Naučnici iz NASA tvrde kako nisu odabrali da New Horizons prođe pokraj Ultima Thule samo zato što bi se prolazak preklopio sa slavljenjem Nove godine, pa bi otkriće bile još spektakularnije. Ako im je vjerovati, odabrali su istraživanje Ultima Thule jer je sonda mogla neometano proći do njega, a također, uočene su i neke interesatne stvari vezano za sam Ultima Thule.
Šta je Ultima Thule?
U suštini, ovaj objekat je zaleđena santa stijena i gasova, formirana na granici Solarnog sistema. Milijardama godina su je oblikovali rentgenski i kosmički zraci, tako da mu je površina spaljena i slabo reflektira svjetlo. Međutim, prije izvjesnog vremena, uočene su neke neobične refleksije sa objekta, što je potaklo naučnike da usmere sondu put ovog objekta. Ultima Thule može biti okružen oblakom prašine koji zaklanja njegovo svjetlo, a to otežava opažanje. Još jedno od objašnjenja je da je Ultima Thule okružen manjim prirodnim satelitima od kojih svaki ima i svoju svjetlosnu refleksiju ili da je os objekta okrenuta prema uređajima koji ga snimaju, što stvara konfuziju.
Sve do devedesetih godina prošlog vijeka, naučnici nisu imali nikakve dokaze o tome kako izgleda svijet iza Neptuna i Plutona. Neki su, poput nizozemsko-američkog astronoma Gerarda Kuipera, sugerirali da bi iza Neptuna mogao postojati prostor u kojem se nalaze planetoidi, komete i manji stjenoviti objekti, te su naučnici, kada je konačno potvrđeno postojanje ovakvog prostora, pojasu dali ime „Kuiperov pojas“.
New Horizons je došla do ovog objekta u 12:33 ujutro, prema EST (05:33 prema GST) 1. januara 2019. Alan Stern, NASA-in naučnik zadužen za ovaj program, izjavio je ujutro „Ovdje sam da vas obavijestim kako je u toku ove noći letjelica New Horizons izvela najdalje istraživanje u historiji čovječanstva i učinila je to spektakularno.“
Ultima Thule je oko 6.5 milijardi km udaljen od nas, dok je od Plutona udaljen oko 1.6 milijardi km. Naučnici su prvo mislili da je riječ o malom binarnom sistemu tj. sistemu od dva objekta, ali danas se smatra kako je Ultima Thule malo izdužen, sa suženjem u sredini te više podsjeća na kikirici u ljusci. Ima dužinu od oko 32 km i okreće se oko sebe, ali naučnici još ne znaju kojom brzinom. Za Ultima Thule se čak nije ni znalo onda kada je sonda New Horizons lansirana 2006. godine, kako bi pobliže istražila Pluton i poslala nam najjasnije slike Plutona do sada.
Zbog udaljenosti, potrebno je dosta vremena da snimci ovog objekta dođu do nas. Očekuje se da će prve fotografije dospjeti u februaru ove godine. Skidanje svih podataka će trajati mnogo duže, oko 20 mjeseci, tako da će se tek u septembru 2020. znati više ovo ovom objektu i njegovim tajnama.
Istraživanje Ultima Thule će zasigurno baciti više svjetla na Kuiperov pojas, tzv. „Zonu zumraka“.
Misija New Horizons je koštala oko 800 miliona dolara, trebalo je 12 godina ubjeđivanja da je ovaj projekat potreban svijetu i nauci, 5 godina da se izgradi i 9 godina da dođe do svog prvog cilja – Plutona. Ova sonda nije veća od piana, ali je postala jedan od „heroja i heroina“ istraživanja svemira.
