Senatski panel dovršio je trodnevna svjedocenja o situaciji u Iraku. U posljednjoj diskusiji, strucnjaci su govorili o tome kako dati zamah irackom gospodarstvu.
Trojica strucnjaka koji su svjedocili pred senatskim Odborom za vanjsku politiku složili su se da, iako je ekonomska situacija u Iraku loša, najveci problem još uvijek predstavlja nestabilnost. Keith Crane, ekonomist iz neprofitne znanstvene organizacije RAND Corporation, upozorio je da 'u Iraku vlada veliko bezakonje'. "Ne govorim samo o pobuni. Dok se ljudi ne pocnu osjecati sigurno na ulicama, dok ne prestanu strahovati od pljacki, otmica i iznudivanja, gospodarstvo ce se vrlo teško oporavljati" - rekao je Keith Crane.
Panel strucnjaka priznao je da slabo gospodarsko stanje ima veze s lošom sigurnosnom situacijom. Prema njihovim rijecima, otvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje komunalnih usluga moglo bi ublažiti frustracije koje gradani pripisuju vladi i stranim snagama. Crane je dodao da je trenutno najveci ekonomski problem Iraka siromaštvo, te da je najbolji put za povisivanje prihoda – jacanje malih poduzeca: "U postojecim ekonomskim uvjetima, vrlo je teško ostvariti nego blagostanje. Zato ne bi trebao biti cilj otvaranje radnih mjesta koja ce opteretiti iracku vladu novim subvencijama, vec omoguciti razvoj malih poduzeca."
Najveci izvor prihoda za vladu je prodaja iracke nafte. Irak ima druge najvece svjetske rezerve nafte, no zbog desetljeca zanemarivanja i aktualne sabotaže i korupcija danas proizvodi tek polovinu od onoga što je proizvodio 1979. Strucnjaci kažu da bi obnavljanje naftne industrije moglo ujediniti Iracane u zajednickoj misiji, te osigurati kriticno važna sredstva za razvoj.
Iako se strucnjaci ne slažu oko toga kakve ekonomske planove treba provesti, ipak se slažu da su do sada programi pomoci bili vrlo neadekvatni. Frederick Barton iz Centra za strateške i medunarodne studije u Washingtonu kaže da bi se, za jacanje irackog gospodarstva, na svaki program trebao primijeniti isti princip: "Središnja ideja je da je u svemu najvažniji iracki narod. Svaki program i svaki pristup, svaki trošak treba se temeljiti na pitanju: 'Da li ovime povecavamo blagostanje Iracana i da li im dajemo mogucnost da preuzmu svoju buducnost u svoje ruke?' Do sada se ovo pitanje u vecini inicijativa nije postavljalo."
Barton je kazao da pobuna otežava ekonomski razvoj, no, dodao je da je svaka strategija za jacanje gospodarstva ujedno i strategija za slabljenje pobune.
