sudom BiH osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvorske kazne koju je počeo služiti krajem juna 2017., u predmetu u kojem su osuđeni i Enes Mešić na tri, Adem Karamuja na dvije, Mirza Kapić na godinu i deset mjeseci, Salko Imamović na godinu i četiri mjeseca, Ibro Delić na godinu i 10 mjeseci, a Samir Hadžalić na godinu zatvora.

U BiH je zabilježen i slučaj izručenja osobe osumnjičene za terorizam. Vlasti BiH uhapsile su u naselju Grbavica u centru Sarajeva u julu 2018. Mirsada Kandića (1981.), američkog i kosovskog državljanina čiji roditelji su porijeklom iz Crne Gore.

Krajem oktobra 2018. vlasti BiH su ga izručile u SAD gdje je pred sudom u New Yorku optužen po pet točaka optužnice. Za njega je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić kazao da je bio "jedan od najtraženijih terorista na svijetu” te “na neki način šef obavještajne službe 'Islamske države'".

Inače, za odlaske na strana ratišta i priključivanje formacijama tzv. Islamske države ili drugih terorističkih organizacija do sad su osuđene 23 osobe na ukupno oko 50 godina zatvora. U prosjeku su izricane kazne do dvije godine zatvora, a najveća je izrečena Huseinu Bosniću zvanom Bilal koji je u junu 2016. pravosnažno osuđen na sedam godina zatvora.

Za kaznena djela terorizma kao i kaznena djela povezana sa terorizmom i terorističkim aktivnostima, kao što su odlasci državljana BiH na strana ratišta, do maja 2018. su optužene ili osuđene 42 osobe, a samo četiri su oslobođene od čega niti jedna za odlazak na strana ratišta.

Za kaznena djela terorizma izrečene su pravosnažne kazne u trajanju od ukupno oko 150 godina zatvora, a najveća kazna izrečena je Harisu Čauševiću zvanom Oks za bombaški napad na policijsku stanicu u Bugojnu 2010. godine u kojem je poginuo policajac Tarik Ljubuškić, a ranjeno još nekoliko policijskih službenika, u trajanju od 35 godina zatvora.

To je ujedno i najveća kazna za terorizam u BiH i regiji Zapadnog Balkana. U istom predmetu je Adnan Haračić osuđen na 14 godina zatvora. Trećeoptuženi Naser Palislamović je oslobođen po ovom, ali je u drugom predmetu osuđen za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materijala.

Što se tiče Kosova, oko 400 osoba priključilo se tzv. Islamskoj državi u Siriji i Iraku. Od tog broja 255 su muškarci, a ostali su žene i djeca.

Na osnovu zvaničnih podataka, oko 40 djece je rođeno u Siriji ili Iraku, kojima je najmanje jedan roditelj porijeklom s Kosova. Na Kosovo se vratilo 135 osoba. Vjeruje se da je na ratištu ubijeno oko 70 Kosovara, a tamo se još uvijek nalazi oko 190 osoba.

Hiljade stranih boraca, žena i djece

Što se tiče europskih zemalja, britanske službe procjenjuju da je oko 900 osoba otišlo iz Ujedinjenog Kraljevstva u Siriji, oko petine je poginulo, oko polovice se vratilo dok je njih oko 360 i dalje u toj regiji.

Jedno od "rješenja" pitanja stranih boraca dolazi posljednjih dana upravo iz Ujedinjenog Kraljevstva gdje je pokrenut postupak oduzimanja državljanstva Shamimi Begum (19), koja je kao maloljetnica s još dvije prijateljice čija je sudbina nepoznata otputovala u Siriju.

U obrazloženju prijedloga za oduzimanje britanskog državljanstva se navodi da je Begum po majci porijeklom iz Bangladeša i da prema tome ima (pravo na) državljanstvo i te države ili, u prijevodu, da oduzimanjem britanskog državljanstva Begum neće postati apatrid (osoba bez državljanstva) – te se time neće narušiti njezina ljudska prava, ali ni prava njenog tek rođenog sina kojeg je dobila u braku sa IDIL-ovcem. Ona sama u izjavama za medije nije pokazala žaljenje što je otišla iz Britanije u IDIL. Štoviše, naglasila je kako je viđala “odrezane glave neprijatelja islama u smeću” i da je to nije nimalo uznemiravalo.

"Nećemo nimalo oklijevati kad se nađemo u situaciji da možemo spriječiti povratak u Britaniju bio koga tko je podržavao terorističke organizacije u inozemstvu", naglasio je britanski ministar unutarnjih poslova Sajid Javid, kako ga je 19. februara 2019. citirala novinska agencija Reuters, što govori o smjeru u kojem bi britanska vlada mogla ići.

Belgijske službe procjenjuju da su 442 njihova državljanina otišla u Siriji ili Irak, da se vratilo njih 130, a da su 142 poginula. Prema podacima cerntra OCAD/OCAM, šest muškaraca, 17 žena i 32 djece su u zatvorima ili kampovima u Siriji, dok su dva muškarca u zatvorima u Iraku.

Žene i djeca bježe iz posljednjeg uporišta Islamske države u istočnom dijelu Sirije
Žene i djeca bježe iz posljednjeg uporišta Islamske države u istočnom dijelu Sirije

O raspoloženju belgijskih vlasti za povratak svojih državljana iz Sirije i Iraka govori i činjenica da je sud sredinom decembra 2018. naredio vlastima da moraju vratiti Tatjanu Villandt (26) i Bušru Abu Alal (25) iz kampa Al Hol u Siriji zajedno s njihovih ukupno šestero djece koje su dobile s militantima. Belgijske vlasti su uložile žalbu na tu presudu. Obje su ranije u odsustvu osuđene na po pet godina zatvora zbog pripadnosti IDIL-u.

Danske službe su objavile da je najmanje 150 njihovih državljana otputovalo u Siriju ili Irak od ljeta 2012. Prema podacima iz januara 2018. godine, oko trećine se vratilo u Dansku, a za četvrtinu se pretpostavlja da su poginuli. Otprilike jedna četvrtina od tih 150 ljudi je i dalje u zoni sukoba, a ostali su u trećim zemljama.

Danske vlasti, koju čine konzervativci i desničari, planiraju jedan otok na sjeveru države pretvoriti u mjesto na kojem će smjestiti povratnike iz Sirije ili Iraka, zajedno s migrantima kojima su odbijeni zahtjevi za azil, a koje ne mogu deportirati natrag u njihove zemlje kao i one imigrante čiji se zahtjevi razmatraju, a koji počine neko kazneno djelo.

Prema podacima Međunarodnog centra za proučavanje radikalizma i političkog nasilja, između 800 i 1.500 francuskih državljana se pridružilo IDIL-u. Francuske vlasti procjenjuju da ih je oko 300 poginulo i isto toliko se vratilo u Francusku.

Francuske službe su saopćile da je u kurdskim zatvorima i kampovima oko 150 francuskih državljana, ali i da se oko stotinu Francuza i dalje bori na strani IDIL-a u malim enklavama, uglavnom pustinjskim.

Za oko 150 Francuza se pretpostavlja da se nalaze u Idlibu, pokrajini u kojoj neke dijelove drži preostala opozicija Bašaru al-Asadu, a neke dijelove militantne skupine poput IDIL-a i Nusra Fronta.

Francuska zvanična politika je do sad kategorično odbijala primiti natrag borce i njihove žene, a francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian o njima je govorio kao "neprijateljima nacije koji se trebaju suočiti s pravdom ili u Siriji ili Iraku". Pariz je do sad pokušavao vratiti u zemlju samo maloljetnike i to analizirajući pojedinačno svaki slučaj.

"Imamo novi geopolitički kontekst, s ovim američkim povlačenjem. Za sad, ne mijenjamo našu politiku. I dalje ćemo raditi na eventualnom povratku naših državljana analizirajući pojedinačno svaki slučaj", kazala je za France 2 televiziju 18. februara 2018. Nicole Belloubet, francuska ministrica pravosuđa.

Prema podacima njemačkih vlasti, oko 1.050 njemačkih državljana je otputovalo u Siriju i Irak, a trećina se vratila. Pretpostavlja se da je trenutno u tim zemljama oko 270 žena i djece iz Njemačke. Oko 75 posto djece je mlađe od tri godine i rođena su u zonama sukoba.

Prema podacima njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova, nekoliko desetaka njemačkih državljana nalazi se u kurdskim zatvorima u sjevernoj Siriji. Deutsche Welle je došao do podataka da je oko 40 njemačkih državljana koji su se borili u redovima IDIL-a sad u kurdskim zatvorima, a da su njemačke vlasti za njih 18 ranije raspisale tjeralice.

"Njemačka će primiti natrag strane borce 'Islamske države' i njihove obitelji ako uspiju dokazati svoje identitete i ako ne predstavljaju ozbiljnu sigurnosnu prijetnju. Zbog sigurnosti naše zemlje njemačka Vlada mora postaviti jasne uvjete za povratak bivših boraca IDIL-a koji imaju njemačko državljanstvo. Njemačke vlasti također trebaju razmotriti svaki pojedinačni slučaj prije nego što se bilo tko ukrca na avion za Njemačku kako bismo otkrili da li su bivši borci traženi u drugoj zemlji. Nisam previše zainteresiran za repatrijaciju stranih boraca ukoliko su osumnjičeni za ozbiljna kaznena djela. Također, žene i djeca boraca neće primiti 'bjanko čekove'", naglasio je za Süddeutsche Zeitung njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer koji je i čelnik Kršćansko-demokratske unije (CSU).

Joachim Herrmann, bavarski ministar policije i Seehoferov stranački kolega, kazao je za list Passauer Neuen Presse da "oni koji se vrate u Njemačku, a kojima se ne mogu dokazati nikakva kaznena djela moraju biti pod stalnom policijskom prismotrom".

Thomas Strobl, ministar policije u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg, kazao je za tabloid Bild da se "svima koji su služili u stranim vojskama mora oduzeti državljanstvo, a to posebno vrijedi za njemačke militante".

Prema podacima nizozemske obavještajne službe AIVD, oko 315 nizozemskih državljana je otišlo u Siriju ili Irak s namjerom da se pridruže militantima, od čega su trećina žene. Neimenovani izvor je kazao za novinsku agenciju Reuters da je oko 175 djece s pravom na nizozemsko državljanstvo u zonama sukoba. Tamošnju vladu čine četiri stranke i svaka o tome ima drukčije mišljenje.

Premijer Mark Rutte iz liberalnog VVD-a prvo se nije želio izravno izjasniti o eventualnom povratku nizozemskih državljana da bi kasnije kazao da "ne želi izlagati Nizozemce opasnosti" dok je član njegove stranke i ministar vanjskih poslova Stef Blok na sastanku šefova diplomacije zemalja članica EU-a kazao da "neće primati nazad borce IDIL-a", ali i da "suđenje u Iraku nije opcija ako im tamo prijeti smrtna kazna".

Rob Jetten, čelnik progresivne stranke D66 smatra da bi "Nizozemska o tome trebala postići dogovor s drugim zemljama".

Lider CDA Sybrand van Haersma Buma je kazao da "nikad neće podržati povratak pripadnika IDIL-a".

Gert-Jan Segers, čelnik Kršćanske unije, ocijenio je da bi povratak Nizozemaca koji su se borili u Siriji i Iraku "bio veliki rizik".

Prema godišnjem izvještaju švicarske obavještajne službe iz 2018. godine, identificirane su 93 osobe koje su otputovale u ratne zone, od čega 79 u Siriju ili Irak. Deseci su poginuli, a 16 se vratilo u zemlju.

Karin Keller-Sutter, švicarska ministrica pravosuđa, kazala je za tamošnji javni servis RTS da im je "prioritet sigurnost švicarske populacije".

"Smijemo li ugrožavati Švicarce repatrijacijom osoba koje su svojom slobodnom voljom otišle boriti se u ratu u Siriji i Iraku? Sakupljanje dokaza je dovoljno teško i na mjestu događaja, pa zamislite da švicarski sudovi odjednom moraju suditi za nešto što se desilo u Siriji. Je li im moguće suditi tamo? To je ono što ja preferiram", naglasila je Keller-Sutter.

Vaše mišljenje:

Prikažite komentare

XS
SM
MD
LG