Prije 36 godina, na Mjesec je sletio "Orao". No, ne ptica, nego lunarni modul američke agencije za svemirska istraživanja. Nekoliko sati kasnije, ljudsko je biće po prvi put stupilo na površinu Mjeseca.
"Mali korak za čovjeka, ogroman skok za ljudski rod," izrekao je astronaut Neil Armstrong kada je kao prvi – a za njim i Buzz Aldrin – napravio korak koji je tisućljećima bio samo skok ljudske mašte. Bio je to povijesni trenutak, kao i jedinstveno tehničko dostignuće. No, znanstveno nasljeđe prvog stupanja na Mjesečevo tlo do danas je predmet raspri.
U ljudskoj povijesti, misija Apolla 11 koja je dvojicu astronauta dovela na Mjesec, bila je ključni događaj, ali, isto tako, i ujedinjujući. Oko 600 milijuna ljudi – šestina stanovništva Zemlje – gledala je na televizijskim ekranima prve korake po Mjesecu. U slijedeće tri godine, NASA je poslala još desetoricu astronauta na površinu Mjeseca. A, onda, letovi ljudske posade na Mjesec su prestali; posljednji se dogodio u prosincu 1972.
No, kako kaže Marcia Smith, analitičar za pitanja istraživanja svemira pri Kongresnom istraživačkom centru, znanstvenici i danas proučavaju Mjesec: "Provedeno je mnogo znanstvenih studija o Mjesecu kao rezultat misija letjelica Apollo, kao i robotskih misija Sjedinjenih Država i svojedobnog Sovjetskog Saveza, a danas Europa ima sondu koja proučava Mjesec. Još uvijek ima mnogo zanimljih stvari koje se istražuju. Sada je pažnja posebice usredotočena na polarne regije, gdje, kako smatraju neki znanstvenici, možda postoji led, nataložen tijekom eona u kojima su kometi udarali u površinu Mjeseca. Nova vizija svemirskih istraživanja, kako ju je iznio predsjednik Bush, Mjesec vidi kao odskočnu dasku za odlazak na Mars."
Program letjelica Apollo imao je veliku podršku javnosti u kontekstu Hladnog rata, kaže Marcia Smith. No, nakon nekog vremena, počelo se postavljati pitanje korisnije uporabe novca poreznih obveznika. Od tada, pa sve do danas traju pokušaji i NASA-e i komercijalnog sektora da razviju lansirne rakete koje bi bile jeftinije, pouzdanije i sigurnije.
Međutim, usprkos takvog razvoja događaja, misije Apollo i danas su žive u znanstvenim krugovima. Sonde ostavljene na Mjesecu bilježile su tektonska zbivanja na površini Zemljinog prirodnog satelita, a laserski retroflektori i dalje vraćaju laserske zrake sa Zemlje pokazujući točnu udaljenost dva svemirska tijela. Ti se laserski signali koriste i za proučavanje gibanja Zemljinih tektonskih ploča. Što se povratka na Mjesec tiče, NASA će u slijedećih nekoliko tjedana predstaviti plan koji bi trebao od Mjeseca učiniti prvi korak ka Marsu.
