Kada se to desi izmišljenom novinaru Eddieju Brocku, junaku i antijunaku Marvel stripovskih i filmskih priča, on postaje Venom – prilično neugodan, ali snažan endosimbiont.
Tvorci Marvel svijeta nisu imali formalno obrazovanje iz nauke, ali su pratili što se dešava u svijetu nauke i tehnologije, kako bi neke stvari, uz pomoć mašte, crtaćeg pera i stripovskih oblaka teksta, iskoristili za svoje zaplete. Ta će se tradicija nastaviti i u filmovima. Premda su mnoge od ovih stvari nemoguće, nije da nemaju veze sa stvarnim životom i prirodom, a endosimbioza je jedna od stvari koje su vrlo prisutne u svijetu oko nas. Dapače – i mi sami smo endosimbionti.
I zaista, neki od organizama sa kojima dijelimo naše tijelo, koji žive u nama ili na nama, bliži suvanzemaljskim oblicima života – imaju drugačiju DNK, pod mikroskopom izgleda čak i čudovišno, pa ipak, bez nekih od njih, ne bismo mogli živjeti ili bi nam kvalitet života bio niži. Zajednicu mikroorganizama – različitih bakterija, protozoa, gljivica i virusa – koja živi tiho sa nama, nazivamo mikrobiom. Ovaj termin je skovao Joshua Lederberg, američki molekularni biolog i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1958.
Neki od ovih organizama su tzv. komensali, koji samo žive s nama, a ne čine nam ni neku štetu niti imamo koristi od njih, neki su patogeni, ali smo naučili živjeti sa njima, a treći su pravi simbionti, koji nam pružaju nešto što nama treba, ukoliko im „pružimo“ dom.
Već odavno znamo da nam crijevne bakterije pomažu u probavi, pa i proizvode neke vitamine. Međutim, veza između nas i našeg mikrobioma je daleko kompleksnija i ovi mikroorganizmi imaju utjecaja čak i na naše ponašanje. Neki od njih sintetiziraju signalne molekule, pomoću kojih „komuniciraju“ sa našim imunim sistemom, pa čak i mozgom. Ove signalne molekule „podučavaju“ naš imuni sistem da ne napada korisne mikroorganizme, ali ima veze i sa načinom na koji naš organizam reaguje na patogene. Veza mikrobioma i mozga danas je jedna od važnijih oblasti istraživanja, s obzirom da ima dokaza kako određena mentalna stanja, poput depresije, imaju veze sa izmijenjenim mikrobiomom. Kod ljudi koji imaju depresiju nedostaju određene bakterije u mikrobiomu.
Nedavno su naučnici sa američkog instituta Caltech napravili nešto čvršću vezu između promjena mikrobioma i njegovih specifičnosti sa povećanim rizikom od stvaranja stanja iz autističnog spektra
bar na mišjim modelima. Također, mikrobiom ima bar određenu dozu utjecaja na stvaranje i oboljenja poput upalne bolesti crijeva multiple skleroze i određenih oblika raka. Neki mikroorganizmi čine da lijekovi za rak postanu neefikasni, dok su drugi izuzetno bitni da bi neki lijek bio funkcionalan.
Kada je 2015. godine Allana Collen objavila knjigu upečatljivog naziva „10% ljudi: kako mikrobi u vašem tijelu igraju ključnu ulogu za zdravlje i sreću“, informacija da smo samo 10% ljudi postala je često ponavljana fraza. Međutim, dok su se prve procjene broja mikroorganizama zaista kretale u omjerima 1 ljudska ćelija: 10 bakterijskih, ovo je mit. Novija istraživanja su pokazala da je ovaj odnos zapravo oko 1:1.3, odnosno da smo 50% ljudi, a 50% naš mikrobiom. Ipak, čak ni to nije baš tako: bilo bi pogrešno zamišljati kako su pola naše tjelesne mase bakterije.
Naime, bakterijske – prokariotske ćelije su mnogo manje od ljudskih, eukariotskih ćelija. One su nešto jednostavnije građe i genetički materijal im je drugačije ustrojen. Veličina naših ćelija se kreće oko 10 mikrometara. Recimo, eritrociti imaju oko 7 mikrometara. Međutim, bakterijske ćelije su oko deset puta manje, odnosno imaju oko jedan mikrometar, a čine oko 1-3% tjelesne mase, što znači da, u ovisnosti o procjeni i o masi individue, mikrobiom čini između 1 i 2 kg tjelesne mase.
Zbog utjecaja mikrobioma na nas, čak i u aspektima koje nikada ne bismo pripisali bakterijama, mikrobiom se često naziva i „naš drugi genom“. I dalje naše osobine ovise ponajviše o našoj vlastitoj DNK, ali interakcije između mikrobioma i nas spadaju u poseban segment okolišnih faktora, ma kako to paradoksalno zvučalo – da je naša unutrašnjost istovremeno i spoljni faktor koji djeluje na nas.
