O europskom ustavu na referendumu danas glasaju Francuzi, a za tri dana, u srijedu, o njemu ce se izjasniti Nizozemci. Ishod dva referenduma je neizvjestan, s mnogo neodlucnih glasaca u obje zemlje, iako su ankete posljednjih dana pokazivale da je protivnika nešto više. Koje su prednosti a koje slabosti ustava Europske unije, te što bi njegovo eventualno odbijanje znacilo za Uniju, a što za Sjedinjene Države? Na ova je pitanja za rubriku U žarištu odgovorio Andre de Nesnera – u razgovoru s europskim i americkim strucnjacima.
Ustav na jednom mjestu donosi dostignuca svih prethodno postignutih medunarodnih sporazuma, koji cine okosnicu Europske Unije. Iako se proteže na više stotina stranica, ovaj dokument nastoji osigurati zakonski okvir za jednu, buducu efikasniju, jednostavniju i transparentniju organizaciju. Strucnjaci tvrde da se ne radi o revolucionarnom dokumentu, no on ipak donosi neke korijenite promjene. Primjerice, pojednostavljenje postupka glasanja u Uniji, nakon što se ona proširila s 15 na 25 clanova. Takoder, ustav predvida nov položaj predsjednika Europskog vijeca, s mandatom od dvije i pol godine, koji ce biti neka vrst predsjednika Unije. Takoder, ustav predvida i osnivanje zajednickog ministarstva vanjskih poslova s diplomacijom koja bi predstavljala cijelu Uniju.
Rad na ustavu trajao je gotovo tri godine. O procesu ratifikacije govori Daniel Keohane, znanstvenik koji radi u Centru za europske reforme u Londonu. "Deset zemalja odlucilo se za ratifikaciju putem referenduma, a 15 ce ustav ratificirati u parlamentu. Ova posljednja, parlamentarna opcija, predstavlja manji problem od referenduma jer svaka vlada, naravno, ima u parlamentu vecinu. Samo je jedna država clanica do sada održala referendum o ustavu – Španjolska, i tamo je ustav bio potvrden. Za njega je glasalo oko 77 posto Španjolaca."
Parlamenti su europski ustav do sada ratificirali u Italiji, Grckoj, Madarskoj, Litvi, Sloveniji, Austriji, Slovackoj i Njemackoj. Sada je pozornost usmjerena na Francusku, gdje se glasuje danas, te na Nizozemsku, gdje ce referendum biti održan u srijedu. Ankete u obje zemlje pokazuju da se vecina gradana protivi europskom ustavu. Strucnjaci tvrde da bi eventualno odbijanje ustava na ova dva, ili cak na jednom od ovih referenduma, znacilo njegovu zakonodavnu smrt. Jer, da bi stupio na snagu europski ustav trebaju ratificirati sve zemlje clanice. Rok za ratifikacije u svim državama je kraj studenog sljedece godine.
Francois Heisbourg, znanstvenik koji radi u Zakladi za strateška istraživanja u Parizu, objašnjava koje su jake strane ustava. Ustav je u svakom slucaju kvalitetniji dokument od medunarodnog sporazuma iz Nice koji je u ovom trenutku pravni temelj za odnose u Uniji. Ustav ce takoder, kaže ovaj francuski strucnjak, Uniju uciniti efikasnijom, cime ce ona postati jaci igrac na globalnoj sceni.
"Teže je objasniti argumente onih koji se ustavu protive. I u Francuskoj i u Nizozemskoj protiv ustava ce glasati ljudi kojima se ne svidaju sadašnje vlade u tim zemljama. Protiv ustava ce u Francuskoj glasati i mnogi ljevicari, kojima se ne svida tržišni, navodno ultra-liberalni pristup, ozakonjen u ovom dokumentu. I trece, protiv ustava su oni kojima se ne svida buduca koncepcija ujedinjene Europe, pogotovo s mogucnošcu da clanica postane i Turska" - objašnja ovaj francuski politolog.
Daniel Keohane kaže da u Nizozemskoj upravo ovo posljednje – tursko clanstvo u Uniji – motivira mnoge protivnike ustava: "U posljednje tri godine, od ubojstva populistickog politicara Pima Fortuyna, koji se protivio useljavanju iz islamskih zemalja, imigracijska su pitanja vrlo vruca tema u Nizozemskoj. Postoji napetost u odnosima izmedu raznih etnickih skupina. Mnogi Nizozemci misle da ce, ako glasaju protiv ustava, time blokirati novi val useljenika, te tursko clanstvo u Uniji.
No, referendumi i Francuskoj i Nizozemskoj nisu samo izjašnjavanja o buducnosti Europske unije, vec i izjašnjavanja o tamošnjim vladama.. Americki politolog Charles Kupchan, direktor odjela za europske studije u utjecajnom Vijecu za medunarodne odnose, kaže: "Nezgodno je to što protivnici ustava ne predstavljaju principjelnu, konstruktivnu oporbu europskom konceptu, vec su oni više znak nezadovoljstva postojecim, lokalnim opcijama u današnjoj Europi. To smo vidjeli i na nedavnim britanskim izborima, kao i na pokrajinskim izborima u Njemackoj."
Anti-vladino raspoloženje najjace je u Francuskoj, kaže Daniel Keohane: "Francuska ima vrlo visoku neuposlenost. 10 posto ljudi nema posla, i takva situacija traje neprekinuto vec od 1983. Nepovjerenje i nezadovoljstvo politicarima je vrlo snažno. Referendum predstavlja priliku da se još jednom zada udarac predsjedniku Chiracu."
Analiticari smatraju da odbijanje europskog ustava na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj nece predstavljati i kraj Unije. Ona ce nastaviti raditi u skladu s postojecim propisima. No, neuspjeh referenduma u ove dvije važne zapadnoeuropske zemlje dovest ce do politicke krize na opcem europskom planu, i politicari ce morati razmotriti temeljna nacela na kojima se osnivala Unija.
Najgore je medutim – kaže Nicole Gnesotto iz pariškog Instituta za europske studije – što se Unija nije pripremila za situaciju koja slijedi nakon odbijanja ustava: "Ne postoji Plan B. Moguce odbijanje ustava na referendumu u Francuskoj bit ce velik šok, velika politicka kriza za cijelu Uniju. A ako ustav – tri dana kasnije – odbiju i Nizozemci, možemo reci da ce to biti jedna od najvecih kriza u Uniji od njezina osnivanja 1957. godine."
Jedno od pitanja koje ce u tom slucaju trebati posebno razmotriti je daljnje širenje Unije, odnosno ritam primanja novih clanica. Pregovori s Turskom, za koje se ocekuje da bi mogli poceti u listopadu, mogli bi biti odgodeni. "Cak i da pocnu, samo primanje u clanstvo Turske moglo bi se odgoditi na deset godina" - predvida Daniel Koehane.
"Ako danas i u srijedu pobijede protivnici ustava Unije, rezultat ce biti jedna mnogo introvertnija Europa, okrenuta prvenstveno sebi a ne ostatku svijeta. To ne bi bilo dobro, barem kada su u pitanju europsko-americki odnosi" – smatra francuski analiticar Francois Heisbourg.
"Europa je jedini dio svijeta, jedini važni dio svijeta, u kojem Sjedinjene Države imaju stvarne korijene, postoji stvaran kulturni i demografski afinitet. Ne slažemo se uvijek - zapravo vrlo cesto se ne slažemo – no medusobni afinitet postoji. Americi nedostaju pravi partneri na svjetskoj sceni. Introvertna Europa – nakon propalog referenduma – ne bi bila dobar partner. Možda bi bila manje težak partner, ali ne bi bila toliko sposoban partner" - kaže Francois Heisbourg.
Analiticari se slažu u ocijeni da je prilicno paradoksalna cinjenica što u ovom trenutku Washington treba jaku i ujedinjenu Europu, ali do nje možda i nece doci - baš odlukom samih Europljana, odnosno Francuza i Nizozemaca.
