Izraelska vojna akcija protiv gerilaca Hezbollaha ušla je u četvrti tjedan. U trenutku kada broj civilnih žrtava raste, mnogi analitičari se pitaju neće li ekstremna islamistička organizacija Hezbollah izaći iz ovog sukoba jača no što je bila prije njegova početka. Dugoročnije posljedice krize u Libanonu analizira nekoliko američkih stručnjaka za ovu regiju, s kojima je razgovarala Aida Akl.
Kriza je počela 12. srpnja, kada su gerilci Hezbolle ušli u Izrael, ubili osam izraelskih vojnika a oteli dvojicu. Izrael je na ovaj upad odgovorio napadima na ciljeve u Libanonu.
Jordan, Egipat i Saudijska Arabija kritizirali su izraelski odgovor na napad Hezbollaha kao nesrazmjeran prijetnji koju ta organizacija predstavlja za Izrael. Islamističku organizaciju Hezbollah inače pomažu Iran i Sirija, a Sjedinjene Države, Izrael i Europska unija smatraju je terorističkom organizacijom. Međutim, zanimljivo je da su Egipat, Jordan i Saudijska Arabija na početku krize kritizirali i Hezbollah i Iran – što se ne događa baš često.
Paul Scham, stručnjak za regiju koji radi u washingtonskom Institutu za Srednji istok, tvrdi da arapske kritike na račun Hezbollaha – koji predstavlja libanonske šijite - ukazuju na dodatno produbljivanje podjela između sunita i šijita: "Zanimljivo je da su protivljenje Hezbollahu iskazali i Egipat i Jordan – što se moglo i očekivati – ali i Saudijska Arabija, što me je iznenadilo. Te arapske zemlje smatraju da islamistička ideologija Hezbollaha, a pogotovo Iran – predstavljaju prijetnju. To treba staviti u kontekst tradicionalnih tenzija između sunita i šijita te očite želje Irana da postane značajna regionalna sila, što se Arapima ne sviđa."
I drugi analitičari smatraju da Iran putem izraelsko-libanonskog sukoba želi učvrstiti svoj utjecaj u regiji. Aaron David Miller, bivši američki diplomat koji je svojedobno sudjelovao u srednjeistočnom mirovnom procesu, kaže da Washington jako brinu iranske ambicije u regiji: "Uvjeren sam da Sjedinjene Države ovu krizu ne smatraju nevažnom čarkom na granici Libanona i Izraela. Za Sjedinjene Države, a pogotovo za ovu administraciju, ovo što se događa predstavlja izravni izazov od strane Irana. Iran želi iskazati svoju moć u regiji koju nastanjuju većinom suniti. Iran sunitima želi poručiti da je važan čimbenik u regiji te da njegove regionalne podružnice – Hezbollah i Hamas – mogu itekako utjecati na tijek izraelsko-arapskog sukoba."
Međutim, neki analitičari upozoravaju da su korijeni arapsko-izraelskog sukoba politički te tvrde da Hezbollah nalazi podršku ne samo među šijitma već i drugim etničkim i vjerskim skupinama. Muhamed Abu-Nimr na Sveučilištu American ovdje u Washingtonu predaje kolegij Međunarodni mir i mirno rješavanje sukoba. On ukazuje da su se nakon izraelskog napada libanonske etničke i vjerske skupine počele približavati: "Libanonci iskazuju više nacionalnog jedinstva i solidarnosti, bez obzira jesu li suniti, šijiti, Druzi ili kršćani. Mislim da navodni sukob između sunita i šijita postoji više u glavama analitičara, koji ga nastoje proširiti. Na terenu ja taj sukob uopće ne vidim."
No, stručnjaci za Srednji istok ističu da se produbljuje razlika između vlada u sunitskim zemljama – poput Jordana, Egipta i Saudijske Arabije – koje su kritične prema Hezbollahu, te građanstva koje uvelike podržava Hezbollah i njegovu borbu protiv Izraela. Chris Toesing, direktor washingtonskog Projekta za Srednji istok, o tome kaže: "Neki će činjenicu da je saudijska vlada kritizirala Hezbollah protumačiti u kontekstu islamskih među-vjerskih tenzija, sukoba sunita i šijita. Međutim, po meni, važnije je uočiti činjenicu da je stanovništvo većine arapskih zemalja – bilo šijiti, suniti ili kršćani – sve više protiv tih režima. U javnosti je vrlo izražena osuda ne Hezbollaha već Izraela, odnosno Sjedinjenih Država za koje se smatra da dopuštaju Izraelu da čini to što čini."
Sjedinjene Države nastavljaju s diplomatskim naporima da se sukob okonča. Washington želi da se postigne održiv i stalan mir, kako bi na granicu Izraela i Libanona došle međunarodne mirovne snage. Većina srednjeistočnih država zalaže se pak za trenutačni prekid vatre. Egipatski veleposlanik u Sjedinjenim Državama Nabil Fahmi naglašava važnost američke uloge u regiji: "Sjedinjene Države imaju izrazito važnu ulogu. U Izraelu, Amerika ima ogroman utjecaj, kao i u nizu arapskih zemalja. Egipat želi da Washington bude angažiran, i to izravno. Javnost svih sukobljenih strana također želi da angažirana bude i međunarodna zajednica."
No, neki analitičari upozoravaju da na Srednjem istoku vlada dojam da je Amerika na strani Izraela. Zbog toga je – kažu oni – arapskim vladama teško podržati američke vanjskopolitičke inicijative, dok je Washingtonu teško pridobiti iskrene saveznike u arapskom svijetu.
U svakom slučaju, većina se analitičara slaže da će aktualna kriza produbiti nepovjerenje između Izraela i arapskog svijeta a da će već sada izraziti anti-Amerikanizam među muslimanima postati još jači. Arron Miller o tome kaže: "S američke točke gledišta, jedina izgledna opcija je da ćemo u ovoj krizi izgubiti. To se može izbjeći jedino ako Hezbollah doživi očit poraz. U ovom trenutku, sumnjam da postoje izgledi da se tako nešto dogodi. Inače, mislim da će ova kriza splasnuti u roku od jednog mjeseca. Počet će se s nekom vrstom procesa koji će raskrčiti teren u pograničnom području Libanona, tako da tamo mogu doći međunarodne snage. Hezbollah međutim neće biti razoružan. Izrael očito nije u stanju uništiti njegov cijeli raketni arsenal. Bit će to kraj krize. Ne idealan kraj, ali u svakom slučaju – kraj."
Neki stručnjaci smatraju da će Hezbollah nakon sukoba s izraelskom vojskom ipak biti oslabljen. Međutim, Muhamed Abu-Nimr upozorava da pokret poput Hezbolle ima danas masovnu podršku, za koju često nije važna vojna moć: "Za to već postoje znaci. Pitanje nije vojna slabost ili vojna moć. Pitanje je hoće li Hezbollah postati politički jači u Libanonu, u Siriji, u cijelom arapskom svijetu. Hoće li politički dobiti ili izgubiti. U ovom trenutku, Hezbollah dobiva, a ne gubi."
To uznemiruje sunitske režime u kojima postoji snažna šijitska manjina, koja je u pravilu u zapostavljenom položaju. U slučaju Libanona – kojim su tradicionalno vladali lokalni kršćani – veliko je pitanje hoće li se postojeći politički aranžman održati. Šijiti koji predstavljaju 40 posto stanovništva osnaženi su činjenicom da je Hezbollah pružio otpor izraelskoj vojsci – što će nakon sukoba vjerojatno biti pretvoreno u političku pobjedu.
