Naime, postoje prirodne mutacije ovog gena za koje se zna da nosioce ove mutacije čine otpornijim na infekciju virusom humane imunodeficijancije. Zbog tajnosti istraživanja, kršenja etičkih protokola, kao i niza protokola same institucije na kojoj je Jiankui radio, objavljivanje da se editovanje ljudskih beba dogodilo i to na ovakav način, bio je jak udar za globalnu naučnu zajednicu.
Također, dosta se naučnika slaže i da je ovaj potez bio potpuno nepotrebno izlaganje embrija tehnologiji koju još ne umijemo koristiti jer bebe zapravo nisu ni bile u visokom riziku da budu HIV pozitivne.
Međutim, izgleda da ćemo gledati verziju 2.0 ovog poduhvata, prema ruskom naučniku Denisu Rebrikovu. On namjerava ponoviti ono što je uradio Jiankui, ali sa mnogo višom cijenom: Rebrikov planira postati drugi čovjek koji će editovani ljudske embrije, i to potpuno isti gen, CCR5, ali beba HIV pozitivne majke.
Rebrikov tvrdi da bi njegov pristup bio više etički opravdan, jer embriji imaju HIV pozitivne majke, a rizik da majke zaraze dijete je drastično veći. "Mislim da sam dovoljno lud da to učinim", izjavio je Rebrikov.
Rebrikov smatra kako će to uraditi do kraja ove godine.
Rebrikov je voditelj laboratorije za editovanje genoma u najvećoj ruskoj klinici za plodnost, Nacionalnom medicinskom istraživačkom centru za obstetriku, ginekologiju i perinatologiju Kulakov u Moskvi i istraživač na ruskom Nacionalnom medicinskom sveučilištu Pirogov, također u Moskvi.
U razgovoru za Nature, on je obznanio kako već ima saglasnost jednog centra za HIV u Moskvi da reguritra HIV pozitivne žene da sudjeluju u eksperimentu. On je mišljenja kako treba pomoći HIV pozitivnim ženama jer se ove žene obično ne odlučuju na trudnoću.
Rusija ima veliki problem sa epidemijom SIDA/AIDS i ovo je područje svijeta gdje se ova bolest najbriže širi. Broj novih slučajeva godišnje iznosi oko 100 000. Procjenjuje se da je 2017. godine broj ljudi koji su živjeli sa HIV iznosio oko 1 milion.
Stručnjaci, uključujući i Jennifer Doudna, jednu od „majki“ CRISPR-Cas 9 tehnologije, jasno kažu kako ova tehnologija nije još spremna, odnosno, nije dovoljno sigurna, za eksperimente na ljudima jer tehnologija, „liječeći“ jedan segment na genomu, može napraviti neželjenu mutaciju na nepredvidivim mjestima.