Više od četiri mjeseca nakon što su demokrate u Predstavničkom domu pokrenule istragu o opozivu predsjednika Trumpa, Senat je predsjednika oslobodio optužbi za zloupotrebu položaja i opstrukciju Kongresa. Takav ishod će imati dalekosežne posljedice na vladu i politički sistem – slažu se mnogi eksperti. Evo pet važnih pouka poslije cijelog procesa:
Zbog stranačke lojalnosti kakva do sada nije viđena možda će biti skoro nemoguće smijeniti buduće predsjednike s položaja
Nikada nije bilo lako opozvati i smijeniti predsjednika. Američki Ustav postavlja veoma visoki prag za uklanjanje predsjednika sa položaja – većinsko glasanje u Predstavničkom domu i dvije trećine glasova u Senatu, poslije sprovođenja suđenja. Samo trojica američkih predsjednika – Endru Džonson, Bil Klinton i sada Donald Trump - su opozvani ali nijedan nije bio smijenjen.
U sadašnjem periodu dubokih nacionalnih, ideoloških i političkih podjela, možda će postati skoro nemoguće smijeniti predsjednika. Sve dok predsjednikova stranka stoji uz njega i kontroliše Senat, kritičari kažu da predsjednik može da se osjeća bezbijednim i zaštićenim od smjene, bez obzira koliko su teški njegovi prekršaji.
Stranačka lojalnost se jasno vidjela tokom Trumpovog opoziva. Nijedan republikanac nije se pridružio članovima Predstavničkog doma da glasa za opoziv. Glasanje u Senatu je bilo podjednako podijeljeno, uz izuzetak senatora Mita Romnija iz Jute koji je jedini republikanac koji je glasao da se Trump osudi za zloupotrebu položaja.
1970-ih, kada je Kongres razmatrao opoziv predsjednika Ričarda Niksona zbog afere Votergejt, ideološki jaz između dvije stranke nije bio ni blizu tako izražen kao danas. U Kongresu je bilo liberalnih republikanaca i konzervativnih demokrata. I mada je Nikson na kraju podnio ostavku da bi izbjegao opoziv, šestoro republikanaca u Odboru za pravosuđe Predstavničkog doma je prešlo stranačke linije da bi preporučilo usvajanje tačaka optužnice.
Ishod predsjedničkih izbora 2020 mogao bi da pokaže da je opoziv bio mudar potez – ili ne.
Kada je Trump opozvan u Predstavničkom domu, neki su se pitali da li će "impičment" postati nova normalnost u američkoj politici. Republikanci su upozorili da je prag za opoziv predsjednika spušten do tačke da bi Kongres mogao da opozove predsjednika zbog običnog političkog neslaganja.
Još se ne zna da li će proces protiv Trumpa donijeti novu eru stalnih, stranačkih opoziva. Djelimično će se to pokazati već na novembarskim predsjedničkim izborima, kaže Piter Šejn, profesor ustavnog prava na Univerzitetu države Ohajo.
Ako Trump osvoji drugi mandat, to će vjerovatno smanjiti želju Kongresa da vodi proces opoziva, kaže on. S druge strane, pobjeda demokrata bi mogla da znači da je inicijativa demokrata u Predstavničkom domu da krenu u proces opoziva – bila opravdana.
“Ako se ispostavi da demokrate bolje stoje na jesen zato što su prošle kroz ovo iskustvo, možda su pouke za buduće sastave Predstavničkog doma – vodite proces opoziva, iako ne možete da smijenite predsjednika”, kaže Šejn.
Trumpovim oslobađanjem se podiže standard kada zloupotreba položaja zaslužuje opoziv
Prva od dvije tačke optužnice je teretila Trumpa za zloupotrebu položaja, u vezi sa njegovim pokušajima da ubijedi ukrajinskog predsjednika da objavi istragu bivšeg potpredsjednika Džoa Bajdena i njegovog sina Hantera. Republikanci su oslobodili Trumpa optužbi zato što su vjerovali da navodna zloupotreba položaja nije bila na nivou prekršaja koji zaslužuje opoziv.
Kritičari kažu da će se time podići granica koliko ozbiljnu zloupotrebu treba da počini neki predsjednik da bi se suočio sa opozivom.
Ravnoteža vlasti se pomjerila na stranu izvršne grane
Ustavni princip podjele vlasti bio je u centru suđenja za opoziv. Nezavisni senator Angus King iz Mejna upozorio je prošle nedjelje da bi oslobađanje Trumpa optužbi za opstrukciju moglo da poremeti ravnotežu vlasti između Kongresa i izvršne grane.
“Bio bi to najveći prenos vlasti sa Kongresa na izvršnu granu u istoriji ove zemlje”, upozorio je King.
Sistem podjele vlasti, osmišljen da bi se spriječila koncentracija vlasti u bilo kojoj grani vlade, je “razlog što je Amerika tako slobodna zemlja”, glasi čuvena rečenica pokojnog sudije Vrhovnog suda Antonina Skalije.
Za vrijeme suđenja u Senatu, veliki dio debate u vezi sa drugom tačkom optužnice – opstrukcijom Kongresa i njegovim nadzorom – okretao se oko podjele vlasti. Tužioci su upozorili da bi oslobađanje predsjednika od optužbe za opstrukciju Kongresa dovelo do “imperijalnog predsjedništva” a predsjednikovi advokati su tvrdili da bi ono podrilo izvršnu vlast.
Otvoreno je pitanje do koje mjere će oslabađajuća presuda uticati na balans moći između Kongresa i izvršne vlasti. Proteklih decenija, balans se pomjerio na stranu izvršne grane, kako su se predsjednička ovlaštenja u unutrašnjim i spoljnim poslovima stalno povećavala.
Oslobađajuća presuda će definitivno povećati iskušenje budućih predsjednika da se odupiru kongresnom nadzoru, na način kako je to Trump radio, budući da se on, na neki način, “izvukao sa tim”, kaže Šejn. “Možda će drugi predsjednici misliti da je miješanje ličnih ciljeva sa ciljevima nacionalne bezbjednosti – okej.”
Dugoročno gledano, međutim, “na cijeli proces će uticati to kako ljudi na vlasti budu procjenjivali da odnos šire javnosti utiče na njihovu političku sudbinu."
Suđenjem bez svjedoka je možda postavljen presedan
Prvi put u više od 200 godina, Senat je sproveo suđenje o opozivu bez svjedoka, uprkos upornim demokratskim zahtjevima da se dozvole nova svjedočenja. Demokrate, koje su osudile taj raskid sa tradicijom kao travestiju pravde, upozorile su da bi mogao da se postavi opasan presedan.
Republikanci su odgovorili da ni oni ne žele da postave presedan, pozivajući svjedoke koje je Predstavnički dom prvo trebalo da pozove. Ipak, presedan je postavljen, kažu stručnjaci, i on će vjerovatno uticati na to kako Kongres bude pristupao budućim procedurama opoziva.
