Sjedinjene Države pripremaju ograničenu kampanju protiv vodećih iranskih ajatolaha, izvještava Washington Post. Predsjednik Bush i njegovi savjetnici sastaju se na sastancima iza zatvorenih vrata, razgovaraju sa stručnjacima za Iran, investiraju u aktivnosti oporbe te otvaraju ured za Iran u Washingtonu.
Tijekom prvog mandata predsjednika Busha – piše Washington Post – unutar administracije vodila se živa debata između onih koji su zagovarali aktivnije odnose s Iranom te drugih koji su bili skloniji sukobljavanju s Teheranom. U drugom mandatu, piše washingtonski dnevnik, prijepor su dobili potonji. Premda dužnosnici Bushove vlade ne spominju javno izraz «smjena režima» napori američke administracije mogli bi se upravo tako opisati dok Washington namjerava izgraditi otpor iranskoj teokraciji.
Na privatnim sastancima s predsjednikom Bushom, potpredsjednikom Cheneyom i drugima, navode neki sudionici, bilo je očito da oni žele odvojiti iranski narod od režima. No, kako izvještava Washington Post, Irak zasjenjava napore koji se poduzimaju. Nakon obavještajnih propusta s Irakom postoji problem s američkim kredibilitetom premda mnogi smatraju da je Washington sada u pravu kad upozorava na opasnost od iranskog nuklearnog programa Nadalje, administracija se sada zalaže za sporiji, multilateralni pristup, a s prenapregnutim američkim snagama pitanje je koliko je ostvariva vojna opcija ukoliko prijepor dođe do te točke.
New York Times izvještava pak o sukobu u vrhu američkih oružanih snaga na početku rata protiv Iraka 2003. godine. U prvim danima invazije, naime, general William Wallace, koji je zapovjedao V korpusom prema Bagdadu rekao je novinarima da bi vojnici trebali zaustaviti svoje napredovanje kako bi se obračunali s fedajinima u pozadini. Nakon toga načelnik Središnjeg zapovjedništva, general Franks telefonirao je zapovjedniku savezničkih snaga generalu Davidu McKiernanu i upozorio da bi mogao smijeniti generala Wallacea.
McKiernan se sastao s Franksom čime je prijepor bio riješen no, kako tvrde vojni časnici, imao je trajne posljedice. Paravojne snage fedajina pokazale su se kao opasnost koju su general Franks i ministar obrane Donald Rumsfeld vidjeli kao manje probleme na žurenju ka Bagdadu. S druge strane, jedan marinski obavještajac upozorio je da bi fedajini mogli nastaviti s napadima i nakon pada Bagdada zato jer su mnogi neprijateljski borci jednostavno zaobiđeni, piše New York Times.
