Izjašnjavanje na referendumima o eurpskom ustavu biti ce u Francuskoj najmanje o ustavu, ponajviše o situaciji u zemlji. Iza potencijalnog francuskg "ne" - ankete tvrde da je blok protivnika u vodstvu od nekoliko postotaka – jeste nezadovoljstvo prosjecnog Francuza radom vlade i ekonomskom situacijom pojacano strahom od neizbježnih mirovinskih i socijalnih reformi.
Nizozemci pak veliku prednost "ne" skupini – od onih trecinu gradana koliko obecava iduce srijede izaci na glasovanje – objašnjavaju takoder nezadovoljstom politickom elitom.
Obje zemlje imaju velikih gospodarskih problema. Francuska je na rubu recesije, a Nizozemska, nakon uspješnog desetljeca rasta, bori se s negativnim trendovima pri cemu nezadovoljstvo ljudi eruptira na neocekivane nacine.
Zadnje ankete inace pokazuju da je emotivni istup predsjednika Jacquesa Chiraca - s porukom da ljudi trebaju misliti i na buducnost svoje djece a ne izjašnjavati se o radu vlade - osjetno smanjio razliku izmedu dva tabora.
Procjene su da ce francusko "da" imati snažnog, mada ne i presudnog upliva na ishod nizozemskog referenduma. Iako odbijanja ustava zaista nije dobrodošao scenarij za integrirajucu Europu, ono može, pogotovo na duže staze, usporiti citav proces. To znaci i slabljenje europske uloge na svjetskoj, primarno ekonomskoj sceni. Pad vrijednosti eura rezultat je neizvjesnosti oko sudbine ustava više nego li slabe ekonomije.
Cetiri su scenarija referenduma. Ukoliko se dogodi cudo, pa i Francuzi i Nizozemci potvrde ustav, posao ni izdaleka nije gotov jer predstoje referendumi u Ceškoj, Danskoj i Velikoj Britaniji. Odbiju li gradani u obje države ustav, nije iskljuceno da cijela procedura ratifikacije bude zaledena do iduce odluke – te da se tokom vremena neki dijelovi, nužni za nesmetano funkcioniranje zajednice 25, uskoro 27 država - poput nacina odlucivanja ili raspodjele vlasti izmedu Uninijih institucija - usvoje kao Unijina pravila.
Ukoliko Francuzi kažu "ne", a Nizozemci "da", proces se nastavlja s pritiskom na Pariz da se izjasni što ce i kako dalje s ustavom, ukljucujuci i novi referendum kojega je za sada predsjednik Chirac odbio.
U kombinaciji francuskog "da" i nizozemskog "ne" dogodila bi se situacija identicna danskom odbijanju Sporazuma iz Maastrichta ili irskom Sporazuma iz Nice. Prošli su na drugom referendumu i usput održali lekciju politickoj eliti da se stav izborne baze valja uzimati veoma, veoma ozbiljno.
Tekst europskog ustava, sa svojih 448 clanaka, u zemljama Unije citaju razlicito. Britaniji ustav naci prihvacanje koncepta socijalne Europe - na kojem inace insistira vecina kontinentalnih clanica. Francuzima, ali ne samo njima, ustav predstavlja otvaranje vrata neoliberalizmu anglosaksonskog tipa.
Istina jeste da je u ustavu najmanje gospodarskih elemenata i da se stoga prigovori - bez obzira bili oni jedno ili drugo tumacenje naravi istog dokumenta - racionalno svrstavaju u sferu demagogije. "Ne" tabor kao glavne primjedbe ustavu, osim neoliberalne ili, po nekima cak i ultraliberalne agende, navodi preveliku koncentraciju moci u tzv. "Bruxellesu", tocnije u Unijinim institucijama. Zemlje gube suverenitet.
Problem je za protivnike i da se ustav mijenja jednoglasno što je gotovo nemoguce u zajednici tridesetak zemalja.
Francuska pak krajnja desnica – i ne samo ona – uvjerena je da odbijanje ustava znaci i odbijanje Turske iz Unije, a zadnji je veliki arugment protivnika ustava da ce odbijanje ponovno otvoriti raspravu o – boljem dokumentu.
Blok pristaša ustava je u argumentima mnogo konkretniji. Dakle, ustavom Velika Europa dobiva pravila po kojima ce lakše, efikasnije djelovati. Jacanjem uloge Europskog parlamenta jaca demokratska dimenzija cijele zajednice. Ustav usvaja zajednicke vrijednosti, pocevši od velike povelje ljudskih prava i sloboda koje moraju bezuvjetno poštivati sve clanice.
Ustav sadrži snažne socijalne komponente poput osiguravanja pune zaposlenosti i kvalitete življenja te, povezujuci interese i države, utire put koordiniranoj zajednickoj vanjskoj i sigurnosnoj politici što znaci i jacanju uloge Europe na svjetskoj sceni.
Odbijanje ustava može usporiti proširenje – ukoliko se clanice ne dogovore da neke elemente prilagode novoj situaciji. Važeci Sporazum iz Nice, naime, postojecim sustavom odlucivanja i raspodjelom broja glasova regulira u Uniji samo ulaz Bugarske i Rumunjske.
Ulazak Hrvatske nema pokrice sadašnjim Sporazumom iz Nice. Odbijanje ustava i kriza koja za tim neizistavno dolazi skrenut ce pažnju Unijinih clanica cime se zapostavljaju druge, objektivno bitnije teme, primjerice nastavak liberalizacije tržišta otvaranjem u podrucju usluga ( 70 posto Unijine ekonomije) ili osmišljavanjem novog srednjorocnog proracuna.
U ovome slucaju, "kolateralne žrtve" postaju sadašnji i buduci kandidati, zaboravljeni od zajednice angažirane svojim unutarnjih problemima.
