Osam godina nakon što je postala članica skupine G8 – koja okuplja najveće industrijske sile svijeta – Rusija je domaćin godišnjeg summita ove organizacije. Summit je počeo jučer u Sankt Petersburgu.
Događaj su prilično zasjenila zbivanja na Srednjem istoku.
Zapad i Rusija očekuju od summita Grupe 8 prilično različite stvari. Moskvu prvenstveno zanima učvršćenje njezina položaja među najutjecajnijim akterima na svjetskoj sceni. Zapad se pak koncentrira na dvije teme – stabilnost na tržištu energentima, na kojem je Rusija iznimno utjecajna, te blokada demokratskog razvitka u Rusiji. Prilog su pripremile Ivana Kuhar i Lisa McAdams.
Prema službenom dnevnom redu summita skupine G8, tri glavne teme skupa su: sigurnost na tržištu energentima, područje obrazovanja te borba protiv zaraznih bolesti. Međutim, za Rusiju, dolazak premijera i predsjednika iz Sjedinjenih Država, Kanade, Britanije, Japana, Njemačke, Francuske i Italije predstavlja i priliku za dokazivanje vlastite važnosti na svjetskoj sceni.
Jevgenij Volk, ruski znanstvenik koji radi u centru američke zaklade Heritage u Moskvi kaže da je za vladu predsjednika Vladimira Putina najvažnije da se u ova tri dana ne čuju neugodne kritike sa Zapada, prvenstveno u vezi s nazadovanjem demokracije u Rusiji: "Putin će pokušati uplesti svoje sugovornike u diskusiju kojoj je cilj pokazati da je situacija u Rusiji normalna, da je sve u redu, a da, s druge strane, postoje problemi i na Zapadu. Uvjeren sam da će Putin spomenuti slučajeve kršenja ljudskih prava u Sjedinjenim Državama te prosvjede pripadnika muslimanske manjine u Francuskoj. Putin na summitu neće biti u defanzivi."
Analitičarka ruske političke scene Maša Lipman koja radi za američku Zakladu Carnegie, kaže da je Putinov oštriji stav Kremlj najavio već prije par tjedana: "Kremlj poručuje: 'Mi smo takvi kakvi smo, i u tome nema ništa loše. Ne želimo da nam itko drži lekcije kako da rješavamo vlastite probleme'."
Kritike Zapada ne odnose se samo na vidljivo zaostajanje Rusije u odnosu na razvoj demokracije. Sjedinjene Države, Kanada i zapadnoeuropske države zamjeraju Rusiji što je u posljednjih nekoliko godina već ugovoreni izvoz svojih energenata koristila kao neku vrst 'političke ucjene', kažnjavajući susjedne zemlje koje smatra pro-zapadnima.
Karen Harbert, zamjenica američke državne tajnice odgovorna za područje međunarodnih odnosa, izjavila je da Washington očekuje od summita G8 da se točno definira termin 'sigurnost tržišta energenata, i to u skladu s načelima slobodnog tržišta. Američka je dužnosnica posebno izdvojila politiku Kremlja koja nastoji blokirati privatne investicije na tom području.
"Na globalnom tržištu energenata, ruske mjere potiču pitanje – 'kako će se ti ogromni resursi koristiti?' Da li u korist ruskih građana i u korist partnera na globalnom planu, ili pak isključivo u korist jedne vlade…" - upitala je Karen Harbert.
Viktor Kremenjuk iz Instituta za američko-kanadske studije Ruske akademije znanosti navodi kao primjer nedavni prekid isporuke ruskog prirodnog plina Ukrajini, koja danas ima pro-zapadnu vladu: "Prije krize u odnosima između Ukrajine i Rusije, ukrajinska ovisnost o ruskom plinu smatrala se temeljem partnerskog odnosa dvije zemlje.. Čak možda i međudržavnog saveza. Danas se takva situacija smatra prijetnjom."
Rusija je najveći svjetski proizvođač prirodnog plina, a nakon Saudijske Arabije, i najveći proizvođač i izvoznik nafte. Visoke cijene ovih energenata dovele su do brzog ekonomskog rasta posljednjih godina. Rusija zahvaljujući tome brzo otplaćuje svoj dug stranim bankama, a ima i znatne devizne rezerve, oko 180 milijardi dolara.
Edward Chow je donedavno bio jedan od prvih ljudi američkog energetskog diva, tvrtke Chevron. On kaže da Zapad i Rusija imaju vrlo različita tumačenja termin 'energetska sigurnost'. Zapad smatra da se tu radi o slobodnom pristupu tržištu te diverzifikaciji uvoza – odnosno izbjegavanju ovisnosti o isključivo jednom isporučitelju energenata. S druge strane – objašnjava Edward Chow - Moskva želi osigurati da u svijetu postoji kontinuirana potreba za njezinom inače vrlo skupom naftom i plinom. "Posve je očito da Rusi imaju sasvim druge namjere, koje se mogu svesti na ovo – njihov je interes da barel sirove nafte košta 75 dolara ili više" - rekao je Edward Chow.
On dodaje da iz ovakve situacije Kremlj nastoji polučiti i političke koristi – primjerice u svom susjedstvu, u pro-zapadnim zemljama poput Ukrajine i Gruzije. Međutim, korištenje energenata kao oruđa za postizanje političkih interesa može se i 'obiti o glavu' Moskvi. Svaka od ucijenjenih zemalja potražit će nekog drugog opskrbljivača naftom ili plinom – rekao je Edward Chow.
U vezi s demokratskim razvojem, zapadne zemlje već neko vrijeme kritiziraju Moskvu. Evo što je o toj temi nedavno rekla američka državna tajnica Condoleezza Rice: "Treba reći da su Sjedinjene Države i druge zemlje zabrinute zbog tijeka tranzicije u Rusiji. O našoj zabrinutosti smo u nekoliko navrata informirali ruske kolege, i to ćemo činiti i u budućnosti."
U vezi – kako se kaže – 'povratka autoritarnih trendova' u Rusiji, Zapad posebno izdvaja napore Kremlja da ponovno centralizira političku i gospodarsku moć. To čini podržavljenjem energetskog sektora te onesposobljavanjem oporbenih stranaka i ne-vladinih organizacija. Na međudržavnom planu, tu je uplitanje u politička pitanja susjeda.
Član Odbora američkog Senata za međunarodne odnose, demokrat Joseph Biden, nedavno je s tim u vezi izjavio: "Od kako je predsjednik Putin na vlasti, od 2000. godine, demokracija u Rusiji doživjela je ogromno nazadovanje. U usporedbi s drugim zemljama, takav poraz demokracije nije zabilježen nigdje. Umrtvili su medije, zauzdali oporbu, kastrirali parlament i lokalne vlasti u pokrajinama, ugušili civilni sektor. Uz sve to, Kremlj ulaže napore da ugrozi demokraciju u susjednim zemljama."
Senator Biden je pozvao predsjednika Georgea Busha i njegove kolege iz savezničkih zemalja da na summitu u Sankt Petersburgu pokrenu pitanje demokratskog razvoja Rusije. Kremlj je međutim upozorio da predsjednik Vladimir Putin na summitu neće prihvatiti diskusiju o politici svoje vlade na domaćem planu.
Novinar David Satter, bivši dopisnik britanskog Financial Timesa iz Moskve, kaže da između Zapada i Rusije na ovom području postoje korijenite razlike. Kada su u pitanju prava pojedinca, u zapadnim demokracijama postoji načelo da državni aparat postoji kako bi služio građanima, dok je u Rusiji ovaj princip okrenut – pojedinac je u službi države. Rusija zbog toga ne može shvatiti da Zapad - čiji ona želi bio dio - vjeruje u određena univerzalna etička načela. "Rusiji je nepoznata ideja da se zakoni primjenjuju jednako na sve. Strana joj je i ideja da postoje univerzalna prava, koja su pretpostavljena interesima države. Te da se u skladu s tim pravilima treba ponašati država, a ne samo pojedinci" - objašnjava David Satter.
Međutim, među vladama na Zapadu ne postoji konsenzus treba li Moskvu zaista oštro kritizirati glede manjka demokracije. Maša Lipman je uvjerena da će summit za Putina proći bez problema: "Važno je istaći činjenicu da predsjednik Bush u posljednje vrijeme nije otvoreno kritizirao predsjednika Putina. Kritike su se čule od njegovih bliskih suradnika. Predsjednik očito želi očuvati svoj dobar osobni odnos s ruskim predsjednikom, kako bi dobio pomoć Rusije u rješavanju za Ameriku kritičnih pitanja, prvenstveno Irana."
Jevgenij Volkov iz Zaklade Heritage uvjeren je međutim da će summit u Sankt Petersburgu ipak više ukazati na razlike između Amerike i Rusije no što će istaknuti sličnosti u poimanju svjetskih problema između dvije zemlje. "Pitanje energenata, Irak, Iran, Sjeverna Koreja, suradnja u borbi protiv terorizma, odnosi sa zemljama u Središnjoj Aziji i na Kavkazu – u svezi svih tih pitanja Amerika i Rusija imaju vrlo različite poglede" - kaže Jevgenij Volk.
S druge strane, analitičari se slažu da će sudionici summita u Sankt Petersburgu iskazati slaganje kada su u pitanju globalna pitanja poput uklanjanja siromaštva u trećem svijetu, borba protiv AIDS-a te jačanje međunarodnog sustava za sprečavanje širenja atomskog naoružanja.