Prije nekoliko dana počeo je novi saziv Kongresa Sjedinjenih Država, po redu 110. U prilogum koji slijedi razgovaramo o odnosima predsjednika države i Kongresa, kada je u pitanju američka vanjska politika, s dva politička stručnjaka, jednim liberalom i jednim konzervativcem.
Prema američkom Ustavu, vanjsku politiku određuje predsjednik države. U skladu s ustavnim načelom ravnoteže između tri grane vlasti, Kongres prati kako izvršna vlast određuje i provodi vanjsku politiku. Sada u oba doma Kongresa većinu ima Demokratska stranka, jer je pobijedila na izborima u studenom. Predsjednik države je – republikanac.
Kako će ta činjenica utjecati na američku vanjsku politiku – upitali smo Davida Keenea, direktora Američke konzervativne unije, najstarije i najveće političke organizacije koja okuplja aktiviste desnijeg usmjerenja. "Glasače je najviše brinuo rat u Iraku – način na koji vlada taj rat vodi te činjenica da se kraj rata uopće ne nazire. Vlada predsjednika Busha najavila je od početka da je riječ o dugotrajnom sukobu. No, u demokratskom društvu morate imati nekakav plan – ako želite da vas javnost podrži. Građanima se čini da vlada nema dobar plan, i demokrati su od tog izvukli korist".
Međutim, kaže David Keene, demokrati su sada postali djelomično odgovorni za provedbu i ishod rata - naime, imaju većinu u Kongresu. Dobar dio njihovih glasača očekuje brze poteze, no predsjednik države ipak kontrolira glavne poluge vanjske politike – kaže ovaj američki politički aktivist. Will Marshall, direktor Instituta za progresivnu politiku, organizacije liberalnog usmjerenja, kaže da se već vide promjene u američkoj vanjskoj politici – kada je u pitanju Irak i rat protiv globalnog terorizma. "Izbori su bili izraz nepovjerenja prema Bijeloj kući. Zbog njih vlada sad nastoji uvesti neke promjene. U republikanskom taboru povela se unutrašnja debata – traži se odgovor na pitanje 'tko je odgovoran za poraz u Iraku?' Ova je debata vrila ispod površine već godinu dana, sada je izašla na otvoreno".
Will Marshall kaže da je Irak podijelio zapravo obje stranke, i republikance ali i demokrate. Debata je možda oštrija među republikancima, ali će biti itekako glasna i među političarima iz Demokratske stranke – kaže Will Marshall. "Lijevo krilo Demokratske stranke protumačilo je rezultat izbora za Kongres kao potvrdu njegova stajališta – da Irak što prije treba napustiti. Međutim, američka javnost ne misli baš tako. Javnost ima proturječne, konfliktne osjećaje kada je u pitanju Irak. Svjesna je da predsjednik Bush nema plan, ali ne želi da se američka vojska jednostavno okrene i ode kući. Naime postoji odgovornost prema iračkom narodu, a tu su i naši strateški interesi – naprasni odlazak iz Iraka predstavljao bi veliku opasnost po američku nacionalnu sigurnost".
Na kraju razgovora upitali smo Davida Keenea i Willa Marshalla – kako bi strancu objasnili, kako se određuje i kako funkcionira američka vanjska politika? Prvo David Keene."Ono što je najčešće kažem ljudima, bili Amerikanci ili stranci, jest da su izborni rezultati mnogo složeniji nego što se ljudima čini. Ljudi najviše vole izborni rezultat protumačiti onako kako im osobno odgovara, u skladu sa svojim uvjerenjima. Nadam se da će dvije stranke surađivati. Ako ne budu, bit će mnogo sukoba oko vanjske politike i drugih pitanja".
Will Marshall na isto pitanje odgovara ovako: "Pouka ovih izbora glasi: izvjesno vrijeme možete voditi politiku ideološki, u skladu s uskim stranačkim interesom. Tako se posljednjih šest godina ponašala vlada predsjednika Busha. Republikanci, općenito gledajući, imaju izvjesnu prednost kada je u pitanju nacionalna sigurnost. Međutim, bili su odveć rastrošni, nisu rješavali glavna pitanja nacije, u Iraku su prilično zabrljali. Na izborima su ih glasači konačno pozvali na odgovornost".
Will Marshall kaže da se američki glasači ponašaju pragmatično. Jedna ih je politička stranka razočarala, pa su šansu dali drugoj – iako – kaže Will Marshall - niti u nju baš nemaju puno povjerenja.
