Hiljadu kilometara od napada na Ouklandu gdje ona živi građani budno prate ono što se dešava nakon napada u Christchurch- u, gdje je 15. marta izvršen napad na dvije džamije prilikom čega je stradalo 49 osoba.
RSE: Kakva je trenutno situacija na Novom Zelandu? Pretpostavljam da su ljudi jako uplašeni. Sve ono što mi ovdje možemo čuti jeste da je Novi Zeland mjesto na kojem je bilo najmanje očekivano da se takvo nešto desi.
Obradović: Upravo tako. Svi su šokirani. Ja sam s Balkana došla prije tri godine i moram reći da sam zaista šokirana situacijom na Novom Zelandu, jer je ovo bilo posljednje mjesto na svijetu na kojem bi se ovako nešto moglo desiti. Atmosfera u Ouklandu, gdje smo mi, nekih hiljadu kilometara od Christchurcha, je prilično napeta u smislu da su ljudi zaista šokirani. Međutim, u punoj su pripravnosti. Pružaju podršku Islamskoj zajednici i ljudi su se već aktivirali da dođu ispred džamija tokom molitvi, tokom džume, da zaštite svoje komšije, prijatelje, radne kolege. Što se tiče Christchurcha, četiri osobe su uhapšene. Jedna od njih je 28-godišnji Australac, to ste imali priliku pročitati. Letovi su otkazani.
RSE: Ono što smo mi mogli vidjeti u stranim medijima i što novozelandski mediji javljaju je da su napadači najprije planirali napad učiniti u Australiji i da su se predomisilili. Također, da su htjeli poručiti da nijedno mjesto na svijetu nije sigurno.
Obradović: Apsolutno nije. Zaista je bilo za neočekivano da se ovo desi na Novom Zelandu, međutim pitanje ostaje sada, ako se desilo ovdje u državi u kojoj živi preko 200 nacija i etničkih pripadnosti zaista u miru, jer Novi Zeland nije bio u ratu jako, jako dugo tako da je zaista jako uznemirujuće. Poruka je da moramo stalno ukazivati na govor mržnje, da to jako brzo preraste u akciju, da je napadač, zapravo, 17 minuta uživo prikazivao napad, tačno akciju i ubijanje tih nesretnih ljudi. Također, postoje indikacije na Redditu i drugim kanalima da je postojala indikacija da će se to desiti i da su mnogi forumi to prenosili. Međutim, niti jedna od tih platformi nije upozorila da će se nešto tako desiti. Novozelandska policija je rekla da je napad bio jako dobro planiran i da se ovo moglo spriječiti.
RSE: Kakva uputstva su građanima vlasti Novog Zelanda izdale, odnosno policija?
Obradović: Što se tiče Christchurcha, škole su zatvorene, ljudima je savjetovano da ostanu u kućama. Što se cijelog Novog Zelanda tiče također, puna pripravnost. Savjetuje se svim vjernicima islamske vjeroispovjesti da u narednom periodu izbjegavaju da idu na molitve u džamije i te kongregacije, poput islamskih centara, kako bi se spriječilo neki mogući napad ili napadi individualno na vjernike. Jako je bitno napomenuti da je Vlada Novog Zelanda automatski okarakterisala napad kao teroristički, da je čitava internet zajednica, odnosno svi na mrežama poput Facebooka, Twittera, osuđuju napad, svi su za to da se da podrška, da su muslimani na Novom Zelandu - Novozelanđani, da su oni jednakopravni građani da se pruži podrška.
Fotogalerija: Napad vatrenim oružjem na vjernike na Novom Zelandu
Organiziraju se već marševi podrške muslimanima, zaštite oko džamija... Nažalost, da se moralo desiti i da se nije moglo spriječiti, ali to je poruka da se mora ukazivati na govor mržnje, da se on ne smije dozvoljavati ni u kojem prostoru, u komentarima, nigdje, jer to vrlo brzo preraste u akciju. Dovoljno je četiri ludaka koja imaju pristup oružju, da pedeset ljudi izgubi život. Napadač je bio rasista, bjeli supremasista, nacista, imao je manifest koji je napisao od 78 stranica, tako da to nije bila neka spontana akcija nekog ludaka, nego je bio veoma dugo i pomno planiran politički čin i akt mržnje.
Poruka je da moramo stalno ukazivati na govor mržnje, da to jako brzo preraste u akciju
RSE: Mnogo ljudi iz BiH je tokom rata otišlo na Novi Zeland, a i nakon rata odlaze tamo tražeći upravo ono što se sada poljuljalo, a to je sigurnost. Je li Vas strah nakon svega ovoga?
Obradović: Mene i moju porodicu nije strah da će nas neko napasti zbog vjeroispovjesti ili nečega, međutim situacija je jako problematična, jer ja sam internacionalista, pa je moj strah na nekom globalnom nivou. Mene je više strah toga da ako se ovo desilo na Novom Zelandu, šta se onda može desiti u BiH. Kao što vidimo, u Višegradu su se opet sakupljali četnici i pobornici Ravnogorskog pokreta, tako da su te stvari nekako povezane. Na tom nekom nivou me strah. Nije me strah kao Bosanke i Hercegovke na Novom Zelandu, u Ouklandu, nego me generalno strah kao državljanke svijeta, šta će se naredno dešavati u ovom svijetu gdje mnogi od nas imamo djecu i gdje su mnogi od nas već preživjeli neke strahote.
