Rujan i prije Turske, najizglednija je formula za hrvatske pregovore.
Konačni izvještaj glavne tužiteljice Carle del Ponte o suradnji Zagreba s Haagom ne razlikuje se u svojim bitnim elementima od nacrta raspodijeljenog medijima.
Zagreb je na pravome putu, učinjeno je dosta no još uvijek nedovoljno da bi se mogla ustvrditi besprijekorna suradnja. Luxembourg je proslijedio tužiteljičin raport državama – članicama. One će izaći sa svojim viđenjem tokom priprema za ministarski skup, možda se teme dotaknu i lideri Unije na summitu za desetak dana ukoliko se ministri ne usuglase i pod uvjetom da za to bude vremena u prenatrpanom, napetom dnevnom redu s budućnošću europskog ustavnog sporazuma na tapetu.
Bez nekog novog većeg pomaka u Hrvatskoj – a njega svi nekako priželjkuju – malo je vjerojatno da će se odlučiti o startu pregovora. Izvjesniji je scenarij početak u jesen, ukoliko ne bude previše godišnjih odmora za onaj dio pravne države čije funkcioniranje stvara razliku između manjkave i besprijekorne suradnje.
Glavna je tužiteljica ostala pri ocjeni da je za punu provedbu Vladinog akcijskog plana potreban još koji mjesec intenzivnog rada. Sugovornici u europskoj Komisiji upozoravaju na nov element u cijekoj priči, Tursku. Turskoj je obećan početak pregovora 3. listopada, Hrvatska ni u kom slučaju ne bi smjela startati s Turskom ili, još gore, nakon nje, tvrde izvori u euro-poslovodstvu zalažući se za rujanski termin.
Odgoda odgovara i Hrvatskoj iz veoma praktičnih razloga. Pripreme za početak pregovora naime nisu zaokružene, pregovarački tim jeste na mjestu no nije uhodana mašinerija koja će, da tako kažem, servisirati pregovarače da optimalno obave težak posao.
U ovome je svjetlu razumljivo čuđenje diplomata iz Uniniih članica i institucija na hrvatskoj žurbi i upornom insitiranju – ili lobiranju, kako se to govorilo u Hrvatskoj – da proces počne već na proljeće.
