Također, pokazuje se da ovaj virus mutira brže. Virus se u prošlosti nije dobro širio među ljudima, ali je možda pronašao novu nišu u usko povezanim mrežama zajednice muškaraca koji imaju intimne odnose s drugim muškarcima. Ovo ne znači da je to seksualno prenosiva bolest ili bolest isključivo vezana za gay populaciju i da osobe koje ne pripadaju ovoj zajednici ne mogu oboljeti.
Zaključci opservacione studije o simptomima majmunskih boginja
U radu objavljenom krajem jula u BMJ, identificirani su su simptomi majmunskih boginja koji su ponešto drugačiji od slike koja se viđala u zemljama gdje je ova bolest endemska. Nalazi se temelje na 197 potvrđenih slučajeva majmunskih boginja u centru za zarazne bolesti u Londonu između maja i jula 2022. Svih 197 sudionika u ovoj studiji bili su muškarci (prosječne dobi 38 godina), od kojih se 196 identificiralo kao homoseksualci, biseksualci ili drugi muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima.
Neki od uobičajenih simptoma koji se sada opisuju su lezije na koži i sluzokoži, najčešće na genitalijama ili perianalnom području. Većina (86%) pacijenata prijavila je sistemsku bolest (koja zahvata cijelo tijelo). Najčešći sistemski simptomi bili su vrućica (62%), natečeni limfni čvorovi (58%) i bolovi u mišićima (32%). Za razliku od postojećih izvještaja o slučajevima koji sugerišu da sistemski simptomi prethode kožnim lezijama, 38% pacijenata razvilo je sistemske simptome nakon pojave lezija, dok je 14% imalo lezije bez sistemskih značajki.
Autori rada primjećuju da se ranije nije znalo da su pojedinačne lezije i natečeni krajnici tipične značajke infekcije majmunskim boginjama i da su se mogli zamijeniti s drugim stanjima. Nešto više od trećine (36%) sudionika također je imalo HIV infekciju, a 32% ispitanih imalo je spolno prenosivu infekciju.
Samo je jedan sudionik nedavno putovao u regiju gdje su majmunske boginje endemske, potvrđujući da postoji prenos u zajednici, a samo je četvrtina pacijenata imala kontakt s nekim s potvrđenim slučajem infekcije majmunskim boginjama. Povećana je mogućnost prenosa od strane ljudi bez simptoma ili s vrlo malo simptoma.
Autori priznaju neka ograničenja studije, kao što je opservaciona priroda nalaza, potencijalna varijabilnost vođenja kliničke dokumentacije i činjenica da su podaci ograničeni na jedno središte.
Međutim, oni kažu da ova otkrića potvrđuju kontinuirani prenos virusa majmunskih boginja u zajednici bez presedana među homoseksualcima, biseksualcima i drugim muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima koji je viđen u Velikoj Britaniji i mnogim drugim neendemskim zemljama.
Oni pišu: „Razumijevanje ovih nalaza imaće velike implikacije za praćenje kontakata, javnozdravstvene savjete i kontinuiranu kontrolu infekcije i mjere izolacije." Autori pozivaju na nastavak istraživanja kako bi se formirala politika kontrole infekcije i izolacije te usmjerio razvoj nove dijagnostike, liječenja i preventivnih mjera.
Mutacije virusa majmunskih boginja
Virus majmunskih boginja mogao bi biti zarazniji zbog desetaka novih mutacija. Sve u svemu, virus nosi 50 novih mutacija koje nisu viđene u prethodnim sojevima otkrivenim od 2018. do 2019., prema novoj studiji objavljenoj 24. juna u naučnom časopisu Nature Medicine . Naučnici obično ne očekuju da će virusi poput majmunskih boginja dobiti više od jedne ili dvije mutacije svake godine, istaknuli su autori studije. Još uvijek nije jasno zbog čega se ovo dogodilo. Od virusa sa dvostrukom DNK poput ovog, očekuje se da budu stabilniji i manje mutiraju.
Sam virus ima dvije grane: bazen Konga kod kojeg je smrtnost čak oko 10% i zapadnoafrički tip sa oko deset puta nižom smrtnošću. Za sada je smrtnost niska, a naučnici smatraju kako nema mjesta panici, ali je potrebno biti oprezniji, pogotovo s nepoznatim kontaktima.
Majmunske boginje može dobiti bilo ko i nisu kategorizirane kao spolno prenosiva bolest
U svijetu je početkom avgusta 2022. registrovano preko 23 000 slučajeva majmunskih boginja, a prijavljeni su i prvi smrtni slučajevi – i to u Španiji 30. jula, u Brazilu 31. jula te u Indiji 1. avgusta. Prvi slučaj infekcije u Bosni i Hercegovini je prijavljen 13. jula. Do početka avgusta u SAD je prijavljeno 5811 slučaj.
Bitno je napomenuti da majmunske boginje, koje izaziva DNK virus srodan virusu velikih boginja, nisu kategorizirane kao spolno prenosiva bolest. Naime, ova bolest se ne prenosi isključivo spolnim odnosom nego i na druge načine, a najveći je rizik kontak s tjelesnim tekućinama oboljele osoba. Spolni odnos je samo jedan od mogućih načina prenosa, a bolest se može prenositi i onim što se u medicini stručno naziva „fomitni prenos“, odnosno, preko kontaminiranih površina i predmeta, poput pribora za jelo i piće ili posteljine.
Vakcina protiv velikih boginja Imvanex/Jynneos štiti oko 85% i protiv majmunskih boginja, a nedavno je u svrhu prevencije majmunskih boginja odobrena u SAD, Kanadi i naposlijetku u Evropi. Podatke o efikasnosti ipak treba uzeti s rezervom, pošto su se virus, a i sama bolest, donekle promijenili i ova vakcina nikada nije testirana u sadašnjim uslovima.
Stigmatizacija gay populacije ne doprinosi kontroli širenja bolesti
Agencija Ujedinjenih naroda za AIDS (UNAIDS) rekla je da je „značajan udio" nedavnih slučajeva majmunskih boginja identificiran među homoseksualcima, biseksualcima i drugim muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima. Svjetska zdravstvena organizacija je rekla da dostupni dokazi sugerišu da su oni koji su najugroženiji ljudi koji su imali bliski fizički kontakt s nekim oboljelim od majmunskih boginja, a taj rizik nije ograničen samo na muškarce koji imaju spolne odnose s muškarcima. Svako ko ima prolongiran i blizak kontakt s oboljelim može biti inficiran. Intimni odnosi stvaraju visok rizik prenosa upravo zbog blizine i dužine kontakta.
Nikada nije dovoljno važno naglasiti kako stigmatizacija gay populacije neće doprinijeti kontroli širenja, nego samo može pogoršati situaciju jer postoji mogućnost da se oboljele osobe ne javljaju na liječenje i ne idu u izolaciju zbog stida.
Emina Bošnjak, direktorica Sarajevskog otvorenog centra, upozorava kako stavljanje fokusa na to da najveći broj oboljelih pripada zajednici muškaraca koji imaju seks s muškarcima produbljuje predrasude, ali i „doprinosi riziku da svi koji nisu dio LGBTI zajednice razmišljaju na način da majmunske boginje za njih ne predstavljaju opasnost, i da su od nje zaštićeni samo zato što što su heteroseksualni."
Epidemiolozi još uvijek pokušavaju shvatiti zbog čega je većina prijavljenih slučajeva među muškarcima koji imaju intimne odnose s muškarcima. Naime, postoje mišljenja i da gay muškarci, znajući da su u većem riziku od spolno prenosivih bolesti, češće odlaze ljekarima kada primijete neke simptome. Dosta početnih simptoma majmunskih boginja ili slučajeva blagih infekcija može proći ispod radara i osoba s takvim nespecifičnim i lakšim simptomima može doprinositi širenju. Globalno, kapaciteti za testiranje na majmunske boginje su još uvijek slabi, kao i opskrba vakcinama.
„Ne znam tražimo li nužno dovoljno heteroseksualnih društvenih mreža da bismo zaključili da ovo nije širi problem", kaže za Science magazin Boghuma Titanji, virologinja na Univerzitetu Emory koja radi u klinici za seksualno zdravlje.
Zaključak
Majmunske boginje su od zanemarene tropske bolesti postale globalna zdravstvena prijetnja kada su se pojavile u neendemskih državama. Svjetska zdravstvena organizacija je krajem jula 2022. izdala upozorenje visokog nivoa proglašavajući brzo širenje epidemije majmunskih boginja globalnom zdravstvenom krizom.
Međutim, evidentno i dokazano širenje u gay populaciji ne znači da je samo ova populacija pod rizikom.
Također, u eri kada svijet još nije čestito izašao ni iz pandemije COVID-19, pojave stare-nove bolesti koja se širi predstavlja često okidač za paniku. Zdravstvena poruka koju bi trebalo stalno ponavljati jeste da panika ne štiti, nego nas čini još ranjivijim.
Izbjegavanja rizičnog ponašanja, borba protiv stigmatizacije zbog koje je oboljelima često neugodno da potraže pomoć, izbjegavanje gužvi, tjelesnog i prolongiranog kontakta naročito s nepoznatim osobama, mogu znatno smanjiti rizik, dok panika rizik samo povećava. Ovo bi ujedino treba biti i poziv na buđenje da se tropske bolesti siromašnih i zemalja u razvoju ne trebaju zanemarivati, nego da treba ulagati u njihovo istraživanje i suzbijanje.
