NATO savez je nedavno održao vježbe svojih tek osnovanih snaga za brze intervencije na Zelenortskim otocima, arhipelagu uz obalu sjeverozapadne Afrike. Cilj vježbe bio je utvrditi je li Sjevernoatlantski savez sposoban izvesti hitne misije, ne samo vojnog, već i humanitarnog karaktera. O takvim, ponešto drugačijim, zadacima NATO saveza u budućnosti govori prilog Jele de Franceschi.
U vježbi na Zelenortskim otocima sudjelovalo je oko sedam tisuća vojnika, mornara i pripadnika ratnog zrakoplovstva. Bio je to posljednji test snaga za brze intervencije, koje će službeno početi funkcionirati u listopadu. Jedna od svrha vježbe bila je pokazati da je NATO i danas glavni jamac globalne stabilnosti, te da je sposoban organizirati hitne misije izvan Europe – koje ujedinjuju vojni i humanitarni aspekt.
Vlada Zelenortskih otoka s velikim je entuzijazmom dočekala NATO, u nadi da će vježba osnažiti veze s europskim zemljama.
Zapovjednik multinacionalnog vojnog kontingenta Eurocorps, general Walter Spindler, izjavio je da NATO savez nije na Zelenortskim otocima samo da bi pokazao vlastite mišiće.' Za vrijeme vježbe dovršeni su mnogi razvojni projekti koji izravno pomažu stanovništvu te zemlje, rekao je Spindler: "Ne samo da radimo na obnovi školskih zgrada i prometnica, već se bavimo i uništavanjem zaostalih deponija streljiva i eksploziva, koji su održavani u vrlo nesigurnom stanju."
Nazočnost NATO saveza u Africi je prilično kontroverzna tema, i zbog toga su časnici iz Sjevernoatlantskog saveza vrlo oprezni kada govore o dugoročnim planovima u ovom području. Gerald Gahima, bivši zamjenik ministra pravde u vladi Ruande, a danas znanstvenik pri američkom Institutu za mir kaže da bi – kada je u pitanju Afrika - NATO trebao surađivati s Ujedinjenim narodima: "Bez pomoći regionalnih ili lokalnih partnera, NATO savezu bi bilo izuzetno teško nametnuti svoju volju u zemljama koje su vrlo daleko od Europe. S druge strane, Ujedinjeni narodi su jedina univerzalno prihvaćena organizacija koja garantira međunarodni mir i sigurnost. Logično je i poželjno da upravo svjetska organizacija bude što više angažirana u tim krizama."
No, NATO želi dokazati svoju relevantnost u post-hladnoratovskom svijetu, a to može učiniti tako da pokaže da je spreman reagirati u uvjetima iznenadne globalne krize. Glavni tajnik NATO saveza Jaap de Hoop Scheffer slaže se da za – kako kaže - 'afričke probleme treba postojati afričko rješenje'. Međutim, činjenica je da je dosadašnji angažman NATO saveza u Africi bio potreban. Jaap de Hoop Scheffer navodi primjer krize u Darfuru gdje je NATO osigurao zračni transport mirovnih snaga Afričke unije: "Ne smijemo i ne možemo reći da će NATO od sada biti aktivni igrač u Africi. No, s druge strane, činjenica je da je NATO savez u mirovnoj misiji Afričke unije Darfuru imao vrlo važnu ulogu."
Analitičari ukazuju na činjenicu da je većina 'država u kolapsu' upravo u Africi. Prema časopisu Foreign Policy, koji izdaje američka Zaklada Carnegie za međunarodni mir, 12 od 20 najugroženijih, nejneuspješnijih država nalazi se upravo na afričkom kontinentu. Znanstvenica pri Zakladi Carnegie Tamara Ottaway kaže da je jedna od glavnih karakteristika 'države u kolapsu' – slobodno djelovanje organiziranog kriminala i terorizma: "To se može iskazivati u krijumčarenju droge, u krijumčarenju oružja. Može se iskazivati u postojanju terorističkih mreža. Drugim riječima, 'država u kolapsu' predstavlja pogodno tlo za sve one skupine koje nešto kriju – jer po samoj definiciji, u takvoj državi vlada ne kontrolira situaciju."
Drugi sigurnosni izazov vezan uz Afriku je situacija u regijama gdje se iskorištava nafta, prvenstveno u obalnom području Nigerije, koja je – kada je nafta u pitanju - peti po redu opskrbljivač Sjedinjenih Država. Bivši američki veleposlanik u Nigeriji Princeton Lyman o tome kaže: "U toj je regiji izražen problem piratstva. Okolne zemlje nisu sposobne vlastitom mornaricom i obalnom stražom zaštititi naftna postrojenja. Prijetnja postoji – od strane terorista, pirata ili pobunjenika… U Nigeriji postoji stvarna opasnost da te snage napadnu naftna crpilišta. Sa stajališta Sjedinjenih Država, Gvinejski zaljev ne bi smio postati izrazito nestabilna regija jer odande stižu znatne isporuke nafte."
Stručnjak za međunarodnu sigurnost James Carafano, koji radi u washingtonskoj Zakladi Heritage prognozira da će se u nadolazećim godinama NATO savez ubrzanim tempom adaptirati na nove sigurnosne izazove – prvenstveno protu-terorističke misije: "Ono što smo naučili u posljednjih par godina, od 11. rujna 2001., je da je najgore kada se s nekim izazovom hvatate u koštac u trenutku kada se kriza već dogodila. A krize mogu biti posljedica mnogih faktora, mogu stići od bilo kuda. Zato je najbolje pro-aktivno djelovati, treba pokušati spriječiti da se nešto loše dogodi. Za NATO savez to je dosta velika novina, jer borbu treba prenijeti na strani teren. To treba riješiti niz logističkih pitanja, pitanja opskrbe.. O svemu tome NATO tek treba razmišljati."
Analitičar Bruce Jackson dogogodišnji je proponent reforme NATO saveza. On smatra da su razmjerno male misije – one koje se temelje na monitoringu i održavanju mira – vrlo važne, jer one sprečavaju sukob većih razmjera: "Gašenjem takvih manjih 'šumskih požara' – primjerice zaštitom civilnog stanovništva ili operacijama uvođenja stabilnosti u neku regiju – NATO će postići da u sljedećih pedesetak godina ne treba voditi rat velikih razmjera, a upravo je to svrha efikasnih oružanih snaga u demokratskom društvu."
Pristaše nove koncepcije NATO saveza smatraju da Sjedinjene Države trebaju zadržati svoje temeljno strateško načelo prema kojem NATO savez predstavlja osnovu globalnog poretka koji počiva na miru i stabilnosti - upravo onako kako je to bio slučaj u posljednjih 60 godina.
