Linkovi

Demokracija pogoduje radikalnom islamu?

  • Bob Doughty

Posljednjih mjeseci, širom Srednjeg istoka i sjeverne Afrike, na lokalnim i parlamentarnim izborima islamističke vjerske stranke postigle su vrlo dobre rezultate, a ponegdje su i uvjerljivo pobijedile. Bob Doughty razgovarao je s nekoliko američkih stručnjaka koji analiziraju posljedice izbornih pobjeda tih stranaka.

Barem za sada, demokracija pogoduje strankama s radikalnim islamskim programom. Na parlamentarnim izborima u Egiptu, u prosincu, Muslimansko bratstvo je osvojilo 87 od 454 mjesta. Kandidati ove islamističke organizacije, koja je u Egiptu službeno zabranjena, natjecali su se kao neovisni kandidati. Na izborima za palestinsko zakonodavno tijelo u siječnju islamistička esktremna organizacija Hamas osvojila je 74 od 132 mjesta.

Amr Hamzawi iz Zaklade Carnegie za međunarodni mir, ne-vladine organizacije čije je sjedištu u Washingtonu, kaže da su islamističke stranke uspješne zbog toga što one aktivno rade na širenju svoje biračke baze: "Društveno-ekonomske probleme arapskog svijeta ove stranke analiziraju iz perspektive vjerskog simbolizma i vjerske retorike. U arapskom svijetu ljudi vjeruju da jedino vlast može riješiti probleme na području ekonomije i politike. No, javno se mnijenje prema svjetovnoj vlasti mijenja."

Raspoloženje prema aktualnim, svjetovnim vlastima promijenilo se jer one, očito, nisu bile u stanju odgovoriti na zahtjeve njihovih naroda. Zato je islamistička opcija postala atraktivnom – smatra Fawaz Gerges, stručnjak za Srednji istok koji predaje na Koledžu Sarah Lawrence u New Yorku. "S arapske točke gledišta, svjetovne vlade u Egiptu, Siriji, Alžiru, Maroku, Iraku, nisu znale kako podmiriti društvene i ekonomske potrebe građana. Također, nisu znale kako obraniti zemlju. Tako tamošnja javnost gleda na situaciju" objašnjava Fawaz Gerges.

Za razliku od vladajuće elite, islamističke su organizacije izgradile mrežu društvenih, obrazovnih i zdravstvenih ustanova koje pomažu siromašnima, koje vlast u arapskim zemljama manje-više, u pravilu, ignorira.

Neki američki analitičari također misle da su vladajuće garniture, nenamjerno, podržale islamističku opciju – na taj način što su ograničile rad svjetovnih oporbenih stranaka. Amr Hamzawi iz Zaklade Carnegie kaže da su svjetovne oporbene stranke u arapskim zemljama pogotovo vrlo ograničene kada je riječ o političkom organiziranju i izbornoj kampanji: "To je bio slučaj u tri posljednja desetljeća. U zemljama gdje je svjetovnim oporbenim strankama i bio dopušten angažman – kao recimo u Egiptu i Jemenu – i tamo je to bilo vrlo ograničeno. Vjerski su aktivisti međutim mogli djelovati u džamijama, vjerskim školama i dobrotvornim društvima. Stekli su povjerenje građana i to su onda pretvorili u politički kapital, u trenutku krize ili pak kada su se raspisali izbori."

Iako su na nedavnim izborima u Egiptu i na Palestinskim teritorijima građani imali prilično skučen izbor, najgore su prošle svjetovne oporbene stranke. Judy Barsalou iz američkog Instituta za mir, analizira tešku situaciju u kojoj se nalazi svjetovna oporba u arapskim zemljama: "Ona je mnogo slabija od islamističke alternative. Recimo, Muslimansko bratstvo je mnogo jača organizacija od bilo koje svjetovne oporbene stranke u Egiptu. Na vrlo ograničenoj političkoj sceni, islamističke se stranke bolje snalaze."

No, u zemljama poput Egipta, Jordana i Sirije upravo su islamisti najčešće odlazili u zatvor, upravo su oni bile najčešće žrtve atentata ili prisilnog izgnanstva. Danas u islamisti u tim zemljama međutim pragmatičniji i više se ne zalažu za potpuno ukidanje svjetovnog političkog sustava i uvođenje islamskog zakona.

Ukratko, naučili su kako funkcionirati u zadatim političkim okvirima. Zbog toga, na Zapadu danas mnogi brinu hoće li pritisak izvana - koji ide u pravcu demokratizacije arapskog svijeta - pogodovati isključivo vjerskim fanaticima, koji u konačnici žele ukinuti ionako nejake demokratske tekovine u regiji. Larry Diamond, znanstvenik koji radi u američkom Institutu Hoover, međutim smatra da političkom scenom arapskog svijeta - dugoročno gledano - neće dominirati vjerska opcija.

Razvoj demokratske opcije bit će spor i postupan, no ona će na kraju ipak biti vrlo snažna suparnica vjerskim strankama –smatra Larry Diamond. "Mislim da nije neizbježno da islamistička opcija postane i jedina dominantna opcija. To se neće dogoditi ako se osigura razdoblje političkog otvaranja, s dovoljno vremena za organizaciju lokalnih stranaka, medija, think-tankova… Za razvoj pluralističke političke scene potrebno je, međutim, izvjesno vrijeme…"

Iako Zapad vrši pritisak na arapske zemlje da provedu demokratske reforme, demokracija bi ipak – barem kratkoročno gledano – mogla najviše koristiti konzervativnim vjerskim strankama. Judy Barsalou iz američkog Instituta za mir navodi kao primjer nedavne izbore za palestinsko zakonodavno tijelo: "To je zaista test namjera Zapada, koji tvrdi da u tim društvima želi promovirati demokraciju. Pitanje je da li se to najbolje postiže tako što ćete odmah i potpuno otvoriti tamošnji sistem, i svima dopustiti da se s jednakim šansama natječu za vlast? Ili ćete politički sustav otvarati postupno? Mislim da će nakon palestinskih izbora, na kojima je pobijedio ekstremni Hamas, kada je u pitanju potpuno i trenutačno otvaranje političke scene na Zapadu biti mnogo više opreza …"

Većina stručnjaka smatra da je najbolje pričekati kako bi se vidjelo što će vjerske stranke činiti kada dođu na vlast. Na temelju toga treba i prosuđivati njihovu politiku. Većina sugovornika Glasa Amerike slaže se da bi demokratski politički trendovi – koji su ih doveli na vlast – islamistima mogli vlast i oduzeti, nakon što se, nakon izvjesnog vremena, pokaže da su neuspješni u vladanju i ispunjavanju težnji svojih birača.

XS
SM
MD
LG