Linkovi

Da li je Ukrajina pokrenula geopolitičko buđenje u Evropi?


Ukraine's national flag, topped with a trident symbol, flutters above the capital with the Motherland Monument on the right, in Kyiv, Feb. 13, 2022.
Ukraine's national flag, topped with a trident symbol, flutters above the capital with the Motherland Monument on the right, in Kyiv, Feb. 13, 2022.

Zapadni mediji željni su objasniti u sveobuhvatnom geopolitičkom smislu zašto je Ukrajina važna - vjerojatno se plašeći da bi čitatelji i publika mogli pomisliti da sudbina daleke zemlje na rubu Europe za njih nema značaja.

Ali oni možda "propovijedaju već obraćenima", prema anketi Europskog vijeća za vanjske odnose. Istraživanje objavljeno prošle sedmice pokazalo je da Evropljani možda doživljavaju "geopolitičko buđenje", tvrde analitičari paneuropskog think tanka.

Europljani su izrazito ujedinjeni oko tri ključne ideje.

Ispitanici su identificirali rusku prijetnju kao problem ne samo za Ukrajinu već i za sigurnost cijelog kontinenta; oni se boje da Rusija doista planira invaziju na Ukrajinu, unatoč poricanjima Kremlja i ismijavanju tjeskobe Zapada; i žele da NATO i Europska unija odgovore na krizu.

Ipak, ostaju manje jedinstveni oko toga koju bi cijenu njihove zemlje trebale platiti za odbranu Ukrajine ili kakve su žrtve spremne trpjeti, uz primjetnu podjelu istok-zapad. Čini se da su Poljaci, Rumuni i Šveđani spremniji od zapadnih kolega da se žrtvuju, iako je u cjelini studija pokazala da su Evropljani spremni na mogući priliv velikog broja ratnih izbjeglica, mnogo veće troškove energije, rusku gospodarsku odmazdu za zapadne sankcije i razorne cyber-napade vođene iz Kremlja.

Istraživanje je provedeno u Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Rumuniji i Švedskoj – koje zajedno čine gotovo dvije trećine stanovništva EU-a. Više od polovice ispitanika slaže se da Rusija predstavlja prijetnju Evropi u cjelini.

Priznavanje Ukrajine

Ivan Krastev i Mark Leonard, analitičari ECFR-a, kažu da postoji "iznenađujući konsenzus" među europskim biračima, koji bi "još jednu rusku invaziju na Ukrajinu vidjeli kao napad ne samo na susjednu zemlju, već i na sam evropski sigurnosni poredak".

To bi moglo iznenaditi ruskog čelnika Vladimira Putina, dodaju. Doista, moglo bi. Ruski čelnik dugo je gurao narativ da je Ukrajina dio Rusije. Slavno je izjavio tadašnjem SAD-u Predsjedniku George W. Bushu 2008.: “Moraš razumjeti, George, da Ukrajina nije čak ni država.”

Godine 2014., nakon što je aneksirao Krim i koristio naoružane opunomoćenike, kasnije podržane od ruske vojske, za zauzimanje dijela ukrajinske regije Donbas, Putin je rekao: “Rusi i Ukrajinci su jedan narod. Kijev je majka ruskih gradova.”

Prošle godine napisao je sporni traktat od 5000 riječi pod naslovom "O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca", tvrdeći da Ukrajina može biti suverena samo u partnerstvu s Rusijom, i naslikao je sliku zapadne zavjere za podrivanje slavenskog jedinstva. Mnogi autoritativni historičari odbacili su Putinovu lekciju povijesti kao ekscentričnu i vježbu u stvaranju mitova, onu koja je pojednostavila mnogo složeniju, turbulentniju i izmučeniju ukrajinsku priču.

Ukrainians rally against a potential Russian invasion of Ukraine, in central Kyiv, Feb. 12, 2022.
Ukrainians rally against a potential Russian invasion of Ukraine, in central Kyiv, Feb. 12, 2022.

No, anketa ECFR-a naglašava kako Evropljani Ukrajinu identificiraju kao punopravnu državu, što je daleko od prezirnijih stavova Zapada iz prošlosti.

Godine 1991., otac Georgea W. Busha, u govoru koji je nazvan "Chiken Kijev", pozvao je Ukrajince da ne proglašavaju neovisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza, već da ostanu ujedinjeni s Rusijom.

Šest godina nakon neovisnosti, mnogi inače dobro informirani zapadnjaci ili su u potpunosti propustili registrirati da imaju državu koja se zove Ukrajina kao susjeda ili su maglovito čuli za nju, ali nemaju pojma gdje se nalazi”, požalila se britanska spisateljica Anna Reid u svojoj izjavi knjiga “Borderland: Putovanje kroz povijest Ukrajine”.

Dramatična ukrajinska pobuna na Majdanu 2014., poznata i kao Revolucija dostojanstva, to je promijenila, privlačeći pozornost i maštu Evropljana i stavljajući zemlju na kartu. Trgovinski i kulturni kontakti dramatično su se povećali nakon pobune na Majdanu; od 2017. Ukrajinci nisu trebali osigurati vize za posjet Schengenskoj zoni EU-a, a deseci hiljada ukrajinskih mladih godišnje biraju studiranje u EU.

A ukrajinski napori u izgradnji države i nacije od svrgavanja Putinovog saveznika Viktora Janukoviča 2014. također su zabilježeni, kao što sugerira anketa ECFR-a, razumijevanje na cijelom kontinentu zašto suverenitet i opstanak Ukrajine znače puno za druge liberalne demokratije, posebno u blizini susjeda kao što su Poljska i baltičke države.

Tampon država

Za Poljsku, koja je dom za oko milion Ukrajinaca, uglavnom ekonomskih migranata, Ukrajina je važna kao tampon država koja, dok opstane, drži Rusiju dalje za još gotovo 1000 kilometara. Poljska je bila prva zemlja koja je priznala Ukrajinu nakon referenduma o neovisnosti 1991. godine. Poljaci, kao i njihovi kolege u baltičkim državama, strahuju od revanšističke Rusije s obrazloženjem da će, ako se pređe jedna granica, preći i druge.

Važnost Ukrajine za Poljsku naglasio je premijer te zemlje Mateusz Morawiecki, bivši povjesničar.

"Evropa je na rubu rata", upozorio je u subotu. Vojni sukob više nije nevjerovatan scenarij. To je prava opcija. Za mnoge generacije mladih Poljaka i Evropljana, ovo je najbliže što će doći do takvog scenarija.

Zapad je godinama vjerovao da će dvadeset i prvo stoljeće biti bez oružanog sukoba. Nedavna iskustva, međutim, pružaju dovoljno dokaza da ruska agresija nije iluzija, već znak da se otvara novo poglavlje u povijesti Zapada.”

XS
SM
MD
LG