Prva runda summita EU odlucila je produžiti proces ratifikacije ustavnog sporazuma uz isticanje potrebe boljeg tumacenja što je Europa.
Krizni summit EU dao je prvi razuman odgovor: ratifikacija ustavnog sporazuma nastavlja se s odgodom krajneg roka, istina bez precizno odredenih datuma i uz preuzetu obavezu da se napredak razmotri za austrijskog predsjedavanja, dakle najkasnije za godinu dana.
Celnici su se složili da nema alternative ustavnom sporazumu priznavši da postoji "plan D", "D" za dijalog, demokraciju i diskusiju. Niti jedna clanica nije izricito kazala da odbacuje sporazum ali makar nije htjela prihvatiti teret odgovornosti – u tom slucaju kompletan bi projekt pao u vodu. Ovako, državama predstoji produženo vrijeme za razmatranje, za bolje tumacenje sadržaja i znacaja ustavnog sporazuma gradanima jednako kao i za jasnije razlaganje što je Europa danas, što ona znaci i što donosi njezinim stanovnicima ali i koje su alternative, recimo da se proširenje nije dogodilo ili da se ne nastavi. Glasaci u Francuskoj i Nizozemskoj odbacili su ustav i radi straha od posljedica proširenja, tvrde ankete. Ovo je navelo nekoliko lidera – barem je ovakva prica zakotrljana u nervozu pretrpanog press centra - da nacmu pitanje opravdanosti nastavka ovog procesa, pogotovo ukoliko se izmedu novog vala proširenja i ulaznice Turskoj stavi znak jednakosti, no ostalo je samo na rijecima te se ocekuje da ce Europsko vijece stati iza svojih dosadašnjih odluka. Naravno, nije iskljuceno usporavanje procesa. U svim se ovim pricama cilja na Tursku, konstatira nepripremljenost Bugarske i pogotovo Rumunske radi cega ce vjerojatno Unija iskoristiti pravo odgode njihovog ulaska za godinu dana, no nitko ne spominje Hrvatsku. Na dulje staze i u krajnjem slucaju, natezanje Zagreba s Haagom moglo bi nositi jako visoku cijenu.
