Predsjednik Barack Obama namjerava završiti s povlačenjem 33 tisuće američkih vojnika iz Afganistana do rujna 2012. godine. Međutim, prema njegovom planu, oko 68 tisuća vojnika – više od dvostruko od broja kad je predsjednik stupio na dužnost – ostat će tamo do 2014. godine. Ovo povlačenje vojnika ponovno rasplamsalo stratešku debatu u Sjedinjenim Državama o američkoj politici prema Afganistanu i Pakistanu.
Nakon što je američki predsjednik objavio povlačenje 33 tisuće vojnika, senator Bob Casey, predsjedatelj senatskog Pododbora za vanjske poslove koji se bavi južnom Azijom, izdao je priopćenje u kojem se kaže da bi se Sjedinjene Države trebale preusmjeriti od strategije borbe protiv pobunjenika prema sve većoj koncentraciji na borbu protiv terorizma.
Oštra rasprava na temu borbe protiv pobune i borbe protiv terorizma vodila se u političkom krugu predsjednika Obama 2009. godine kad se osmišljala strategija za Afganistan. Neki savjetnici, konkretno oni iz vojnih krugova, zalagali su se za borbu protiv pobunjenika, pristup koji je tražio veliki broj vojnika s paralelnim naglaskom na obnovi takozvanog "zadobivanja srca i uma" Afganistanaca.
Drugi, koje predvodi dopredsjednik Joe Biden, tražili su jedan uži protuteroristički program u kojem bi se koristio ograničeni broj pripadnika posebnih jedinica koji bi bili koncentrirani na napade na al-Qaidu i njene saveznike, uključujući i talibane, a koji bi bio manje usmjeren na izgradnju države. Predsjednik Obama je naposljetku prihvatio borbu protiv pobune i poslao dodatne postrojbe.
Michael O' Hanlon viši je znanstveni suradnik pri Instituciji Brookings, ovdje u Washingtonu. On kaže da bi sad preveliko udaljavanje od borbe protiv pobune bio neizvjestan potez. "Mislim da koncepcija primarne borbe protiv terorizma ne funkcionira. Možemo li promijeniti omjer konvencionalnih i posebnih snaga? Ili možemo li se nadati da ćemo se protuterorizmom baviti u budućnosti kako će Afganistanci stjecati kapacitete da prikupljaju obavještajne podatke i štite stanovništvo? Da. Međutim, tempo toga vrlo je bitan i mora biti dio vrlo oprezno smišljenog plana. Ono što je predsjednik u biti učinio jest da je praktički odbacio postojeći plan u nadi da će zapovjednici izraditi novi koji korespondira s ovim puno bržim povlačenjem. Želim mu svako dobro – svima im želim dobro – ali to će biti riskantno".
Stephan Biddle, iz Vijeća za vanjsku politiku, kaže da je primarni rizik za Sjedinjene Države to što bi prenaglo povlačenje moglo dovesti do pada afganistanske vlade, a to bi moglo dovesti do nestabilnosti uzduž afganistansko-pakistanske granice i povećati opasnost da bi pakistanska nuklearna oružja mogla pasti u ruke terorista. "Pitanje je bi li povratak Afganistana na anarhiju iz devedesetih godina, do koje bi najvjerojatnije došlo, imao posljedice koje bi nam mogle naštetiti u budućnosti - ili tako što bi al-Qaida ponovno uspostavila baze u Afganistanu – što zapravo mislim da je opasnost s manjim posljedicama – ili tako što bi kaos na pakistanskoj zapadnoj granici destabilizirao Pakistan".
Dužnosnici kažu da će preostalih 68 tisuća vojnika, zajedno s snagama međunarodne koalicije, održavati vojni pritisak na talibane dok će nastaviti s obukom afganistanske vojske i policije kako bi mogli preuzeti održavanje sigurnosti u zemlji do 2014. godine. Paralelno uz vojne operacije, poduzimaju se i koraci prema političkom rješenju.
Predsjednik Obama kaže da će podržati bilo kakvu mirovnu inicijativu, ali nju bi morala predvoditi afganistanska vlada. "Dok ojačavamo afganistansku vladu i snage sigurnosti, Amerika će se pridružiti inicijativama za pomirenje afganistanskog naroda, uključujući i talibane. Naš stav o tim razgovorima je jasan: njih mora predvoditi afganistanska vlada, a oni koji žele biti dio mirnog Afganistana moraju se odvojiti od al-Qaide, odustati od nasilja i poštovati afganistanski ustav".
Međutim bivši afganistanski veleposlanik u Washingtonu Said Jawad kaže da talibani neće pregovarati, ukoliko u postizanje sporazuma nisu uključene Sjedinjene Države. "Moje iskustvo mi govori da svaki put kad neki izaslanik ode do talibana ili talibani pošalju svoga na razgovore s afganistanskom vladom, prva stvar koju pitaju je 'zna li Amerika za ove razgovore'? I ako je odgovor ne, talibani nisu zainteresirani. Napuste razgovore. A razlog tomu je taj što oni znaju s kim se bore. Dakle, bude li pomirenja, oni žele da to učine sa stranom koja je u tome najangažiranija".
Državna tajnica Hillary Clinton nazvala je kontakte s talibanima 'poslom koji nije ugodan, ali je nužan'. Međutim, dužnosnici i analitičari kažu da je uvertira u vrlo preliminarnoj fazi. Veleposlanik Jawad opisuje to kao 'razgovore o razgovorima' i upozorava da ne treba imati nikakva preuranjena očekivanja o rezultatima takvih razgovora.
