Usvajanje novih zakona koji uvode oštre restrikcije ili praktično potpuno zabranjuju pravo na abortus u skoro deset američkih saveznih država je trend u jugoistočnom i dijelu srednjeg zapada SAD, koji predstavlja vraćanje unazad u napretku postignutom u Americi po pitanju ženskih prava u već više od četiri decenije, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Gretchen Ely (Grečen Ili), vanredna profesorica državnog Univerziteta New York i Univerziteta Buffalo.

Motiv zbog kojeg konzervativni zakonodavci američkih saveznih država Alabama, Misisipi, Indijana, Džordžija, Kentaki, Ajova, Luizijana i Sjeverna Dakota, svi odjednom na brzaka, usvajaju zakone je nada da će Vrhovni sud SAD-a, odnedavno pod kontrolom konzervativnih sudija, preinačiti istorijsku presudu, odnosno slučaj poznat kao „Roe v. Wade“, kaže Ely. Ovom presudom je pravo na abortus u SAD 1973. zagarantovano Ustavom.

Iako je zabrinuta zbog ovih trendova, ona se nada da će oštre reakcije, koje je ovaj pokušaj regresije izazvao, uticati na to da se u odvraćanju angažuju i oni koji to inače ne čine.

Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nijesu politički aktivni, shvataju da moraju da govore ili da izađu i glasaju, jer će u suprotnom stvari nastaviti da idu nizbrdo, smatra Ely.

RSE: U već osam ili devet američkih država je započet proces promjene zakona o abortusu prema restrikcijama ili totalnom zabranu. Možete li nam reći zašto se to dešava sada i kako je do ovoga došlo?

Ely: Riječ je o regionalnom trendu i u najvećoj mjeri se događa u jednom određenom geografskom području Sjedinjenih Država, uglavnom u jugoistočnom regionu, ali ima i nekoliko država regije srednjeg zapada. Sve ovo ima veze sa političkom motivacijom stranke (Republikanske op.a.) koja je tamo na vlasti na nivou saveznih država. To je sa jedne strane, a sa druge su to i promjene u Vrhovnom sudu SAD-a, zbog kojih politički motivisanih ljudi vjeruju da će ove zabrane pobačaja doći sve do Vrhovnog suda i na kraju preokrenuti odluke i zabraniti pobačaj na centralnom nivou.

To je dio cilja sa ovih nekoliko zakona na državnim nivoima i razlog zbog kojeg se to sada dešava su nedavne promjene u Vrhovnom sudu sa sudijama za koje se vjeruje da su konzervativne, iako ne znamo kako će glasati na toj instanci, imajući u vidu zakone o abortusu u posljednjih 40 godina.

RSE: Vjerujete li da će se sve okončati u Vrhovnom sudu, imajući u vidu ovo što ste upravo pomenuli, da konzervativne sudije sada imaju većinu 5-4. Da li vjerujete da je moguće da dođe do promjene istorijske presude u slučaju Roe v. Wade iz 1973. godine?

Ely: Mislim da je to odlično pitanje i mislim da niko zapravo ne zna. Bio je nedavno slučaj prije sedmicu ili tako nešto gdje su odbili da pruže priliku za salušanje koje bi na sud ponovo iznio slučaj Roe v. Wade, ali su ostavili na mjestu zahtjev da fetalni ostaci budu sahranjeni ili kremirani nakon abortusa.

Tu su presudu iz države Indijana podržali, ali su odbili da saslušaju drugi dio tog slučaja. Može biti da su se saglasili da je Roe v. Wade već utvrđen, što obično Vrhovni sud radi, ili da čekuju da čuju i slučajeve drugih zakona iz ovih saveznih država. Tako da treba da sačekamo i vidimo.

RSE: Presuda Roe v. Wade je bila dodatno potvrđena još jednom presudom iz 1992. godine, i u novije vrijeme 2016. Mogu li ove dodatne sudske potvrde presude biti od koristi na kraju? Šta Vi mislite?

Ely: Da, ja mislim da je tako. Ali mislim da bi neki pravni stručnjak mogao dati bolju procjenu i detaljnije je objasniti. Ali generalno shvatanje je, da kada sud uspostavi presedan, oni se vraćaju na taj presedan kada saslušavaju slične slučajeve koji uslijede. I sud ima običaj da kada je nešto jednom presuđeno, ne žele opet da razmatraju tu odluku. To je način na koji se ovdje u Americi obično radi. Stoga vjerujem da će pomoći. Znate da tako raniji slučajevi pomažu sadašnjim, ili bi to tako trebalo da bude.

RSE: Američka unija za građanske slobode (ACLU) i organizacija Planirano roditeljstvo (Planned Parenthood) već su na nižim sudskim instancama predali sudu odluke američkih država. Puno je tužbi, takođe i puno bijesa u javnosti, prominentni aktivisti kritikuju zakone, organizovani su protesti, čak su se i predsjednički kandidati za izbore 2020 uključili. Da li očekujete da će ovaj talas javnih reakcija imati uticaja ?

Ely: Vjerujem da će taj talas ljutnje imati uticaja, možda i na izlazak glasača, kako na izborima 2020., ali isto tako i na fokusiranje kampanje demokratskih kandidata za 2020. Vjerujem, kao dodatak generalnom zakonu o zdravstvenom osiguranju, očekujemo da će u fokusu biti stavljena rasprava o abortusu i reproduktivnim pravima uopšte, što se možda i ne bi dogodilo da nijesmo imali ovih zabrana abortusa koje se sada usvajaju sve odjednom.

RSE: Međutim, ako neke od ovih država, koje su u procesu donošenja i potvrđivanja zakona, proceduru dovedu do samog kraja i pobijede zahvaljući konzervativnim sudijama, kakve posljedice ovo može imati?

Ely: To će najveće posljedice imati na ljude koji žive u tom jugoistočnom dijelu SAD, ljude koji su siromašni i koji su u nepovoljnom položaju, jer neće moći da imaju pristup legalnom abortusu, ako se zabrana usvoji. Dakle te žene neće imati pristup toj usluzi.

Ako pogledate mapu, vidjećete da su zabrane u ovim državama sve povezane. Biće to cijela regija koja će imati zabranu abortusa. Ljudi koji imaju dovoljno novca mogu otputovati u Njujork, ili Ilinoj ili Kaliforniju avionom. Siromašne žene neće imati pristupa tome, pa ćemo zbog toga vidjeti porast smrtnosti, jer će one pokušati da dobiju abortuse na razne nelegalne načine koji ih mogu ugroziti.

RSE: Nakon što je ova vruća tema došla u javnost ne samo SAD, već i širom svijeta, mediji su počeli da traže ko su oni koji stoje iza ovih radikalnih promjena. Jedno vrlo interesantno ime je iskočilo u javnost. Riječ je o Janet Porter, ona je na čelu organizacije Faith 2 Action (Vjera u akciji), ranije je bila grupa sa margina koju je Pravni centar za siromaštvo na jugu (The Southern Poverty Law Centar), vodeća organizacija za ljudska prava, označila kao grupu koja širi mržnju prema LGBT populaciji. Porter je ranije bila previše radikalna i za konzervativce, ne samo za liberale i ljevicu. U nedavnom portretu o njoj, Jessica Glenza je za The Guardian napisala „Mnogi lijevo je preziru. Ali ona je neprijatelj i desnih, takođe. Pa ipak u Trumpovoj Americi, ona je ostvarila jednu od najvećih pobjeda u karijeri“. Kako je moguće da neko ko je toliko radikalan, čak i sa konzervativne tačke gledišta, ima toliku moć u ovom trenutku?

Ely: Mislim da je ono što vidimo, to da ljudi koji su bili na ekstremnoj strani i bili su tamo prilično dugo, se sada osjećaju osnaženi nadom da će Vrhovni sud slušati aktuelnog predsjednika SAD. Mislim da ljudi koji su bili na tom ekstremu sada osjećaju “ovo je odlično vrijeme da izađemo i postanemo dio mainstream razgovora”, iako većina ljudi u Americi nije saglasna sa njima. Samo je manji broj ljudi saglasan sa njima ali oni koriste prednosti aktuelne političke klime. To je način na koji su takve osobe postale mnogo prominentnije nego što su ranije bile, i za šta smo se nadali da se valjda nikad više neće vratiti.

RSE: Da li očekujete bilo kakvu vrstu odgovora na to?

Ely: Ja mislim da će biti odgovora, ne mora biti baš protiv Janet Porter, već protiv ovakvih zakona. Sada imamo nacionalni pokret na Twitteru i drugim socijalnim medijima pod nazivom „Znaš me“ (You know me) u okviru kojeg osobe izlaze i javno pričaju svoje priče o abortusu kojima se šalje poruka „ti možda misliš da ne znaš nikoga ko je imao abortus, ali znaš mene“, i onda im ispričaju svoju priču. Ponekad to bude anonimno, a nekada i pod svojim imenom. Glumica Busy Philips, je osoba koja je to započela. I mislim da osobe koje su imale pobačaj i koje se nikada nijesu osjećala dovoljno samopouzdano da govore o tome javno, sada su se odvažili da kažu „evo me“. Oni misle na onih 25 posto Amerikanki koje su imale abortus do 45 godine, i oni kažu „ja sam jedna od tih osoba“. Dakle to je jedan od primjera na koji način ove građanske incijative odgovaraju da bi se usprotivili ovakvim zakonima.

Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nijesu politički aktivni shvataju da moraju da govore ili da izađu i glasaju, jer će u suprotnom stvari nastaviti da idu nizbrdo.

RSE: Da li ste zabrinuti za budućnost ženskih prava u SAD?

Ely: Veoma sam zabrinuta i kao osoba koja je u svojim srednjim godinama, očekivala sam, kad sam bila mlađa da se ta prava dalje unapređuju, a ne da se unazađuju. I ono što vidimo, mogu vam pouzdano reći, jer radim istraživanja o dostupnosti abortusa, dakle ono što vidimo u SAD je da su nedobrostojeće osobe na jugoistoku zemlje, one koje sebi ne mogu priuštiti pobačaj, već pogođene postojećim zakonima koji su na snazi.

I stoga će im ovi sadašnji prijedlozi nanijeti dodatnu štetu. U određenim saveznim državama, dostupnost pobačaja je već veoma restriktivna, naročito na jugoistoku i naročito za nebijele žene i one koje žive u ruralnim područjima. Ovim osobama nije otežan pristup samo abortusu već i ostalim zdravstvenim uslugama poput kontracepcije. Dakle, ja sam zabrinuta što abortus postaje praktično nedostupan, ako ne i nezakonit u cijeloj jednoj regiji SAD.

To će nas ostaviti, da samo mjesta kao što su Njujork i Kalifornija i slična, uvijek budu dostupna ali samo za one, iz ovih regija ili država, koji to sebi mogu priuštiti. A šta će biti sa onima koji to sebi ne mogu priuštiti, a žive u oblastima gdje se ovakvi radikalni stavovi pretaču u zakone?

RSE: Koliko je od ključne važnosti u ovakvoj atmosferi sačuvati presudu Roe v. Wade?

Ely: Ja vjerujem da jeste veoma. Ovome mora da se pristupa na isti način kao i dostupnosti svim drugim zdravstvenim uslugama. Mislim da istraživanja pokazuju da u svim državama, ne samo SAD, zabrana abortusa ne umanjuje broj pobačaja, već samo gura žene prema nelegalnom pobačaju, koji je osim protivzakonit, takođe često i štetan po zdravlje.

Stoga mislim da je ključno da se na federalnom nivou omogući da abortus bude legalan iako u nekim slučajevima to znači samo teoretski. Onda moramo raditi na tome da oborimo neke od ovih zakona u saveznim državama koji nanose najveću štetu siromašnima.

RSE: Mislite li da postoji dobar način i kako bi to moglo biti, da se argumentovano uzvrati na narativ grupa “za život” ili “zakona o otkucaju srca“, kako ga zovu u pojedinim državama. Na koji način se može odgovoriti na njihov narativ da je riječ o ubistvu?

Ely: Ako želimo da budemo iskreni o abortusu, moraju se uzeti u obzir različite perspektive. Našla sam nedavno jedan lijep autorski tekst u kojem se kaže da, ako hoćete da budete iskreni, da to podrazumijeva i smrt fetusa, ali i ako hoćemo da govorimo otvoreno, moramo reći i da ukoliko nema pristupa abortusu, to podrazumijeva i smrt žena. I stoga, moramo odlučiti šta je najvažnije i što to zaista znači za vrijednost života.

Dakle, dio toga je da se sve perspektive na ovu temu uzmu u razmatranje. Većina građana SAD podržavaju pristup abortusu i moramo da mislimo o tome kako da zaštitimo zdravlje ljudi, a da istovremeno pomirimo različite perspektive. Mislim da je važno osloniti se na nauku, medicinske profesionalce koji su pomogli pisanju zakona o abortusu i shvatiti da većina ljudi u SAD ne želi da pobačaj bude nelegalan.

O ovim slučajevima se radi o ekstremnoj grupi zakonodavaca, ako ste pratili, mogli ste ih vidjeti konkretno u Alabami, 25 starijih bijelih muškaraca. I sama ta činjenica vam govori da ti ljudi, koji su izglasali taj zakon, ne predstavljaju različite zajednice ljudi koji žive u SAD.

Ali mislim da će nam od svega najviše trebati da uključimo glasače da bi svojim glasovima na izborima izbacili van ove zakonodavce. Dakle, ljudi u Alabami moraju da izađu da glasaju za zakondavce koji predstavljaju različitosti u njihovim saveznim državama, ako žele da stvari budi više fer i da predstavljaju one koji zapravo žive u Alabami. To je primjera radi vrlo raznolika država, ali njihovo političko liderstvo nije.

Stoga se ja nadam da će ovo biti katalizator koji će ljude podstaći da se više anagažuju, ne samo na predsjedničkim izborima, već i na lokalnim, i izborima za savezne države takođe.

Američki Kongres je prije stotinu godina odobrio ustavni amandman kojim se ženama garantuje pravo da glasaju. To pravo nije poklonjeno, već zarađeno tokom višedecenijske borbe koja je ostavila dugotrajan uticaj na američku politiku.

Predstavnički dom usvojio je 19 amandman američkog Ustava u maju 1919. godine, da bi ga odobrio i Senat 4. juna, a zatim naredne godine ratifikovale savezne države.

"Žene su protestovale, borile se, gladovale, žrtvovale sve za širenje sloboda u našoj zemlji. Od rođenja naše demokratije, žene nisu čekale na promjene, već su radile za njih", poručila je predsjedavajuća Predstavničkog doma Nensi Pelosi na događaju kojim je obilježen vijek od usvajanja 19. amandmana.

Jednakost kroz moć

Kada je amandman usvojen, 1919. godine, u Kongresu nije bilo žena. Do tada, jedina članica Predstavničkog doma bila Dženet Renkin iz Montane, koja je međutim izgubila izbornu trku za mjesto u Senatu.

Kada je amandman, kojim je ženama dato pravo glasa, stupio na snagu 1920. godine, birači u Oklahomi izabrali su drugu ženu za Predstavnički dom. Danas ih ima 131.

"Ono što se dogodilo prije 100 godina, otvorilo je put za kandidaturu i izbor rekordnog broja žena, koje donose odluke i u kompanijama i podižu narednu generaciju američkih lidera. Žene koje su se borile za pravo da glasaju vjerovale su da je najbolji način da se promijene zakoni koji su žene tretirali kao građane drugog reda jeste da imaju moć nad onima koji donose takve zakone", naglasila je predsedavajuća Komisije za obilježavanje stote godišnjice pokreta za pravo glasa žena, Kej Kols Džejms.

Jedna od članica komisije, bivša dugogodišnja senatorka Barbara Mikulski, rekla je da se nada da će se na kraju obilježavanja jubileja, Amerika sjetiti da Ustav obuhvata sve, i da u američkom društvu svi imaju šansu da budu uspješni.