Nakon izlaganja Schmidt je dao intervju novinaru Glasa Amerike Ajdinu Muratoviću, koji je počeo upravo osvrtom na trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini.
GLAS AMERIKE: Danas je bio šesti redovni izvještaj koji ste predali Vijeću sigurnosti UN-a. Svaki prethodni izvještaj je opisao situaciju sa rastućim političkim napadima na Daytonski mirovni sporazum. Vaš najnoviji izvještaj navodi da su ovi napadi "bez presedana". Koji su uzroci i faktori koji doprinose ovim napadima?
SCHMIDT: Mislim da ovi napadi pokazuju situaciju u kojoj još ne postoji političko pomirenje među građanima, ili bolje rečeno, dijelovima političke klase Bosne i Hercegovine. Nažalost, političke grupe zauzimaju etnonacionalistički pristup. Nedostaje pomirenje, nedostaje, kao što sam rekao, bona fide saradnje. U ovoj političkoj strukturi, neki ljudi kompromis smatraju znakom slabosti.
GLAS AMERIKE: Ali čini se da, barem kada je Federacija u pitanju, imate vladu koja je spremnija na kompromis od prethodnih. Ipak, imamo ove napade bez presedana, tako da odgovor koji ste dali ne objašnjava situaciju u potpunosti.
SCHMIDT: Dvije stvari. Prvo - moj pokušaj da ostvarim funkcioniranje države i entitetskih administracija pokazuje neke pozitivne rezultate. Oni rade i čine kompromise, ali struktura u cijelosti, posebno između Republike Srpske i drugih dijelova je veoma zahtjevna. Zašto? Zato što se neki ljudi, uključujući i predsjednika Republike Srpske, poigravaju sa mogućnošću raspada ili otcjepljenja.
To je protiv Daytona. Ne bih rekao da iza toga stoji neka velika strategija. Izgleda da je dijelom to pitanje taktike. Oni su pod pritiskom odluke američke vlade da koristi sankcije. Na primjer, u Republici Srpskoj neki važni ljudi nemaju bankovni račun, jer im ga nijedna banka neće dati.
GLAS AMERIKE: Spomenuli ste Dodika. Pređimo malo preko Drine do jednog od njegovih političkih saveznika, Aleksandra Vučića, sa kojim ste se nedavno sastali. OHR je objavio saopćenje u kojem se navodi da je to bila „dobra i otvorena diskusija”. Dalje, OHR je pohvalio njegovu „nepokolebljivu podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine”. Tokom pregovora u Daytonu 1995. godine, Srbija se obavezala da će osigurati da Republika Srpska u potpunosti poštuje Daytonski sporazum. Da li ste zadovoljni ulogom Srbije u ispunjavanju svog kraja sporazuma, s obzirom na to da Dodik i toliko zvaničnika Republike Srpske, kao što ste upravo spomenuli, ne poštuju sporazum?
SCHMIDT: Moram reći da Srbija, kao potpisnica i kao pravni nasljednik Jugoslavije, zaista poštuje osnovne strukture Daytona, uključujući i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Bilo je nekih pokušaja Dodika da privuče Vučića na svoj put. Vidim da on, za sada, nije krenuo tim putem.
Postoji dosta zabrinjavajućeg kada je Republika Srpska u pitanju. Sam Dodik ne poštuje Dayton. On želi - i nastoji- stvoriti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine paralelnu pravnustrukturu koja bi mu dala laku mogućnost za otcjepljenje. To nije samo pitanje Daytona, nego i funkcionalnosti i integriteta cijele regije.
Evropska Unija je navikla poticati svoje argumente mrkvom, a ne batinom. Moj položaj meni daje mnogo batina, ali malo mrkvi. Vidim da korištenje batine daje rezultate, uključujući i vršenje pritiska na gospodina Dodika. To je način da se nosi sa takvim ponašanjem i da ga se stabilizira. Rekao sam to i na zasjedanju Vijeća sigurnosti, međunarodna zajednica mora biti spremna da, ako vidimo nastojanje za raspadom, da to ne samo promatramo, nego i da djelujemo.
GLAS AMERIKE: Dakle, tokom vaših sastanaka sa evropskim liderima, da li naglašavate veće oslanjanje na batine? Jer postoji EU okvir za sankcije koji još nije iskorišten?
SCHMIDT: Rekao bih da se evropske integracije uglavnom odnose na integraciju kroz plan rasta, finansiranje i usvajanje pravnih struktura. Ne bih pokušavao uvjeriti Evropsku uniju da koristi batine. Ponekad ih koriste. Umjesto toga, predlažem da sve što imamo stavimo u alatnu kutiju, a zatim vadimo iz kutije alate u skladu sa situacijom. Dakle, ovo je poziv na blisku saradnju na nivou međunarodne zajednice.
Koji će biti rezultat ako to ne učinimo? Nastavak dramatičnog odliva mozgova iz ove male zemlje sa oko 3,2 miliona stanovnika. To je značajna negativna posljedica po solidnost i budućnost ove zemlje.
GLAS AMERIKE: Neki ljudi bi možda cinično rekli da Evropa ima koristi od tog odliva mozgova.
SCHMIDT: Da, takav je slučaj. Mladi ljudi koji dolaze sa Zapadnog Balkana su dobro obrazovani, oni su inovativni i oni su Evropljani u najboljem smislu. Jedan od mojih zadataka je da spriječim da drugi dijelovi Evrope jednostavno ubiru korist kratkoročno, trebamo razmišljati dugoročno - treba nam više ulaganja u ovu regiju, u ovu zemlju, da se pruže prilike za ostanak u zemlji. To je politički izazov broj jedan.
GLAS AMERIKE: Nedavno je došlo do određene zabune o ulozi EUFOR-a. U saopštenju za javnost, EUFOR-a je naveo, se da je njegova misija „podrška lokalnim vlastima u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja”. Vaš izvještaj jasno pokazuje da su lokalne vlasti, ipak, najveća prijetnja implementaciji Daytona. Da li je uloga EUFOR-a da podrži lokalne vlasti, ili je da osigura da lokalne vlasti poštuju sigurnosne aspekte Daytona?
SCHMIDT: EUFOR proizlazi iz Aneksa 1A Daytonskog sporazuma i pruža mu izvršna ovlaštenja koja se ne moraju koristiti ako nema potrebe. Vidim da je ponekad samo prisustvo dovoljno da neke ljude navede na razum, ili obrnuto, da pruži osjećaj sigurnosti. Ovo je misija je u skladu sa Pogvlavlje sedam Povelje UN-a, što znači da se ne radi samo o sjedenju i razgovoru. Ako je potrebno, može se učiniti i više. Ipak, je u pitanju vojna misija. Na sreću, posljednjih godina nije bilo potrebe za djelovanjem, ali ne bih to isključio.
GLAS AMERIKE: Ali postoji narativ da će EUFOR intervenirati samo kako bi pomogao lokalnim vlastima. Dodik tvrdi da će EUFOR, ako se bilo šta desi, jednostavno stati na međuentitetsku liniju razgraničenja. Možete li ovo pojasniti?
SCHMIDT: Rekao bih da je gospodin Dodik to malo pogrešno shvatio. Rezervne snage koje mogu biti integrirane sa misijama EUFOR-a su u razmatranju i vjerojatno će biti prilagođene. NATO, također, ima obavezu. Hvala glavnom sekretaru Jensu Stoltenbergu koji je nedavno bio u Sarajevu. Čitav NATO savjet je posjetio Sarajevo. To bi trebao biti znak da je NATO svjestan da je to misija u kojoj je dobro kada niste potrebni, ali da je, ipak, neophodno ostati prisutan.
GLAS AMERIKE: S obzirom na porast napada na povratnike koje navodite u svom izvještaju i raširene napade na Daytonski mirovni sporazum, smatrate li da EUFOR ima adekvatan kadar da upotpuni vaš rad u civilnom dijelu?
SCHMIDT: To mi je jedna od najvećih briga. Pomirenje, prema odredbama iz Daytona, znači da se ljudi mogu vratiti svom domu. Sve više vidimo napade na njih i njihovo pravo da to urade. To je izazov. Odgovor na to nije EUFOR Althea. To je zadatak policije i pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine. Što se mene tiče, vidim da ću se morati pozabaviti sa nekim policijskim institucijama - neke su dobre, ali neke definitivno treba poboljšati. Radim sa OSCE-om i drugima da se to izvede na pravi način.
