Linkovi

Ženska strana

Šta je Osmi mart ženama?

Sa Osmomartovskog marša u Sarajevu, fotoarhiv

Osmi mart u BiH već davno se pretvorio u pomodni praznik, lišen ideje zbog koje se zapravo proslavlja, borbe za prava radnica.

Osmi je mart, Međunarodni dan žena. Na ulicama glavnog grada Bosne i Hercegovine vidljivo je da je praznik. Žene užurbano hitaju kući sa cvijećem u rukama.

Za žene zaposlene u Kantonu Sarajevo premijer Edin Forto je zatražio neradni dan, ali ne i za one u realnom sektoru. One u realnom sektoru rade. Baš kao i žene koje promrzle na ulici prodaju cvijeće ili one u trgovinama u kojima je nesnosna gužva, jer svi kupuju poklone za Dan žena.

Osmi mart u BiH već davno se pretvorio u pomodni praznik, lišen ideje zbog koje se zapravo proslavlja, borbe za prava radnica, koje se ostatak godine suočavaju sa mobingom, diskriminacijom na radnom mjestu, verbalnim i seksualnim nasiljem i ugnjetavanjem.

Radnice u Bosni i Hercegovini, naročito one u realnom sektoru, i ove su godine praznik su dočekale sa nagomilanim problemima od onog da se 40-satna radna sedmica, propisana Zakonom o radu ne poštuje, da im je prekovremeni rad neplaćen, te da nema regulisanog porodiljskog statusa.

"Još jedan od velikih problema radnica u tom sektoru je i slobodni dani i godišnji odmor. Zakon je to regulisao i to je minimalno 20 dana regulisao, ali žene dobiju jedva deset dana. Odnos prema porodiljama je također problematičan u realnom sektoru. Od 1999 godine porodiljsko bolovanje iz zdravstvenog osiguranja je prešlo u socijalnu zaštitu. Zamislite žene porodilje dobijaju socijalnu pomoć. To je strašno. Tu je velika razlika između žena radnica u realnom i u javnom sektoru u kojem je to jako dobro regulisano", kaže Suada Karić, predsjednica sekcije žena Sindikata srednjeg obrazovanja nauke i kulture Kantona Sarajevo.

Infografika - Nasilje nad ženama: Žrtve bez podrške, počinioci bez kazne

​Problema je mnogo i za žene zaposlene u javnom sektoru, rečeno je tokom razgovora koji su na temu "Radnice nekad i sad", organizovali Fondacija Friedrich Ebert u BiH i Sarajevski otvoreni centar.

"Žene radnice u javnom sektoru obrazovanje, kultura, uprava, kao da ne trebaju da imaju pravo glasa, jer imaju radno vrijeme koje je fiksno, imaju sigurnu i redovnu plaću i dodatke na plaću. A šta se krije iza svega toga? Da li te radnice imaju problema? Mnogo. Ono sa čim je suočena žena u javnom sektoru je mobing, ugrožavanje njenog dostojanstva, njenog integriteta kao osobe", kaže Karić.

Iako Zakon o radu definiše i mobing i ugrožavanje dostojanstva na radnom mjestu, zbog straha od gubitka radnog mjesta i činjenice da se osjećaju nezaštićeno, rijetke su žene koje o ovim problemima govore. Suada Karić vjeruje da je zbog svega toga potrebno prije svega govoriti o osnaživanju žena kako bi javno govorile o problemima na poslu.

Lejla Gačanica, pravnica koja se bavi istraživačkim radom, tokom prošle godine radila je istraživanje koje se bavi diskriminacijom žena na tržištu rada.

Ona kaže da je stopa zaposlenosti dvostruko veća kada su u pitanju muškarci, no i da se njihova radna prava krše jednako kao i kod žena. Kada je riječ o ženama radnicama posljednji podatak iz njenog istraživanja je da nema prijava za rodno zasnovanu diskriminaciju.

"To je rezultat mnogih faktora, najviše straha ne samo za radno mjesto, već i straha od reakcije sredine, straha od toga da se više nikada neće naći zaposlenje, a zapravo i vrlo niskog povjerenja kako u sindikate tako i u institucije koje bi trebalo da pruže zaštitu radnicima i radnicama", navodi ona.

Rad u sivoj ekonomiji je nešto što najviše obilježava naročito višestruko marginalizirane žene, poput Romkinja, LGBT žena, povratnica, samohranih majki.

"Rad u sivoj zoni nije njihov izbor, takav rad poznatiji kao rad na crno, je nerijetko jedina opcija koja se nudi ovim ženama. S druge strane imamo još nekoliko segmenata koji prave dugotrajnu posljedicu o kojoj još nismo ni počeli da razmišljamo, poput razlika u penzijama i zapravo na koji ćemo način uopšte govoriti o penzijama kada su radnice u pitanju. Imamo onda razlike u platama, stereotipe o muškim i ženskim zanimanjima vrlo prisutne i ugovore o radu na određeno vrijeme koji su postali legalan način za otpuštanje i zloupotrebu radničkih prava", kaže Gačanica.

Gačanica postavlja pitanje čija su zapravo radnička prava i odgovara: "Rekla bih da su radnička prava naprosto otuđena od radnika".

"Radnici ih ne prepoznaju kao svoja. Ona su jedan normativ koji je propisan zakonom, koji postoji kao apstraktni pojam i koji se nerijetko tumači kao ostatak prošlosti", dodaje Lejla Gačanica.

Osmi mart vezuje se za početke industrijalizacije i 1857. godinu, kada su se tekstilne radnice u Njujorku organizovale da bi skrenule pažnju na loše uslove rada i niske plate. Policija je razbila njihove demonstracije, ali je to rezultiralo osnivanjem prvog sindikata radnica.

Protesti 8. marta su se događali i narednih decenija, a najmasovniji i najpoznatiji je bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo Njujorkom tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.

Upravo kroz primjer tekstilnih radnica u BiH Lejla Gačanica pravi poređenje statusa radnica nekada i sada u BiH.

"Radno mjesto nekada nije bilo samo mjesto na kojem se zarađuje plata. Ono je bilo bitno i sa društvenog aspekta, predstavljalo je dio identiteta i društvenu ulogu i cijeli jedan život se odvijao u tvornicama", objašnjava ona i kao primjer navodi najuspješniju fabriku tadašnjeg vremena u toj grani industrije.

Riječ je o fabrici Sana iz tadašnjeg Bosanskog Novog, danas Novog Grada. Bio je to veliki prozvodni kombinat sa nizom pogona i više od 4.000 radnika. Ova, kao i brojne druge fabrike u kojima su prije rata radile žene danas zarasta u korov.

Žene Bosne i Hercegovine organizovale su prvi masovni javni skup 8. marta 1913. godine, na Međunarodni dan žena. Taj skup se pretvorio u protestni skup na kojem su okupljene zahtijevale, prije svega, ekonomsko i političko oslobađanje žena.

Bosna i Hercegovina ima istoriju ženskih pobuna i štrajkova kaže Besima Borić, osnivačica je i dugogodišnja predsjednica Foruma sindikalnih aktivista i aktivistica SDP-a BiH.

"Pomenuću samo prvi štrajk koji su organizovale žene u tvornici Ćilima u Sarajevu, kada su se pobunile protiv niskih nadnica. Izdržale su mjesec i po dana, uspjele su čak da im se plata poveća 20 posto. Više od 50 njih je završilo u zatvoru, kazna im je bila tri dana zatvora. Navodim ovaj primjer, ima sigurno i boljih, zbog toga što su se te žene neorganizirane, bez ikakvih sindikalnih organizacija jednostavno pobunile jer su bile strašno eksploatisane, jako slabo plaćene i izdržale su sve torture i ostale kod svog stava", podsjeća Borić na prvi štrajk koje su organizovale žene u BIH početkom 20. vijeka.

Ujedinjene nacije su 1977. godine donijeli rezoluciju o redovnom obilježavanju 8. marta kao Međunarodnog dana žena.

See all News Updates of the Day

Osmogodišnja Lejla i 35 medalja

Osmogodišnja Lejla i 35 medalja
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:04 0:00

BiH: Pandemija pojačala nasilje nad ženama i djevojčicama

BiH: Pandemija pojačala nasilje nad ženama i djevojčicama
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:37 0:00

SAD: Biti djevojčica - to je komplikovano

SAD: Biti djevojčica - to je komplikovano
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:56 0:00

Pandemija pogoršala položaj djevojčica širom svijeta

Djevojčice u Pakistanu

U svijetu je 11. oktobra obilježen Međunarodni dan djevojčica, a ove godine su pandemija i ekonomska kriza stvorile dodatne poteškoće za djevojčice širom svijeta.

UN su ovaj dan odredile 2011. kako bi promovisale prava djevojčica. Među problemima koje je ove godine pandemija pogoršala su obrazovanje, dječiji brakovi, nasilje u porodici, ekonomski položaj.

UN procjenjuju da će do kraja sljedeće godine 435 miliona žena i djevojčica živjeti sa manje od 2 dolara dnevno, a 47 miliona njih pandemija je gurnula u siromaštvo.

Povećano siromaštvo i manjak obrazovanja su povezani i sa porastom nasilja, a čak i prije pandemije, prema podacima UN, svaka treća žena na svijetu bila je žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja.

Dječiji brakovi

Tokom humanitarne krize, prioritet su druge stvari poput hrane i skloništa, kaže Lirik Tompson, ekspertkinja u organizaciji Međunarodni centar za istraživanja o ženama. Zbog toga je, ocjenjuje, borba protiv rodnog nasilja i dečijih brakova, slabija.

Dječiji brakovi su u porastu tokom pandemije koronavirusa. Djeca nisu išla u školu, što može da znači da su izloženija nasilju i seksualnim predatorima. Zbog pandemije, neke porodice pokušavaju da udome djevojčice u ekonomski stabilnija domaćinstva i tako olakšaju sebi teret.

Kako širom sveta žive udate devojčice?
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:06 0:00

Procjenjuje se da je pola miliona djevojčica više u opasnosti da uđe u prerani brak zbog pandemije, pokazuje oktobarski izvještaj organizacije Save the Children.

Iako su borci za prava djevojčica lobirali da se odvoje sredstva za borbu protiv dječijih brakova, većina sredstava je ove godine otišla na prevenciju i kontrolu koronavirusa.

Malo opcija

U izjbegličkim kampovima Rohinja u Bangladešu tokom pandemije je porastao broj dječjih brakova.

Jedan od stanovnika tog kampa koji je želio da ostane anoniman, rekao je za Glas Amerike da neke porodice žive u pretrpanim šatorima i da udaju ćerke koje su još djeca da bi napravili malo mjesta.

"Nijedan roditelj ne bi dao svoju ćerku drugima, ali oni to moraju da rade jer su okolnosti takve."

Devojčice u izbegličkom kampu Rohindža u Bangladešu
Devojčice u izbegličkom kampu Rohindža u Bangladešu

Vai Vai Nu, koonsnivačica i direktorka Ženske mirovne mreže rekla je za Glas Amerike da je porast dječjih brakova u izbegličkim kampovima alarmantan i da ih roditelji udaju jer vjeruju da im na taj način pružaju sigurnost.

"Vjeruju da će ih muževi štititi bolje nego oni", kaže Nu.

Rodno nasilje "pandemija u senci"

Zbog većeg društvenog distanciranja usljed pandemije, u porastu je i digitalno nasilje.

Istraživanje organizacije Plan International pokazalo je da je 32 odsto djevojčica u Indoneziji bilo zlostavljano na društvenim mrežama, dok je 55 odsto tome svjedočilo.

"U Indoneziji, djevojčice nisu žrtve samo jedne vrste rodnog nasilja, već je 395 od 500 devojčica reklo da su iskusile nekoliko formi naslja", kaže Nazla Marisa, direktorka te organzacije.

Zlostavljanje se događa u svim zemljama na svijetu. Tokom marta u SAD, maloljetnici su činili polovinu onih koji su pozivali telefon Nacionalna linije za sprječavanje seksualnog zlostavljanja. Čak 67 odsto njih je tvrdilo da je zlostavljač član porodice.

Organizacija UN za žene je opisala rodno nasilje tokom pandemije kao "pandemiju u sjenci".

Obrazovanje

Obrazovanje je još jedna oblast pogođena pandemijom. Istraživanja Malala fonda pokazuju da se čak 20 miliona djevojčica nikada neće vratiti u školu kada se kriza završi.

Školovanje devojčica u Avganistanu
Školovanje devojčica u Avganistanu

Fond Malala pokrenula je Malala Jusufzai koja je preživjela ranjavanje u glavu u Pakistanu, a upucana je zbog toga što je propagirala obrazovanje djevojčica. Ona je dobitnica Nobelove nagrade za mir 2014.

Školovanje djevojčica je ključno za postizanje rodne ravnopravnosti, prema novom izvještaju UNESCO-a. Kako se navodi, djevojčice su i dalje iza dječaka po broju onih koje se školuju, što je pandemija dodatno pogoršala.

Širom svijeta, trenutno 132 miliona djevojčica ne ide u školu, a svaka treća iz najsiromašnijih porodica, nikada nije ni počela školovanje.

Profesorica engleskog jezika, nakon nemogućnosti pronalaska posla u struci, okrenula se poljoprivredi

Profesorica engleskog jezika, nakon nemogućnosti pronalaska posla u struci, okrenula se poljoprivredi
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:26 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG