Panel pod nazivom „Uspon Rusije i Kine na Zapadnom Balkanu: Šta to znači za demokratiju i evropske integracije” moderirala je Tanya Domi, profesorica Škole za međunarodna i javna pitanja na Columbia univerzitetu.
Domi, koja je nakon rata u BiH, radila za misiju OSCE-a i kao savjetnica ambasadora SAD, rekla je u uvodu da je pravi trenutak za razgovor o ovim temama. Kao jedan od razloga je navela prošlosedmično djelovanje Kine i Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a gdje su se dvije zemlje „udružile protiv Zapada i izvukle bolan kompromis“ u smislu da su druge zemlje, u zamjenu za obnovu mandata EUFOR misije, pristale da se Visoki predstavnik Christian Schmidt ne obrati na sjednici.
Ivana Stradner, naučna saradnica organizacije American Enterprise Institute, rekla je da su novi konflikti na Balkanu mogući, a kao jedan od ključnih razloga je navela djelovanje Rusije. Prema njenim riječima, Balkan je Vladimiru Putinu bitan kako bi ostvario tri ključna cilja Rusije: da umanji kolektivnu odbrambenu moć NATO-a, da oslabi EU, te da postavi Rusiju kao globalnu silu, najprije inicirajući konflikte, a zatim radeći na njihovom rješavanju.
Kao važan indikator ozbiljnosti situacije Stradner je navela da dešavanja sa Balkana dugo nisu bila važan element na američkoj agendi, ali to se sada promijenilo: „Kada vidite Balkan u vijestima, zaista znate da se nešto loše dešava”.
Stradner je navela i da Rusija konstantno vodi hibridni rat, za šta su primjer trenutna dešavanja na granici Poljske i Bjelorusije, te da je Balkan – posebno BiH - slaba točka Evrope, pa samim tim plodno tlo za remetilačko djelovanje Rusije. U tom kontekstu, rekla je ona, Rusija iskorištava raširenu korupciju i već postojeće etničke tenzije.
Kina i Rusija razumiju kako funkcionišu balkanske političke elite
Allison Carragher, gostujuća predavačica organizacije Carnegie Europe, koja inače radi u State Departmentu, objasnila je kako je Kina prevashodno fokusirana na ekonomska pitanja, što se vidi po inicijativi „Pojas i put“. Kao posebne primjere uticaja u balkanskim državama, istakla je infrastrukturne projekte, poput izgradnje puteva i mostova, te energetske projekte. Najveći problem sa kineskim projektima, zaključila je Carragher, predstavlja nedostatak transparentnosti, pa su mnogi ugovori tajni.
Kao još jedan od primjera djelovanja Kine, Carragher je navela diplomatske napore, prevashodno u UN-u, gdje Kina npr. ne priznaje Kosovo i podržava Srbiju, kao svog vodećeg partnera na Balkanu. Ipak, prema njenim riječima, kineske aktivnosti imaju mnogo veću vidljivost nego što iza njih stoji suština. Primjer za to je tzv. vakcinska diplomatija gdje su visoki zvaničnici država dočekivali pošiljke kineskih vakcina čak i kada je bila riječ o kupovini a ne o donacijama, te su na taj način povećavali ugled Kine.
Vesko Garčević, profesor međunarodnih odnosa u Školi za globalne studije „Frederick S. Pardee“ na Univerzitetu Boston, te bivši ambasador Crne Gore pri NATO-u, rekao je da mu se čini kako EU i SAD ne razumiju u potpunosti šta se dešava na Balkanu, te umanjuju prijetnju koju predstavljaju Rusija i Kina.
Garčević je rekao da su te dvije države uspješne u onom što rade jer razumiju kako funkcionišu balkanske političke elite, pri čemu je poseban problem korupcija. Prema njegovim riječima, slični režimi međusobno sarađuju, poredeći npr. način na koji je Kina slala vakcine Srbiji i tako jačala svoj uticaj, da bi Srbija kasnije slala vakcine afričkim zemljama u zamjenu za nepriznavanje Kosova.
Garčević je kao poteškoću istakao to što je evropska perspektiva za zemlje Zapadnog Balkana sve slabija. Dodao je da više nije dovoljna samo aktivnost Evrope u oblasti ekonomije, pošto Kina i Rusija u tom smislu mogu ponuditi iste stvari, ali bez insistiranja na transparentnosti i reformama.
Uspjeh regije zavisi od SAD
Ljubomir Filipović, politički analitičar iz organizacije 21. maj, složio se sa tom konstatacijom, objašnjavajući da zapadni izvori finansiranja imaju stroža pravila od kineskih. On je o uticaju Rusije govorio uglavnom u kontekstu dešavanja u Crnoj Gori, navodeći da su raširena korupcija, zarobljenost države i pandemija, uz promjenu vlasti, otvorili veći prostor za aktivnosti Rusije i Srbije, što se prevashodno osjeti na polju dezinformacija i propagande.
Reuf Bajrović, kopredsjedavajući organizacije US-Europe Alliance, ponovio je da je primarni interes Kine dugoročna zaštita njenih ekonomskih interesa, „ali Kina ne želi konflikt i to je suštinska razlika sa Rusijom“. S druge strane, rekao je Bajrović, „cilj Rusije je što je više moguće ometanja“, posebno u smislu nanošenja što veće štete NATO-u, pri čemu osim u Srbiji, Rusija ima značajan uticaj i u Hrvatskoj.
“Dugoročan uspjeh regije će zavisiti od toga šta urade SAD, koje su najveća nada za regiju“, rekao je Bajrović, uz napomenu da EU nije dovoljno ozbiljna u suprotstavljanju Rusiji, te da joj i sama mnogo toga dozvoljava. Ipak, dodao je da u proteklom periodu kod američke administracije nije vidio snažan interes u potiskivanju ruskog i kineskog uticaja na Balkanu.
Na pitanje iz publike o uticaju Turske, Bajrović je odgovorio da Recep Tayyip Erdogan ima politički motiv da bude na strani Bošnjaka, ali da istovremeno Turska ima mnogo investicija u Srbiji. Prema njegovom mišljenju, ukoliko se situacija u BiH pogorša i dođe do sukoba, za očekivati je da Turska neće moći nastaviti sa takvim ponašanjem i da će morati zauzeti stranu.
Učesnici panela su se uglavnom složili da između Rusije i Kine postoje određeni elementi saradnje, npr. u Vijeću sigurnosti UN-a, ali da dvije zemlje imaju različite ciljeve, te da se u nekim oblastima, poput digitalnog sektora, zapravo i takmiče.
Kada je riječ o EU, mnogi od govornika su istakli da ona mora prestati da se bavi Balkanom samo iz ekonomske perspektive jer je riječ i o sigurnosnom problemu. U tom kontekstu, panelisti su naveli da bi Zapad morao promijeniti strategiju manjeg otpora i popuštanja Rusiji samo zato da ona ne bi pravila još veće probleme, jer se to nije pokazalo kao dobro rješenje za zemlje Zapadnog Balkana.
