Linkovi

Ženska strana

Šta je Osmi mart ženama?

Sa Osmomartovskog marša u Sarajevu, fotoarhiv

Osmi mart u BiH već davno se pretvorio u pomodni praznik, lišen ideje zbog koje se zapravo proslavlja, borbe za prava radnica.

Osmi je mart, Međunarodni dan žena. Na ulicama glavnog grada Bosne i Hercegovine vidljivo je da je praznik. Žene užurbano hitaju kući sa cvijećem u rukama.

Za žene zaposlene u Kantonu Sarajevo premijer Edin Forto je zatražio neradni dan, ali ne i za one u realnom sektoru. One u realnom sektoru rade. Baš kao i žene koje promrzle na ulici prodaju cvijeće ili one u trgovinama u kojima je nesnosna gužva, jer svi kupuju poklone za Dan žena.

Osmi mart u BiH već davno se pretvorio u pomodni praznik, lišen ideje zbog koje se zapravo proslavlja, borbe za prava radnica, koje se ostatak godine suočavaju sa mobingom, diskriminacijom na radnom mjestu, verbalnim i seksualnim nasiljem i ugnjetavanjem.

Radnice u Bosni i Hercegovini, naročito one u realnom sektoru, i ove su godine praznik su dočekale sa nagomilanim problemima od onog da se 40-satna radna sedmica, propisana Zakonom o radu ne poštuje, da im je prekovremeni rad neplaćen, te da nema regulisanog porodiljskog statusa.

"Još jedan od velikih problema radnica u tom sektoru je i slobodni dani i godišnji odmor. Zakon je to regulisao i to je minimalno 20 dana regulisao, ali žene dobiju jedva deset dana. Odnos prema porodiljama je također problematičan u realnom sektoru. Od 1999 godine porodiljsko bolovanje iz zdravstvenog osiguranja je prešlo u socijalnu zaštitu. Zamislite žene porodilje dobijaju socijalnu pomoć. To je strašno. Tu je velika razlika između žena radnica u realnom i u javnom sektoru u kojem je to jako dobro regulisano", kaže Suada Karić, predsjednica sekcije žena Sindikata srednjeg obrazovanja nauke i kulture Kantona Sarajevo.

Infografika - Nasilje nad ženama: Žrtve bez podrške, počinioci bez kazne

​Problema je mnogo i za žene zaposlene u javnom sektoru, rečeno je tokom razgovora koji su na temu "Radnice nekad i sad", organizovali Fondacija Friedrich Ebert u BiH i Sarajevski otvoreni centar.

"Žene radnice u javnom sektoru obrazovanje, kultura, uprava, kao da ne trebaju da imaju pravo glasa, jer imaju radno vrijeme koje je fiksno, imaju sigurnu i redovnu plaću i dodatke na plaću. A šta se krije iza svega toga? Da li te radnice imaju problema? Mnogo. Ono sa čim je suočena žena u javnom sektoru je mobing, ugrožavanje njenog dostojanstva, njenog integriteta kao osobe", kaže Karić.

Iako Zakon o radu definiše i mobing i ugrožavanje dostojanstva na radnom mjestu, zbog straha od gubitka radnog mjesta i činjenice da se osjećaju nezaštićeno, rijetke su žene koje o ovim problemima govore. Suada Karić vjeruje da je zbog svega toga potrebno prije svega govoriti o osnaživanju žena kako bi javno govorile o problemima na poslu.

Lejla Gačanica, pravnica koja se bavi istraživačkim radom, tokom prošle godine radila je istraživanje koje se bavi diskriminacijom žena na tržištu rada.

Ona kaže da je stopa zaposlenosti dvostruko veća kada su u pitanju muškarci, no i da se njihova radna prava krše jednako kao i kod žena. Kada je riječ o ženama radnicama posljednji podatak iz njenog istraživanja je da nema prijava za rodno zasnovanu diskriminaciju.

"To je rezultat mnogih faktora, najviše straha ne samo za radno mjesto, već i straha od reakcije sredine, straha od toga da se više nikada neće naći zaposlenje, a zapravo i vrlo niskog povjerenja kako u sindikate tako i u institucije koje bi trebalo da pruže zaštitu radnicima i radnicama", navodi ona.

Rad u sivoj ekonomiji je nešto što najviše obilježava naročito višestruko marginalizirane žene, poput Romkinja, LGBT žena, povratnica, samohranih majki.

"Rad u sivoj zoni nije njihov izbor, takav rad poznatiji kao rad na crno, je nerijetko jedina opcija koja se nudi ovim ženama. S druge strane imamo još nekoliko segmenata koji prave dugotrajnu posljedicu o kojoj još nismo ni počeli da razmišljamo, poput razlika u penzijama i zapravo na koji ćemo način uopšte govoriti o penzijama kada su radnice u pitanju. Imamo onda razlike u platama, stereotipe o muškim i ženskim zanimanjima vrlo prisutne i ugovore o radu na određeno vrijeme koji su postali legalan način za otpuštanje i zloupotrebu radničkih prava", kaže Gačanica.

Gačanica postavlja pitanje čija su zapravo radnička prava i odgovara: "Rekla bih da su radnička prava naprosto otuđena od radnika".

"Radnici ih ne prepoznaju kao svoja. Ona su jedan normativ koji je propisan zakonom, koji postoji kao apstraktni pojam i koji se nerijetko tumači kao ostatak prošlosti", dodaje Lejla Gačanica.

Osmi mart vezuje se za početke industrijalizacije i 1857. godinu, kada su se tekstilne radnice u Njujorku organizovale da bi skrenule pažnju na loše uslove rada i niske plate. Policija je razbila njihove demonstracije, ali je to rezultiralo osnivanjem prvog sindikata radnica.

Protesti 8. marta su se događali i narednih decenija, a najmasovniji i najpoznatiji je bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo Njujorkom tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.

Upravo kroz primjer tekstilnih radnica u BiH Lejla Gačanica pravi poređenje statusa radnica nekada i sada u BiH.

"Radno mjesto nekada nije bilo samo mjesto na kojem se zarađuje plata. Ono je bilo bitno i sa društvenog aspekta, predstavljalo je dio identiteta i društvenu ulogu i cijeli jedan život se odvijao u tvornicama", objašnjava ona i kao primjer navodi najuspješniju fabriku tadašnjeg vremena u toj grani industrije.

Riječ je o fabrici Sana iz tadašnjeg Bosanskog Novog, danas Novog Grada. Bio je to veliki prozvodni kombinat sa nizom pogona i više od 4.000 radnika. Ova, kao i brojne druge fabrike u kojima su prije rata radile žene danas zarasta u korov.

Žene Bosne i Hercegovine organizovale su prvi masovni javni skup 8. marta 1913. godine, na Međunarodni dan žena. Taj skup se pretvorio u protestni skup na kojem su okupljene zahtijevale, prije svega, ekonomsko i političko oslobađanje žena.

Bosna i Hercegovina ima istoriju ženskih pobuna i štrajkova kaže Besima Borić, osnivačica je i dugogodišnja predsjednica Foruma sindikalnih aktivista i aktivistica SDP-a BiH.

"Pomenuću samo prvi štrajk koji su organizovale žene u tvornici Ćilima u Sarajevu, kada su se pobunile protiv niskih nadnica. Izdržale su mjesec i po dana, uspjele su čak da im se plata poveća 20 posto. Više od 50 njih je završilo u zatvoru, kazna im je bila tri dana zatvora. Navodim ovaj primjer, ima sigurno i boljih, zbog toga što su se te žene neorganizirane, bez ikakvih sindikalnih organizacija jednostavno pobunile jer su bile strašno eksploatisane, jako slabo plaćene i izdržale su sve torture i ostale kod svog stava", podsjeća Borić na prvi štrajk koje su organizovale žene u BIH početkom 20. vijeka.

Ujedinjene nacije su 1977. godine donijeli rezoluciju o redovnom obilježavanju 8. marta kao Međunarodnog dana žena.

See all News Updates of the Day

#metoo kao inspiracija za film

#metoo kao inspiracija za film
please wait

No media source currently available

0:00 0:00:56 0:00

Dvogodišnjica #MeToo pokreta: Šta se promijenilo?

Prije dvije godine, poslije optužbi protiv holivudskog producenta Harvija Vajnstina nastao je pokret #MeToo: jedan od niza protesta održan u Japanu

Istraživanja javnog mnenja pokazuju da sve više muških menadžera ima problem da blisko sarađuje sa ženama, otkad je više poznatih muškaraca izgubilo poslove nakon optužbi za seksualne prestupe.

Prije dvije godine, poslije optužbi protiv holivudskog producenta Harvija Vajnstina nastao je pokret #MeToo.

Od tada, ljudi dijele svoja iskustva o seksualnim napadima i uznemiravanju na društvenim mrežama.

Poslije širenja pokreta #MeToo, 41 odsto muškaraca izjavilo je da su manje spremni da imaju sastanke “jedan na jedan” ako treba da budu sami sa ženom. Svaki peti priznaje da bi radije isključio žene iz društvenih aktivnosti kao što je odlazak na piće poslije posla. To su podaci iz prošlogodišnje ankete. Sve to ne čudi konsultantkinju iz Njujorka Dejviju Temin, koja vodi Temin & kompani firmu za upravljanje u kriznim situacijama, i raspolaže registrom osoba na visokom nivou optuženih za seksualno uznemiravanje i nasilje.

“Da, mislim da postoji negativna reakcija na #MeToo. Ne mislim da je ozbiljna niti da će da traje, a vjerujem da će #MeToo ostati tu zauvijek. Negativnih reakcija ima jer je sve užasno neprijatno. Ali, naravno, promjena je neprijatna, nije uvek poželjna, a sada muškarci vide kako polako gube pravo za koje su, od vremena pećinskog čovjeka, mislili da im pripada”, kaže Dejvija Temin.

Profesorka prava na Univerzitetu Kolumbija Alati Džonson vidi #MeToo kao jaku želju za promjenom.

“Mislim da je jedna od najvažnijih stvari što je pažnja usmjerena na pitanje seksualnog uznemiravanja i napada, i što su žene masovno počele da iznose svoja iskustva. Mnogo puta se dešavalo da se ljudima ne vjeruje kada je slučaj izolovan, ali kada se čuju iste priče, onda shvatite da je problem sistematski i da se s njim mora suočiti. Zato je ovaj pokret moćan”, ukazuje Džonson.

Harvi Vajnstin, holivudski producent optužen za silovanje i seksualno zlostavljanje dve žene
Harvi Vajnstin, holivudski producent optužen za silovanje i seksualno zlostavljanje dve žene

Prema podacima nevladine organizacije Nacionalni ženski pravni centar iz Vašingtona, petnaest država uvelo je nove zakone koji štite zaposlene od seksualnog uznemiravanja i diskriminacije na osnovu pola, od oktobra 2017, kada je pokret #Metoo prodrmao i osvijestio javnost.

Džonson i Temin učestvovale su na tribini #MeToo na Univerzitetu Kolumbija. Sa njima je bila Šeli Oria, urednica knjige “Uklesano pamćenje” koja je sakupila i objavila neka od iskustava.

“Internet je vrlo moćan. I na neki način dobar je da nas natjera i pripremi za akciju. Ali, ništa se neće promijeniti ako se ta akcija ne dogodi u stvarnom svijetu. Za promjenu zakona, za stvarne promjene na radnim mjestu, da se promijene plate žena, njihova iskustva na ulici – moraju da se dogode promjene u stvarnom životu. I to je ono gdje literatura ima ulogu, jer knjiga postoji u fizičkom, stvarnom svijetu”, smatra Oria.

Advokat u penziji Robert Uimet koji je bio na tribini, kaže da je pokret #MeToo njemu otvorio oči i objasnio, između ostalog, zašto su neke žene imale poteškoća da održe dugovječnu karijeru u pravu.

“Mislim da je dobro što ljudi sada razmišljaju sa kim mogu a sa kim ne treba da ostanu nasamo, i pod kojim uslovima možete sa nekim da budete sami. I zapravo sam bio zapanjen kada sam čuo primjere kako su žene bile pozivane i od njih se očekivalo da se sastaju sa nekim poslovno – u hotelskim sobama”, ukazuje Uimet.

Iako je još rano da se shvati domet pokreta #MeToo, Temin smatra da je otvorio Pandorinu kutiju i da - nema nazad.

Ženska željeznička stanica u Indiji

Ženska željeznička stanica u Indiji
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:15 0:00

Historijski broj žena u novom sastavu Evropske komisije

Predstavljen novi sastav evropske komisije
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:08 0:00

Ukoliko novi saziv Evropske komisije bude odobren od strane Evropskog parlamenta, tim koji je odabrala nova predsjednica Komisije, Ursula von der Leyen, bit će prvi u kojem postoji značajan rodni balans.

Von der Leyen je u svoj tim odabrala trinaest žena i četrnaest muškaraca, pred kojima, ako budu odobreni, stoje veliki izazovi poput izlaska Velike Britanije iz Evropske unije i borbe protiv klimatskih promijena.

Von der Leyen, bivša njemačka ministrica odbrane, zvanično će preuzeti rukovodstvo Komisijom od Jean Claude Junckera, 1. novembra.

Tim sastavljen od predstavnika 27 zemalja EU (bez Velike Britanije). trebao bi da bude dio novog saziva u narednih pet godina.

Margarethe Vestager iz Danske nominovana je za izvršnu potpredsjednicu Komisije, Dubravka Šuica iz Hrvatske, također je nominovana za potpredsjednicu Komisije. Mariya Gabriel iz Bugarske bit će zadužena za mlade i inovacije, Stella Kyriakides sa Kipra za zdravstvo, Vero Jourova iz Češke za vrijednosti i transparentnost.

Članica iz Finske, Jutta Urpilainen vodit će međunarodna partnerstva, Sylvie Goulrad iz Francuske, unutrašnje tržište, Helena Dalli sa Malte bit će zadužena za jednakost, Elisa Ferreira, Portugal vodit će reforme. Rovana Plumb iz Rumunije bit će zadužena za prevoz a Ylva Johansson iz Švedske, unutarnje poslove.

Von der Leyen je i tokom procesa nominacija novih članova Komisije, savjetovala članicama da predlože ravnopravan broj muškaraca i žena među kandidatima.

Ona je također tada rekla da ukoliko ne bude imala dovoljan broja žena među predloženim kandidatima, "neće oklevati da traži nova imena" od država članica EU.

Ubistva žena - globalni problem

Ubistva žena - globalni problem
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:21 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG