Linkovi

Ženska strana

Prof. dr Milena Karapetrović za VOA: Borba za prava žena traje i danas i dobrim dijelom se odigrava upravo na tržištu rada

Prof. dr. Milena Karapetrović

U BiH, kao i najvećem dijelu regiona, osnovna znanja o rodnoj (ne)ravnopravnosti i dalje se stiču u okviru neformalnog obrazovanja.

“Zahvaljujući organizovanom djelovanju ženskih pokreta u svijetu kroz prethodnih sto godina pokazalo se u kojoj mjeri je moguće promijeniti položaj žena u društvu. Od toga da imaju pravo na obrazovanje, da imaju pravo glasa i da imaju pravo na vlastito tijelo, pa do mogućnosti da u većoj mjeri odlučuju o svom životu. Sve te promjene u svijetu su se odvijale u prethodnom periodu i na ovim prostorima, te možemo reći da su i žene u Bosni i Hercegovini dostigle određeni stepen prava. Ono o čemu i dalje najčešće raspravljamo jeste ključno pitanje: “Zašto žene i dalje nisu u potpunosti ravnopravne sa muškarcima?”, kaže u intervjuu za Glas Amerike, Milena Karapetrović, vanredna profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.

Ova feministička teoretičarka i filozofkinja predaje kurseve Ontologije, Pragmatističke filozofije, Demokratije i ljudskih prava, a posebno polje interesovanja joj je feministička i rodna teorija, te je iz ove oblasti predavala na kursevima “Rod, civilno društvo i mediji” na master programu Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu, te “Studije roda” na prvom ciklusu i “Rod, identitet i razvoj” na trećem ciklusu Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci. Predaje i Feminističku filozofiju, a osim naučnih i stručnih tekstova objavila je i knjige: “Ona ima ime. O feminizmu i filozofiji” (2007.), “Čežnja za Evropom. Filozofske osnove ideje Evrope i evropskog identiteta” (2010.) i “U lavirintima bića. Ontološka rasprava” (2015.).

Povodom obilježavanja 8. marta razgovarali smo upravo o položaju žena u bh. društvu. Da li danas postoji ekonomska, politička i socijalna ravnopravnost i koliko se u praksi poštuju zakoni koji zabranjuju diskriminaciju na osnovu polu.

VOA: Šta ženama u bh. društvu danas predstavlja obilježavanje 8. marta?

Prof. dr. Milena Karapetrović
Prof. dr. Milena Karapetrović

Međunarodni dan žena većina žena i muškaraca na našim prostorima doživljava kao dan kada se razmišlja o tome koji poklon odabrati. Jednostavno rečeno, u prvom planu je komercijalni aspekt 8. marta. Iza njega se, čak i ako ga vidimo na takav način, ipak, krije zrno svojevrsne ženske solidarnosti. Kupci nisu samo muškarci, već dobrim dijelom žene koje žele taj dan obradovati svoje majke, bake, kćerke, prijateljice. Istovremeno, na mjestima gdje se kupuju ti pokloni, kao što su ulični štandovi, cvjećare, parfimerije, skoro po pravilu rade žene. To nam upravo govori u kojoj mjeri i dalje ovaj datum važan za obilježavanje, ali na drugačiji način. To možemo primjetiti kroz akcije koje se najčešće odvijaju na inicijativu ženskih nevladinih organizacija i različitih udruženja koja se bave problemima rodne neravnopravnosti – tako što priređuju izložbe, javne tribine i predavanja, te na različite načine prikazuju uspjehe i dostignuća žena, ali i njihove probleme, na taj način ukazuju i na pravi smisao 8. marta, podsjećaju na borbu za prava žena koja traje i danas i koja se dobrim dijelom odigrava upravo na tržištu rada.

VOA: Koliko se zakoni koji zahtijevaju zabranu diskriminacije na osnovu pola poštuju u našem društvu?

Mogu da se usvoje zakoni ili da se promijene postojeći, ali to neće odmah značiti i sveukupnu promjenu u društvu. Ta promjena se gradi tek promjenom svijesti o tome šta uistinu znači rodna ravnopravnost. Ona se ne događa za nekoliko dana, nekad je potrebno i nekoliko godina i decenija da bi se promijenilo dotadašnje usvojeno ponašanje temeljeno na stereotipima i predrasudama o ženama. Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini usvojen je 2003. godine, a izmijenjen i dopunjen 2010. godine. U tom relativno kratkom periodu do danas uspostavljeni su brojni institucionalni mehanizmi kojima se nastoji, od opštinskog preko entitetskog do državnog nivoa, da taj zakon bude i implementiran. Rezultati su vidljivi, ali to tek predstavlja prve korake. Kao što stalno naglašavam, stvar je u tome da se promijeni svijest ljudi i da se o diskriminaciji žena ne govori tek formalno ili kroz šale i pošalice. Ta diskriminacija je najvidljivija na tržištu rada pri zapošljavanju žena, kada je riječ o raspodjeli imovine, pri brakorazvodnim parnicama, u predstavljanju određenje slike žene u javnosti.

Žene za ljudska prava
Žene za ljudska prava

VOA: Koliko žene u bh. društvu učestvuju u političkom odlučivanju i upravljanju u institucijama vlasti, i uopšte koliko su prisutne kada su u pitanju ozbiljne pozicije u poslovnom okruženju? Da li su i dalje manje plaćene od muškaraca i sa ograničenim mogućnostima za profesionalno usavršavanje?

U kojoj mjeri se primjenjuje Zakon o ravnopravnosti polova upravo nam najbolje ilustruje član 20 ovog Zakona koji utvrđuje da treba biti najmanje 40 posto manje zastupljenog pola na svim nivoima vlasti i u upravljačkoj strukturi.

Prve analize i nakon održanih Opštih izbora 2018. godine pokazale su da broj žena u vlasti sada iznosi oko 27 posto. Žene su prisutne kao značajan dio članstva u političkim partijama, veoma često njihova imena stoje tek formalno na kandidatskim listama, a to pokazuje podatak da je na istim izborima bilo i 41 posto kandidatkinja. One se prikazuju prije kao lijepa lica, nego kao sposobne ličnosti, a dobar dio partija ne bavi se istinskim zalaganjem za rodnu ravnopravnost. S obzirom da je danas i u Bosni i Hercegovini podjednak broj fakultetski obrazovanih žena i muškaraca, takođe bi očekivali da se to odražava i na podjelu rukovodećih mjesta u različitim institucijama, ustanovama i preduzećima, ali to i dalje nije slučaj. Žene već odavno pokazuju da su u mogućnosti i da steknu najviša zvanja i da pokažu da imaju iste sposobnosti kao muškaraci kada je riječ o obavljanju najodgovornijih poslova, ali i dalje se to ne vidi u stvarnosti.

VOA: Prema zvaničnim podacima, svaka druga žena u BiH je doživjela neki oblik nasilja? Prema vašem mišljenju šta je uzrok ovakvog položaja žena u bh. društvu i porodici?

Sadržaj crnih hronika u medijima se već godinama ne mijenja, u tim tekstovima i prilozima možemo vidjeti šta znači kada govor o diskriminaciji žena nije dovoljno prisutan u javnom prostoru, kada se prećutno odobrava i onaj jedan šamar, kada je loš brak društvu važniji od zdrave partnerske veze, kada institucije nisu do kraja odlučne u rješavanju ovako krupnog i kompleksnog problema. Nasilje nije obilježje samo ovog društva u kome živimo, ono postoji i u razvijenim i manje razvijenim zemljama, a muškarci-počinioci mogu biti iz različitih društvenih slojeva i iz različitih profesija. Razlika u odnosu na zapadna društva je u tome što se na Zapadu daleko više odmaklo u samoj primjeni

zakona i što je rodna ravnopravnost ono o čemu se govori od najranijeg perioda obrazovanja, te postoje nešto bolji mehanizmi zaštite žena i djece. Mnogo truda je i u Bosni i Hercegovini, i opet uglavnom na inicijativu ženskih nevladinih organizacija, uloženo da bismo i ovdje imali sigurne kuće za žene. Ali to nije dovoljno, neophodno je da zaista u potpunosti sarađuju i policija i tužilaštvo i centri za socijalni rad i zdravstvene ustanove i škole i nadležni sudovi. Tek kad svako u tom sistemu u potpunosti radi svoj dio posla moguće je obezbijediti pravovremenu zaštitu. Ono što je daleko važnije jeste da se još više radi preventivno odnosno na edukaciji mladih ljudi kako bi oni u potpunosti razumjeli uzroke i posljedice nasilja i nasilnih činova. U najkraćem, modrica nije znak ljubavi.

VOA: Da li je po tom pitanju u BiH više prisutno utapanje u već postojeće društvene stereotipe ili ljudi zaista ne znaju šta je rodna diskriminacija? Koliko se ovom tematikom bave obrazovne institucije?

Društva su napredovala i modernizovala se tako što su ljudi kroz istoriju učili kako da mijenjaju svoje loše stavove i ponašanje, tako što su usvajali nova znanja i primjenjivali ih u praksi. Zato se nadam i vjerujem da su promjene moguće ako uložimo dovoljno vremena, truda i u edukaciju o rodnoj ravnopravnosti. Danas u BiH, kao i najvećem dijelu regiona, osnovna znanja o rodnoj (ne)ravnopravnosti stiču se u okviru neformalnog obrazovanja. U osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju ove teme i dalje su rijetke ili se spomenu tek usput, a na univerzitetima promjene u kurikulumima zavise od entuzijazma pojedinih profesorica i profesora koji se bave feminističkim i rodnim teorijama.

VOA: Kao profesorica smatrate li da su mlađe generacije studenti i studentkinje, zaintresovani za ovu tematiku, shvataju li ozbiljno rodnu ravnopravnost?

Ako imaju mogućnosti, naravno, da su studentkinje i studenti zainteresovani da više saznaju kako o istoriji borbe za ženska prava tako i o ulozi žene u savremenom društvu. Kao što je već naglašeno, i na unverzitetima u BiH i dalje je tek mali broj kurseva na ovu temu, a stereotipni odnos prema ženama i u nauci na indirektan način se može vidjeti prema izboru literature i načinu na koji se predstavljaju djela autorki. I dalje jedan od najefikasnijih načina tog marginalizovanja doprinosa žena jeste puko prećutkivanje njihovih imena.

VOA: Koliko mediji u BiH utiču na kreiranje rodnih uloga i na koji način?

Kao i u obrazovanju tako i u medijima vidimo u kojoj mjeri zapravo ne postoji stvarna ravnopravnost žena i muškaraca. Samo kada se prati posljednjih godina kako se obilježava i 8. mart pokazuje se da je to tek usputna tema. Najčešće se upravo prenose slike kada se kupuje cvijeće, dok različiti portali donose jedan isti skraćeni tekst o istoriji borbe za ženska prava. Ostalih dana u godini bitnije je da se i dalje istakne, na jednoj strani, ili tradicionalna uloga žene kao majke i supruge ili, na drugoj strani, kao one koja uljepšava i zabavlja. Ono što se vidi u takvim prilozima zapravo samo je posljedica i samog položaja žena u medijskoj industriji gdje su i one same često suočene sa problemom ostvarivanja vlastitih prava, prećutanim seksualnim uznemiravanjem, gdje su uredničke i upravljačke pozicije i dalje rezervisane za muškarace, a uređivačka politika nije temeljena i na principima rodne osjetljivosti. Ako ženu ubije muž ili partner nasilnik, a onda u medijima iz dana u dan, možemo gledati ili čitati o svim detaljima njenog života. Kada fotografije žrtve i počinioca idu iste veličine jedna pored druge, kada se direktno ili indirektno opravdava čin nasilnika, a žrtva ni tokom života, ni poslije smrti nema pravo na dostojanstvo, to nam dobrim dijelom govori o tome kako mediji vide ravnopravnost žena i muškaraca.

See all News Updates of the Day

BANJA LUKA: Prvi sajam preduzetnica

BANJA LUKA: Prvi sajam preduzetnica
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:33 0:00

Istraživanje: Socijalni mediji mač sa dvije oštrice za političarke

Democratic presidential candidate Sen. Elizabeth Warren, D-Mass., addresses an audience at a campaign event, Nov. 11, 2019, in Exeter, N.H.

Na FB stranici demokratske kandidatkinje Elizabeth Warren's možete naći video sadržaje od objave kandidature u Des Moines u Iowi i činjenice da je kampanja dosegla $2 milliona u donacijama …

Two Million Donations

We've worked hard, sharing plans and building a grassroots movement. And yesterday, we reached a new milestone—two million donations!

Posted by Elizabeth Warren on Monday, October 21, 2019

… do videa iz Massachusettsa gdje u društvu sa senatorom gledajući u kameru objašnjava njen plan za pomoć nastavnicima u SAD-u.

My New Plan Would Help Teachers Like Katie

Between town halls last week, I took some time to read a letter I got from Katie, a teacher in North Carolina. Katie wrote in with her story—so I called her to say thanks for being in the fight. My new public school plan would help Katie and her students: ewar.ren/Public_Education_Plan

Na Twitteru senatorka Marsha Blackburn, Republikanka izTennessee-ja i predsjedavajuća senatskog komiteta za tehnologiju poziva pratioce da štite privatne podatke.

Looking to influence Congress?

A quick lesson on public relations 101 brought to you by @Google. pic.twitter.com/OEaVlV44hx

Nedavna istraživanja Washingtonskog think tanka pokazuju da žene na javnim poslovima, ili one koje traže takve poslove, u SAD-u ili inostranstvu, u povećanom broju zaobilaze tradicionalne medije oslanjajući se umjesto njih na socijalne medije kako bi svoju poruku ili imidž emitirale na manje kontrolisan način.

Prema autorici izvještaja (Lucina Di Meco) iz Wilson Center Globa , koja je studiju provela za Global Women's Leadership Initiative, socijalne mreže omogućavaju liderkama da se direkto povežu sa glasačima te im dozvoljavaju da budu "autentični, da pokažu malo više sebe samih."

Na bazi od 88 intervjua sa liderkama iz 33 zemlje, izstraživanje Di Meco's pokazuje da, uprkos visoko toksičnom medijskom okruženju kandidatkinje često koriste Facebook i Twitter istovremeno da bi kreirale veću mrežu online pristalica.

Izjednačavajuća sila

Crystal Patterson, menadžer u Facebookovom Global Civics Partnership, kaže da je slanje poruka putem društvenih platformi jednostavniji način za njihovo oblikovanje.

"Ne morate pitati reportera da promijeni citat ili pitati lokalni medij da popravi priču., kaže ona.

" Možete postaviti video čega hoćete, poslati poruku koju želite na način kako to želite da bude prikazano ljudima. To je često najbolji način da dobijete istinitu informaciju o sebi te da preduhitrite lažne."

Dok je na polugodišnjim izborima 2018. godine za KOngres, pobijedio do sada neviđeni broj kandidatkinja Rebecca Schuller, izvršna direktorica Winning for Women, organizacije koja podržava ženske republikanske čelnice, rekla je da kandidatkinje desnog centra rade na izgradnji slične vrste zamaha online.

"Možda one ne privlače pažnju jer jednostavno nemaju povijest kakvu imaju njihovi muški vršnjaci, ili su to republikanske žene u vrlo "ljubičastom" okrugu i izazovnom medijskom okruženju", izjavila je.

Čak i tada, društveni mediji su i dalje koristan alat koji im omogućuje da "nekako uzmu uzde i to rade sami", rekla je Schuller.

Iako društveni mediji mogu biti izvrstan izjednačivač u vremenu kada su žene političarke potcijenjene u tradicionalnim medijima, politička savjetnica sa sjedištem u Virginiji Christine Matthews kaže da uspjeh pojedinih kandidata u pokretanju njihove poruke na društvenim medijima uvelike ovisi o njihovim vještinama u mediju.

"Kandidat koji to može učinkovito i autentično koristiti [društvene medijie] postat će snažniji i imati bolju poruku", rekla je Matthews, predsjednica Bellwether Research and Consultinga za VOA.

Matthews ukazuje na njujoršku kongresmenku Aleksandru Ocasio-Cortez, demokratkinju, kao onu koja se dobro snalazi u korištenju društvenih medija. Za prošlomjesečno unakrsno ispitivanje izvršnog direktora Facebooka Marka Zuckerberga, Ocasio-Cortez je tražila pitanja od svojih pratilaca na Twitteru.

Rep. Alexandria Ocasio-Cortez, D-N.Y., speaks during a news conference at the Capitol in Washington, July 15, 2019.
Rep. Alexandria Ocasio-Cortez, D-N.Y., speaks during a news conference at the Capitol in Washington, July 15, 2019.

Kandidati koji koriste društvene medije na "oprezan način, mislim da će imati više poteškoća", rekla je.

Mač s dvije oštrice

Uprkos nebrojenim prednostima direktnog angažmana na mreži, veće izlaganje na mrežama može i negativno uticati, utvrđeno je u Globalnoj inicijativi za žensko liderstvo.

Ne samo da su žene ciljanije u maltretiranju na Twitteru nego njihove muške kolege, već je i priroda kritike različita, pokazalo je istraživanje koje je vodila Di Meco.

"Razgovori na Twitteru, na primjer, više su gledali na njihovu [žensku] ličnost i karakter umjesto na njihove politike", rekao je Di Meco dodajući da će i žene vjerovatnije biti na meti lažnih profila.

Konzultant Matthews rekla je da bi svi kandidati - posebno žene - trebali imati uspostavljenu strategiju reagovanja na uznemiravanje putem interneta prije nego što krenu u kampanju, poput identificiranja lažnih računa i obuke osoblja u digitalnoj pismenosti.

"Ono što će žene posebno trebati učiniti je razmisliti. Koja je moja strategija reagiranja na trolove ili negativne kritike ili napade", rekla je. Oni također trebaju razmotriti logistiku reagiranja u stvarnom vremenu, od veličine osoblja do određenog broja vještina radnika, kako bi mogli efikasno reagirati, dodala je.

Matthews je također rekla da je neophodno da stranački dužnosnici na svim razinama poruče biračima i internetskim komentatorima da uvrijedljivi i mizoginistički napadi, bez obzira na političku pripadnost nisu prihvatljivi.

Politička savjetnica Jenna Golden, bivša šefica prodaje i zastupanja na Twitteru, rekla je da čak i ako se kandidati suočavaju s nepodnošljivim toksičnim okruženjem na mreži, povlačenje iz političke arene ne bi trebalo biti rješenje.

"Rješenje nije otići, rješenje je reći: 'Mi pripadamo ovdje, ovo je mjesto za nas, ovo je prilika da komuniciramo", rekla je tijekom listopadske panel diskusije na Američkom univerzitetu o izazovima suočena sa kandidatkinjama. "Kao rezultat, moramo se pozabaviti svim tim skupinama ljudi i entiteta i reći:" Kako možemo zajedno pronaći rješenje? "

Razvijanje odgovora

Još jedan ključni nalaz iz izvještaja Di Meco: Žene su sve pametnije u tome što učinkovito reagiraju na uznemiravanje u kampanji.

Dok se kandidatkinjama povijesno savjetovalo da se "kreću visokim putem" i zanemaruju seksističke napade, Di Meco je rekla kako novo istraživanje pokazuje da mnoge žene vide napredak popularnosti kad reagiraju na uznemiravanje pozivanjem na to.

"Utvrđeno je da je bolji odgovor, zapravo, da se to prozove, da se kaže kako te stvari nisu prihvatljive", rekao je Di Meco. "Kad to uradi političarka, ona se vraća kredibilitetu i poboljšava svoju dopadljivost."

Zbog brzog napretka tehnologije, platforme poput Facebooka i Twittera tek sada nude smjernice za kretanje, udružujući se sa zagovornicima digitalne pismenosti kako bi obučili političke profesionalce o tome kako maksimizirati njihov domet i utjecaj dok se štite od napada. Na primjer, Institut za žene i politiku na Američkom univerzitetu nudi program obuke za WeLead koji nudi smjernice mladim ženama koje se žele kandidirati na funkciju ili voditi političku kampanju.

Na pitanje može li se prošireni internetski angažman pretvoriti u više glasova, Di Meco je rekla da su rezultati srednjoročnih planova za 2018. pozitivan znak.

"Vidjeli smo napredak u broju izabranih političarki. Stoga bih pomislila da su mlađe generacije politički aktivne i na mreži i van nje", rekla je.

Ova priča potiče iz albanskog servisa Glasa Amerike

Historija žena u američkoj vojnoj službi

Historija žena u američkoj vojnoj službi
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:54 0:00

SAD: Pilotkinje dronova udružile snage

SAD: Pilotkinje dronova udružile snage
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:08 0:00

#metoo kao inspiracija za film

#metoo kao inspiracija za film
please wait

No media source currently available

0:00 0:00:56 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG