Dok su prošli tjedan trajale pripreme za lansiranje svemirskog raketoplana Discovery – prvog u misiji nakon nesreće Columbije u kojoj je poginulo 7 astronauta - znanstvenici i zakonodavci već su počeli raspravljati o budućnosti američkog svemirskog programa. Hoće li planovi predsjednika Busha o istraživanju svemira postati stvarnost?
Prošle godine je predsjednik Bush najavio plan koji bi vratio Amerikance na Mjesec do 2020. Nakon toga, koristeći bazu na Mjesecu kao odskočnu dasku, Sjedinjene Države bi istraživale ostatak Sunčevog sustava robotskim sondama i letjelicama s ljudskom posadom, počevši s Marsom.
No, dugi i otvoreni rokovi tog plana izvor su kontroverzi. John Logsdon, direktor Instituta za svemir Sveučilišta George Washington, kaže: "Sjedinjene Države i političko čelništvo moraju odlučiti žele li ozbiljno prednjačiti u svemirskim istraživanjima, jesu li ozbiljni s planovima o slanju ljudi u svemir. Ako je odgovor na ta pitanja pozitivan, onda je takva vizija zaista najbolja alternativa za budućnost."
Povjesničar Alex Roland sa Sveučilišta Duke smatra da se radi o 'planu gurnutom u daleku budućnost', najavljenom u sklopu prošlogodišnje predsjednikove kampanje za osvajanjem još jednog mandata u Bijeloj kući. Dakle, riječ je o strategiji kakvom se američki političari služe već desetljećima. "Predsjednik Nixon je predložio svemirski raketoplan 1972; predsjednik Reagan je predložio svemirsku postaju 1984. Predsjednik Bush stariji predložio je misiju na Mars, prvi put 1989, a drugi put 1992, u godini svog neuspješnog pokušaja reizbora. Sada, predsjednik Bush mlađi čini to isto. Upravo zato mislim da to ima više veze s reizbornim amibicijama nego s budućnošću svemirskog programa" - kaže Alex Roland.
Plan predsjednika Busha, nazvan "Vizija svemirskih istraživanja", predviđa dodatna izdvajanja za NASA-u u visini od milijardu dolara, tijekom slijedećih pet godina, kao i prenamjenu sredstava unutar postojećeg proračuna ove agencije kojom bi 11 milijardi dolara bilo usmjereno ka inicijativi Mjesec/Mars.
To znači da bi mnoge misije koje nisu izravno povezane s Bushevim planom – poput, primjerice, popravka svemirskog teleskopa Hubble – mogle biti otkazane.
Ovo posljednje izaziva gnjev mnogih znanstvenika i članova Kongresa. Većina stručnjaka slaže se, međutim, da 12 milijardi dolara nije ni blizu namirivanja troškova predsjednikove inicijative. Za početak, kako ističe povjesničar Alex Roland, postavljaju se brojni tehnološki izazovi: "Problem koji je kod nas permanentan – zašto su raketoplani skloni nesrećama, zašto ne uspijevamo izgraditi svemirsku postaju uz razumne troškove – jest ogromna cijena lansiranja. Ono što stvarno trebamo izgraditi je lansirna letjelica koja će raditi ono što je space shuttle trebao činiti, dakle trošak lansiranja učiniti ekonomičnim, pouzdanim i sigurnim. NASA bi upravo na to trebala koncentrirati svoje napore."
Nakon gotovo tri desetljeća letova, flota svemirskih raketoplana bit će umirovljena kada Međunarodna svemirska postaja bude završena, do 2010. godine.
Plan Bijele kuće predviđa razvitak istraživačke letjelice s posadom koja bi bila američka primarna letjelica na Mjesec i Mars. No, stručnjaci se slažu da je razvitak letjelice tek jedna od prepreka koje treba savladati. Doduše, vrlo skupa prepreka: procjenjuje se da bi uz utrošak od oko 15 milijardi dolara, tek za jedno desetljeće ta nova letjelica ponijela prve astronaute u Zemljinu orbitu.
No, Robert Zubrin, aeronautički inženjer i predsjednik Udruge Mars, tvrdi da Sjedinjene Države mogu poslati ljude na Mars bez da se oslanjaju na bazu na Mjesecu u čija bi izgradnja mogla potrajati desetljećima: "Gledano tehnološki, danas smo mnogo bliže sposobnosti da pošaljemo ljude na Mars, nego što smo 1961. bili iole blizu slanju čovjeka na Mjesec, kada je predsjednik Kennedy objavio početak programa leta na Mjesec. A, spustili smo se na Mjesec osam godina nakon toga! Dakle, ako se toga latimo ozbiljno, na Marsu bismo mogli biti za desetak godina. O tome nema nikakve sumnje."
Bez obzira kada će Sjedinjene Države krenuti na Mars, mnogi promatrači upozoravaju da je NASA još uvijek ogrezla u birokratsku inerciju, koja je pridonijela nesreći raketoplana Columbia, 2003. Premda je novi upravitelj NASA-e Michael Griffin obećao reorganizaciju ove agencije, mnogi analitičari kažu da je još prerano za ocijeniti koliko uspješno će se NASA ponijeti s razvojem novih tehnologija i pokušajima osiguravanja financiranja, neophodnog za provođenje dugoročnog skupog plana istraživanja svemira.
