Mnogi američki analitičari smatraju da će na budućnost NATO saveza u velikoj mjeri utjecati ishod misije u Afganistanu. Neuspjeh ovog angažmana mogao bi dovesti i do dramatičnog pada utjecaja ove organizacije – i to baš u trenutku kada se u Europi čuju sve snažniji glasovi da bi se trebala preispitati cjelokupna uloga pojedinih zemalja u savezu.
Sjedinjene su Države ljetos misiju u Afganistanu prepustile NATO savezu. Njegov zapovjednik, američki marinski general James Jones, nedavno je priznao da je misija u Afganistanu teža no što je očekivao.
Helle Dale, direktorica Centra za vanjsku politiku u washingtonskoj Zakladi Heritage, smatra da bi NATO-v neuspjeh u prvoj misiji izvan Europe mogao dovesti možda ne do raspada ali značajnog slabljenja ove organizacije: "Budućnost vjerojatno ne ovisi samo u uspjehu u Afganistanu, no očito je da je riječ o velikom izazovu. Amerika je u Irak pošla ne s NATO savezom, već s koalicijom zemalja koje su joj bile voljne pomoći. Mislim da će Washington i u buduće postupati na ovaj način. Šteta je što se zbog toga smanjuje relevantnost NATO saveza. No, s druge strane, očito je da i Europljani imaju vlastite sumnje u vezi s korisnošću NATO-a za njih. U Europi je očito da se američko čelništvo danas manje cijeni no u prošlosti, što se iskazuje i u NATO savezu."
Nedavno istraživanje Njemačkog Fonda Marshall pokazuje da u Europi opada podrška aktivnostima NATO saveza, dok u Americi ona rasta. No, s druge strane, u Sjedinjenim je Državama također zamjetna skepsa glede rada bilo koje međunarodne organizacije – od Ujedinjenih naroda pa do NATO-a – kada je u pitanju zaštita nacionalnih interesa, kaže John Glenn, znanstvenik koji radi u toj njemačkoj ne-vladinoj organizaciji sa sjedištem u Washingtonu.
Stephen Szabo, stručnjak za NATO savez koji predaje na Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu kaže da u Europi, pogozovo u zemljama koje su tek postale članice, često ne shvaćaju zbog čega je misija poput ove u Afganistanu uopće potrebna: "Države Istočne Europe ušle su u NATO očekujući da će on biti svojevrsni štit prema Rusiji. A sada, NATO odjednom poduzima misije izvan Europe, i tamošnja javnost, ali i političari, ne razumije zbog čega su te misije važne. Jedan je poljski političar nedavno izjavio da 'čak niti Rusi nisu od nas tražili da se idemo boriti u Afganistan, u sovjetsko doba, a to danas čini NATO savez.'"
U Zapadnoj je Europi, kaže Stephen Szabo, svijest o prioritetima NATO saveza znatno realističnija: "Tamo je politika prema Iranu oštrija, a i terorizam se shvaća ozbiljnije. U Europi počinju shvaćati da im je ipak potrebna vojna sila. Jer granice im se šire, a susjedstvo postaje ipak sve nestabilnije."
Neki američki analitičari upozoravaju da će se NATO morati transformirati iz euro-centrične u globalnu integraciju. Jer, ako NATO ostane prvenstveno euro-američka organizacija, konsenzus će u njoj biti nemoguć.
Robert Hunter, bivši američki ambasador u NATO savezu a danas znanstvenik u think tanku RAND Corporation, smatra da je summit NATO saveza u Rigi, koji se održava u studenom, dobra prilika da se rasprave ove alternative: "Po mom sudu, organizatori trebaju ponuditi nove ideje. Prvo na polju sigurnosti energetskih izvora. Drugo, zaštita od terorizma. I treće, jačanje veza s Europskom unijom, jer ima toliko zajedničkog posla, bilo to u Afganistanu, Iraku ili i drugim područjima."
Robert Hunter smatra da će se u Rigi potvrditi posvećenost NATO saveza misiji u Afganistanu, donijet će se odluka o usposatvi baza na Srednjem istoku a bit će i govora o globalnom partnerstvu sa zemljama poput Australije, Novog Zelanda, Japana i Sjeverne Koreje, koje već sudjeluju u anti-terorističkim aktivnostima NATO saveza.
